Osuđujem svačija zla djela, ali „dušu“ čovjeka ne diram
Najugledniji borac protiv zlouporabe droga u Hrvatskoj, Slavko Sakoman, odgovara na premijerove prozivke da je plasirao u medije priču u kojoj se spominje sin Tome Medveda i objašnjava zašto je u Plenkovićevom mandatu eksplodirala potrošnja droga. Ovisnik o drogama proglašen je društvenim talogom i lažljivcem, a najugledniji hrvatski stručnjak i borac protiv zloporabe droga neodgovornim – na to se svela reakcija policije nakon što je profesor Slavko Sakoman 24. siječnja na N1 televiziji prepričao kako je od majke jednog ovisnika saznao da je njezin sin, koji se liječi od droge, počinio recidiv nakon što je u stan na novogodišnju proslavu, na intervenciju zbog glasne glazbe, stiglo troje policajaca koji su potom ostali na zabavi, a jedan od njih izvadio je kokain i ponudio društvo. Prema toj priči, jedan od trojice policajaca koji su stajali sa strane, a koji nije konzumirao drogu, bio je sin jednog visokog dužnosnika. Policija je provela istragu i ustvrdila da je ovisnik sve izmislio, a Sakomana je napala zbog narušavanja ugleda policije.
Nacional je u prošlom broju otkrio da se u toj priči, za koju je policija ustanovila da je izmišljena, aludiralo na sina ministra Tome Medveda. Ministar Tomo Medved za Nacional je rekao da njegov sin te noći nije bio ni u smjeni te da je bio izvan Zagreba. No potom je premijer Andrej Plenković, nakon što je Nacional objavio SMS prepisku Vladinih dužnosnika sa šefom Hrvatskih šuma o uhljebljivanju, zaključio da je sve to organizirana operacija protiv Vlade te se nadovezao: “Onda profesor Sakoman izlazi s temom i ide optužiti sina ministra Medveda, koji je u policiji, da je došao na intervenciju i nudio ljudima drogu, da bi kasnije ispalo: joj, sorry, lagao je čovjek mami pa je meni mama rekla krivo, a onda trubio tri dana po televiziji.”
Nacional je o svemu tome razgovarao s profesorom Slavkom Sakomanom, danas umirovljenim neuropsihijatrom i žestokim borcem protiv zlouporabe droga koji se istaknuo svojim proaktivnim pristupom u prevenciji zlouporabe droga i liječenju bolesnika, ali i organiziranju institucionalnog okvira za sustavnu borbu protiv tog, za zajednicu, najopasnijeg sociopatološkog fenomena. Sakoman je izradio „prvu“ sveobuhvatnu Nacionalnu strategiju suzbijanja zlouporabe droga, pokrenuo je izradu posebnog Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, uspio u mreži Zavoda za javno zdravstvo formirati posebne Službe za mentalno zdravlje, prevenciju i izvanbolničko liječenje ovisnosti te u svim županijama koordinativna tijela za suzbijanje ovisnosti, posebne programe prevencije HIV-a i drugih opasnih infekcija. Cijeli radni vijek, kao sveučilišni profesor na nekoliko fakulteta, šef odjela i kasnije Zavoda za bolesti ovisnosti u Kliničkom bolničkom centru Sestara milosrdnica, neposredno se bavio liječenjem ovisnika. Od 1990. bio je predsjednik stručne komisije za droge Ministarstva zdravstva, a od 1995. i predsjednik Komisije Vlade RH za suzbijanje zlouporabe droga. O štetnosti droga još od 80-ih godina do sada održao je na tisuće predavanja u školama i javnim institucijama te surađivao s policijom na otkrivanju i suzbijanju organiziranog narko-kriminala. Sav taj golem izvan-klinički posao radio je bez ureda i tajnice, besplatno. U više od 40 godina dugoj karijeri liječio je i djecu političara, generala pa i dilera. U svakoj vlasti i režimu bilo je onih kojima je smetao i koji su ga se htjeli riješiti, a dobivao je i brojne prijetnje, pa i s pozicija samog vrha vlasti.
