Ustaška baština vrlo je prisutna i na prilično pozitivan način u sjećanju mnogih domoljuba koji znaju koliko je komunistička propaganda lagala o tomu
Čini se da stalna žuč koju je francuski tisak izlio putem AFP-a na hrvatskog pjevača Marka Perkovića poznatog kao Thompson nema nikakvog utjecaja na hrvatsko stanovništvo. Umjetnik će 5. srpnja 2025. nastupiti pred više od pola milijuna gledatelja koji plaćaju, što je rekord u povijesti glazbe.
Koncert, jedinstven, već obećava da će biti povijesni kada znate atmosferu koja obično vlada u potonjem.
Da bi se bolje razumjela očita mržnja francuskih ljevičarskih novinara (i onih koji prenose informacije AFP-a bez provjere.. kao Europa 1) ovom pjevaču, ovdje optuženom za nacističke pozdrave, fašističke pozdrave, obranu hrvatskog ustaškog režima, itd itd (odvratna zvijer, znamo u Francuskoj!), razgovarali smo sa stručnjakom za