Na javni istup na N1 televiziji odlučio se jer je želio upozoriti na alarmantan porast konzumacije droga, a Vlada i nadležne institucije na njegove pismene apele, koje im je slao godinama ranije, nisu reagirali. U razgovoru za Nacional otkrio je na što je sve upozoravao premijera Plenkovića i ministra unutarnjih poslova Davora Božinovića, rekavši da je konzumacija droga od 2015. do danas porasla, ovisno o vrsti droge, od 400 do 1300 posto u odnosu na stanje zatečeno 2014.
NACIONAL: Na prošlotjednoj press konferenciji, nakon što je Nacional objavio kompromitirajuće SMS-ove visokih dužnosnika Vlade sa šefom Hrvatskih šuma, premijer Andrej Plenković pokušao je sve pripisati “operaciji spašavanja poglavice”, misleći na predsjednika Milanovića, i djelovanju opozicije, a u isti koš strpao je i vaš nedavni istup na N1 televiziji kada ste izjavili da su vam jedan ovisnik i njegova majka rekli da je na novogodišnjoj intervenciji jedan od policajaca izvadio kokain i počastio društvo te šmrkao s njima, a da je tome svjedočio i treći policajac, sin jednog visokog dužnosnika koji nije konzumirao droge. Iako vi niste otkrili ime sina visokog dužnosnika, naknadno je do Nacionala došla informacija da je riječ o sinu ministra Tome Medveda. Policija je utvrdila „da je sve izmišljeno“, no vi ste ostavili prostor sumnji. Što danas kažete na sve to?
– Premijer me optužio da sam lažno optužio sina ministra Tome Medveda. Kao prvo, javno sam samo spomenuo da se radilo o sinu dužnosnika koji kokain nije niti davao niti konzumirao. Kad je do mene došla informacija da bi se moglo raditi o sinu gospodina ministra, jer malo je visokih dužnosnika čiji je sin policajac, o tome sam korektno, kako čuo tako kazao, informirao gospodina ministra i žao mi je što se njegovo ime zavrtjelo u javnom prostoru. A glede premijerova komentara na moj račun, rado bih da se prvo javnosti omogući pročitati moja tri pisma u kojima najljubaznije molim premijera da poduzme mjere protiv organiziranog kriminala. On svojim inspekcijama ganja frizerke zbog par eura skuplje frizure i konobare radi bakšiša, a gdje su mjere da se istraži odakle onim „finim građanima“ tolike vile i nekretnine i dilerima kokaina gomile novca kojim kupuju BMW-e i Maseratije i nitko ih ne pita odakle im novac i jesu li platili porez državi.
NACIONAL: Jesu li u toj priči Tomo Medved i njegov sin žrtve i hoćete li im se ispričati? Ili je žrtva ovisnik kojeg je policija privela pa je nakon toga priznao da je sve izmislio, a sukus cijele priče prezentiran je tako da je najveći problem u tome što vi kao eminentni stručnjak niste znali da ne trebate vjerovati ovisniku?
– Na N1 televiziji i drugim medijima isključivo sam govorio o sinu visokog dužnosnika, bez iznošenja bilo čijeg imena. Kad je to ime došlo do mene, htio sam samo izravno informirati ministra kao oca o tom slučaju, jer se takav glas širio. Kad smo se čuli, on nije djelovao iznenađeno i korektno mi se zahvalio na informaciji. Nakon toga više se nismo čuli, ali čuo sam njegove komentare. Policija me je svojim priopćenjem pokušala proglasiti neodgovornim, ovisnika je diskreditirala kao lažljivca, a najveći problem vidjeli su u narušavanju ugleda policije. Tijekom cijele svoje karijere upravo sam od ovisnika dobivao najkvalitetnije informacije koje sam potom, u strogoj diskreciji, komunicirao, iz razumljivih razloga, uvijek samo s jednim jedinim, visokopozicioniranim, povjerljivim i apsolutno poštenim čovjekom, krim-inspektorom, koji je izuzetno razumio i cijenio moj rad i iskustva, kao i ja sve ono što je on u svojoj karijeri činio za javni interes. Ovo je prvi puta da je stvar ispala tako, no od javnog je interesa da je to zlo droga postalo tema dana medija. U mnogim slučajevima neke, naoko banalne, početne informacije rezultirale su nekima od najpoznatijih policijskih akcija. No u zadnjih šest godina, čini se upravo u mandatu Plenkovićeve vlade, proaktivna borba protiv organiziranog kriminala i korupcije više nije bila prioritet vlasti, što je otvorilo prostor mrežama dilera da bez ozbiljnog rizika pojačaju svoj biznis. Tako je gotovo iznenadno došlo do silnog porasta ponude i dostupnosti droga, a time je i potrošnja droga rapidno porasla. Ne može se ničim drugim objasniti, kako je samo u jednoj godini potrošnja speeda porasla preko 400 posto. Ponuda i dostupnost droga najutjecajniji su čimbenici potrošnje i broja ovisnika. Kako npr. objasniti da je i danas, u odnosu na broj stanovnika, u Zadarskoj županiji čak 50 puta više ovisnika nego npr. u Bjelovarskoj i zbog čega je do 2014. Istarska županija po tom kriteriju bila na neslavnom prvom mjestu. Tek nakon operacije „Favela“ 2014., kada je uhićeno nekoliko krim-inspektora, stanje u Istri se počelo popravljati.
NACIONAL: Jeste li o tome pisali premijeru u pismima koja ste mu slali?
– Pisma premijeru Plenkoviću uputio sam još 2019. i 2020. godine, a želio sam ga osobno informirati o istraživanjima o potrošnji droga u Zagrebu u 2019. godini koja su potvrdila da je potrošnja najprofitabilnije droge, kokaina, u 2019. godini porasla čak 40 posto u odnosu na 2018., kao i da je potrošnja kokaina od 2015. do 2019. porasla 400 posto, amfetamina gotovo tisuću posto, kanabisa 400 posto, MDMA preko 300 posto. Ti podaci izviru iz istraživanja koncentracije metabolita droga u otpadnim vodama Zagreba, koje od 2009. provodi Institut Ruđer Bošković. Sugerirao sam konkretniju reakciju i postupanje Vlade RH vezano uz navedene podatke i upozorio na to da je rast potrošnje direktna posljedica povećane ponude droga, za koju je ispred svega odgovoran sektor kriminalističke policije i PNUSKOK, čiji je pad učinkovitosti povezan sa štetnim kadrovskim promjenama u tim sektorima MUP-a i zauzimanjem stava „da droge više nisu prioritet rada“, što je otvorilo vrata nevjerojatno brzom porastu crnog tržišta kokaina i ostalih droga, a s time su znatno povećani moć i djelovanje organiziranog kriminala u državi.
NACIONAL: Je li vam premijer išta odgovorio?
– Ne. Nije mi odgovorio na pismo ni ministar Božinović. Odgovorio mi je jedino ravnatelj policije gospodin Nikola Milina, rekavši kako su suzbijanje ponude droga i borba protiv organiziranog kriminala visoko na listi njihovih prioriteta, da poduzimaju aktivnosti na suzbijanju te negativne pojave “koju nastoje zadržati u donekle prihvatljivim i kontroliranim okvirima“. Nisam bio zadovoljan takvim odgovorom pa sam se ponovno obratio s pitanjem kako je uopće moguće dati takvu ocjenu ako vrlo precizni podaci potvrđuju da je u razdoblju od 2016. do 2019. došlo do četverostrukog porasta (400 posto) prodaje i potrošnje najadiktivnije droge kokaina, trostrukog porasta potrošnje kanabisa i ecstasyja i nevjerojatnog rasta potrošnje amfetamina u odnosu na 2015. godinu. Na tu moju pismenu reakciju nije bilo odgovora.
NACIONAL: Vi ste zapravo ustvrdili da je za takvo stanje eskalacije potrošnje droga kriva loša kadrovska politika Vlade u sektorima zaduženima za borbu protiv organiziranog kriminala i korupcije i da je to počelo 2015., 2016…
– Da, tvrdim da se osobito dramatičan skok rasta aktivnosti organiziranog kriminala na području droga dogodio vezano uz političke i u svezi s tim kadrovske promjene u kriminalističkoj policiji i PNUSKOK-u 2016. Tada su policijskim sustavom počeli upravljati ljudi koje je postavila politika tadašnjeg potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka i tadašnjeg glavnog tajnika HDZ-a Milijana Brkića. Osobito je bilo štetno umirovljenje kriminalističkog inspektora Marija Bertine.
‘Ja sam 90-ih i kad je u Dubrovniku bilo primirje, držao tamo seminare na poziv Hrvatske vojske i krim-policije. Nije slučajno da sam od krim-policije dobio i posebnu značku kao priznanje za svoj rad’.
NACIONAL: Zašto je, po vašem mišljenju, Bertina morao otići iz službe? Ima raznih tumačenja. Znamo da ste vi s tim krim-inspektorom godinama vrlo povjerljivo surađivali u provedbi svih mjera Nacionalne strategije koje se tiču smanjenja ponude i dostupnosti droga. Možete li otkriti detalje nekih operacija?
– Kao prvo, Bertina je vrhunski profesionalac i pošten čovjek. Volio je svoj posao i radio ga najbolje što se moglo. I bio je u tome vrlo uspješan. No takvi ljudi smetaju, smetaju u kadrovskoj križaljci koja je interesno složena, da se radi kako netko želi, a ne kako se po zakonu mora. Zato je prvo degradiran pa je na koncu sam donio odluku da ode u mirovinu.
O tome u kojoj mjeri i kada i kako sam pripomogao dobrobiti i zaštiti osobito mladih, obitelji, nema smisla sada govoriti. Ali ipak, da ne ostane priča u prazno, otkrit ću vam jedan pikantan detalj, kako je počela priprema za operaciju Favela u Puli 2014. Tadašnjeg šefa vladina ureda za droge, krim-inspektora Željka Petkovića, informirao sam da imam informaciju da jedan visoko pozicionirani krim-inspektor PU Istarske županije A. J. sa svojom ekipom radi s heroinom. Inače, Istarska županija tada je bila vodeća po broju ovisnika. No Petković je tog inspektora silno branio, čak se ljutio što mu to govorim. Meni je dužnost po Zakonu bila da nešto od toga što sam čuo povjerim nadležnima pa sam se obratio za to pitanje nadležnom krim-inspektoru Bertini. Informaciju o teškom kriminalu u toj upravi dala mi je jedna ovisnica nakon što sam je primio na liječenje. Pri uzimanju anamneze pitao sam je odakle joj novac za toliko heroina pa mi je rekla da se „seksa s krim-inspektorom i ima dopa koliko god poželi“. Bez ikakva pritiska, prihvatila je razgovarati “o tome” s Bertinom. I tako je počela priprema za operaciju Favela. Ta operacija bila je vrlo složena, a na koncu je u zatvoru završilo nekoliko visokopozicioniranih krim-službenika zaduženih za liniju rada po drogama. Građanima Istarske županije konačno je postalo jasno zašto je njihova županija bila na prvom mjestu po broju teških ovisnika. Mogu reći da je žalosno na što se sveo sustav za kontrolu droga u državi kada je jedan krim-inspektor – dakle, čovjek koji nije želio ni slušati, a kamoli poduzimati bilo kakve radnje oko toga – bio šef vladina ureda za suzbijanje droga, a i danas je pomoćnik ravnatelja HZJZ-a Capaka za ta pitanja. On i njegov prijatelj Rastović i dalje su glavni likovi za suzbijanje zlouporabe droga u RH. I dalje je na Cvjetnom trgu Ured za suzbijanje zlouporabe droga, gdje desetak osoba mrči papire i kroz svoj oblak koji im zaklanja zemlju, prati problem droga u Hrvatskoj. Pišu programe, izvješća, strategije, ali to što rade nema uopće utjecaja na stanje na terenu. Tipičan administrativno – birokratski koncept, uhljebiti ljude i ne činiti ništa osobito korisno.
NACIONAL: Vaš pristup potpuno se razlikovao?
– Još od vremena kad sam radio sa svojim mentorom, pokojnim profesorom Vladimirom Hudolinom, predsjednikom Svjetske organizacije socijalne psihijatrije, koji je ustrojio naširoko poznati sustav za borbu protiv alkoholizma i djelovao široko izvan okvira Klinike, shvatio sam da je nedostatno samo sjediti u ordinaciji i čekati ovisnike ili raditi samo na razvoju sustava terapije “bolesnih”. Polazište za moj rad bila je javno-zdravstvena paradigma. Trebalo je djelovati na društvene čimbenike koji uzrokuju ovisnička ponašanja. Preko 60 posto odraslih muškaraca bilo je ovisno o duhanu, 15 posto o alkoholu, droge su prijetile mladeži… Preko tisuću osoba pogibalo je u prometu. Trebalo se baviti učinkovitom prevencijom. Profesor Hudolin mi je govorio: “Čuj, mali, naša je ambulanta čitava Hrvatska.” Hudolin je zaslužan za formiranje dispanzera za alkoholizam po domovima zdravlja. Da bismo precizno pratili problem, Hudolin je još 1965. pokrenuo Registar liječenih alkoholičara koji sam sedamdesetih u SRCE-u kompjutorizirao i operativno vodio do 1990., a od 1978. pri Klinici sam pokrenuo i vodio Registar ovisnika o drogama, što su nakon Hudolinova odlaska novi šefovi uništili. Smetao im je moj rad. Kad je riječ o drogi, širom Hrvatske, osobito u školama, održao sam stotine tribina o prevenciji ovisnosti za učenike, roditelje i nastavnike, ali od početka bavljenja ovisnostima bilo mi je jasno da uzročnika bolesti treba tražiti i u samoj dostupnosti droga. Zato sam bio uvjeren da se zaštita djece od tog rizika može značajno unaprijediti ako se ne dozvoli rast utjecaja organiziranog kriminala, a time i ponude droge. Zato sam uspostavio i održavao suradnju s policijom, uvjeren da je to dobro i da ima smisla. Zajedničko pojavljivanje u javnosti, na edukativnim seminarima, tribinama liječnika i policijskih inspektora, bilo je jasna poruka glede pristupa suzbijanju ovisnosti u kojem represija i terapija moraju surađivati u nastojanju da se smanje i ponuda i potražnja. I tijekom Domovinskog rata održavao sam tribine po cijeloj Hrvatskoj. Pazite, ja sam 90-ih i kad je u Dubrovniku bilo primirje, držao tamo seminare na poziv Hrvatske vojske i krim-policije. Uz užase rata, heroin je trovao mladež, trebalo je nešto učiniti. Nije slučajno da sam od krim-policije dobio i posebnu značku kao priznanje za svoj rad.
NACIONAL: Jedna od akcija u kojima ste sudjelovali bila je i borba protiv konzumacije droga u Splitu još 90-ih?
– Da, Split je tada gorio od heroina još otkad je V. C. iz Turske donio 50 kilograma te droge, a njegov brat T. C. bio je glavni diler u gradu. Preko svojih pacijenata, narkića, sve sam to rekonstruirao. Oko 2000 obitelji u Splitu u kratkom vremenu je bankrotiralo zbog ovisnosti djece, bilo je puno umrlih od predoziranja heroinom. Već sam se nekoliko godina ranije upoznao i sprijateljio s tada glavnim policijskim inspektorom za liniju rada po drogama Tomislavom Stanićem. Zagreb smo držali kao bebu na dlanu. Nešto je bilo napušenih pred Kavkazom, no i ta se mala scena mirno razjurila. No mučila me situacija u Splitu, Pula i Rijeka su se pogoršavale, trebalo je nešto učiniti. Kažem Tomu da Split treba bubnuti. On meni, pa tamo inspektori najbolje rade, imaju najviše zapljena i uhićenja. A ja njemu, najbolje rade policijske uprave u kojima nema ni heroina, ni dilera, ni narkića. Pronicljivi inspektor složio se s mojim pristupom u evaluaciji rada policije (i drugih elemenata represivnog aparata) pa je odlučio pomno planirati i provesti akciju. Po svemu sudeći, u Splitu su postojale dvije struje dilera, jedna koja je dilala glavninu heroina i davala podatke o drugoj struji koju je onda policija obrađivala i tako „imala rezultate“. Za onu glavnu heroin je organizirano dilao T. C. Inspektor Stanić formirao je ekipu u kojoj je bio i legendarni Žarko Peša. Došli su iz Zagreba i rano ujutro upali T. C. u stan, izolirali njega i suprugu S. C. i čekali kupce koji su dolazili kao u ljekarnu. Kada se stan napunio, izvršeno je uhićenje i droga je zaplijenjena. To je bio prvi korak u spašavanju Splita od razaranja heroinom. T. C. i njegova supruga završili su u Lepoglavi. Tako sam još od 1980. organizirao poseban program liječenja ovisnika i odlazio u zatvor jednom tjedno, a kasnije se kao terapeut priključio i dr. Veljko Đorđević.
NACIONAL: I njima je trebalo pomoći?
– Naravno, a oni su mi bili zahvalni na poboljšanju uvjeta boravka ako se drže reda i apstiniraju. Droga je dolazila i u zatvor, ali to se tada odlično kontroliralo. Članovi Kluba liječenih ovisnika imali su televiziju, vrelo kreativnih slobodnih aktivnosti i posjete obitelji s kojima se isto radilo. Tko nije mogao apstinirati, dobio bi terapiju, sve isto kao i vani. To je bilo revolucionarno i prilikom posjeta europskih delegacija čudili su se kako je to moguće u jednoj komunističkoj zemlji. No valja priznati da nakon što je, zbog liječenja jednog mladog člana šire obitelji, u posjet na Kliniku dolazio i jedan od predsjednika Predsjedništva SFRJ, uvidjevši koji je to posao i s koliko ljubavi moj tim to radi, moje legendarne sestre od Nadice do glavne, Ljiljane, naše Božene, Josipe… osjetio sam da imam potporu za sve inicijative od interesa za javno dobro.
NACIONAL: No otkad ste 1995. preuzeli mjesto predsjednika Komisije Vlade RH za suzbijanje zlouporabe droga, mnogima ste se zamjerili. Već tada ste upozoravali na spregu organiziranog kriminala s institucijama?
– U medijima sam ukazivao na nove modalitete skrivenog kriminala i opisivao strukturu kriminalne piramide. Bio sam svjestan toga da to što radim smeta „strukturi moći“. Samo se jednom ukazala prilika da na zatvorenoj sjednici užeg kabineta vlade ukažem svojim jezikom na problem rasta organiziranog narko-kriminala i sugeriram što bi trebalo učiniti. Jasno sam ukazao na to da se uz privatizacijsku pljačku, preko trgovine heroinom dolazi do kapitala za kupovanje svega vrijednog, nekretnina, lokala na najboljim adresama… U špici epidemije na heroinu je tada godišnje „umiralo“ oko 2000 mladih. Na donatorskoj konferenciji u Beču, uz zahvalnost mojoj poznanici veleposlanici Ani-Mariji Bešker, skupili smo preko pola milijuna maraka, tražio sam da se kupi oprema za kontrolu unosa droga vozilima na Bajakovu. Kada je oprema za carinu stigla, nazvao me je pomoćnik ministra financija i pitao: „Tko će platiti carinu za uvoz opreme?“ Odgovorio sam da ne znam, ali da znam da je netko tu lud. Potpredsjednik vlade, akademik Kostović, više puta mi je ponavljao da me mora maknuti s mjesta šefa Komisije za droge. Rekoh mu “pa smijeni me”, a on meni: „Kaj buš pričal u medijima?“ Čak mi je u jednom momentu savjetovao da razgovaram s Ivićem Pašalićem, da on intervenira kod Tuđmana. Valjda Kostović nije znao da sam tog kolegu iz Ivanca i Klenovnika ja doveo u Zagreb, tu je dobio posao i brzo napredovao i da je bio zadnja osoba koju bih išta pitao. Kada je zagustilo, ni Pašalić nije znao da me od ozbiljne prijetnje zaštitio sam predsjednik Tuđman, i to preko zamolbe Ruže Pospiš Baldani, čuvene operne dive i moje prijateljice. Od Strategije do Zakona, radeći od jutra do sutra, besplatno, od vlasti nisam dobio ni hvala. Pristojno je ipak reći da me je nakon posljednje saborske rasprave o pitanju droga, 1999. nazvao telefonom kući gospodin Antun Vrdoljak i uz ispriku za sve, zahvalio mi za sve što sam učinio. Dakle, radi javnog interesa, ali i svog inata, izdržao sam sve pritiske s visokih političkih pozicija da se „moram povući“ jer napadam vlast. A „napadao“ sam organizirani kriminal i korupciju. Promjenom vlasti 2000. jedna vrlo loša frakcija tzv. liberala i dijela SDP-a zauzima zdravstvo pa me 2001. smjenjuju s mjesta šefa Komisije, baš u vrijeme kada se u Lisabonu održavala Ministarska konferencija Vijeća Europe za pitanje droga, gdje se u prolazu ukazao Rajko Ostojić. Ni riječ nije rekao o mojoj smjeni, za koju sam čuo od medija telefonom. Kolega Rajko bio je sretan da me se 2013. konačno mogao riješiti umirovljenjem. Čak su mi i sveučilišnu nastavu oduzeli, ostala mi je samo ona postdiplomska na Medicinskom fakultetu, koja još traje.
NACIONAL: U čemu je tajna vašeg pristupa pacijentu i uspješnosti liječenja?
– U mojoj komunikaciji s ljudima, razumijevanju ljudi i primjerenom odgovoru na svako pitanje. Ljudi osjete da sam ih pročitao i razumio i da sam beskrajno na strani čovjeka, da mu pomognem te da svojim odgovorima pogađam baš ono što mu treba. Osuđujem svačija zla djela, ali „dušu“ čovjeka ne diram. Kada se Tvrtko Tomičić Tvrdi, koji je radio velika zla, u jednom dubokom razgovoru rasplakao, rekao sam mu da sam u njemu uspio naći čovjeka. Kasnije je ubijen rafalom iz kalašnjikova. Takav je moj stav prema ljudima. Ne možeš pitati zašto je netko takav ako ne provedeš analizu zašto bi on mogao biti takav, zašto je postao takav. Ja pomažem ljudima da sami sebe bolje razumiju, da shvate zašto griješe.
NACIONAL: I dalje vas ljudi zovu za pomoć?
– Obično me zovu prijatelji i poznanici, daj pomozi ovome, daj pomozi onome… Pa i ovaj dečko kojeg sam spomenuo u emisiji obratio mi se po preporuci prijatelja, inače djelatnika MUP-a. Priča bez kraja. Prije dva dana, poziv gospođe, očajne mame, sin ovisnik, fizički obračuni s ocem, krvi po stanu… Radi u Oružanim snagama RH.
NACIONAL: Što se promijenilo u pristupu rada policije? Kako to tumačite?
– Tajne oblike kriminala u koje spadaju korupcija, pranje novca, trgovina drogom itd. treba otkrivati proaktivnim pristupom i korištenjem posebnih istraživačkih tehnologija. Slažete se, vjerojatno, da nije zadaća medija otkrivati korupciju ili tražiti dilere droga. Da ostanem samo u potrazi za vrhovima kriminalne narko-piramide. Put prema vrhu kreće od prve stepenice, od ulice, od konzumenta. Pa i epidemiolozi ispituju mrežu kontakata ako je riječ o širenju opasne bakterije ili virusa. Koliko mi se čini, nestale su specijalizirane linije rada od ulične redukcije prema kvartovima, gradovima pa do međunarodnih lanaca. To treba znati, htjeti raditi i imati dovoljno motiviranih i poštenih profesionalaca. Ova shema – granica, zapljena neke količine, mediji – dođe i prođe, ali sustavnog rada nema.
NACIONAL: Smatrate li da bi, da se događaj o kojem ste govorili uistinu dogodio, spomenute policijske djelatnike trebalo testirati na droge? Slično kao što su testirani ročnici Hrvatske vojske pa su neki testovi bili pozitivni?
– Da se tako nešto dogodilo, svakako bi ih trebalo testirati. Rekoh, o toj temi više ni riječi. Rekao bih onu latinsku, u prijevodu: „Što god je skrito, vrijeme će iznijeti na vidjelo.“
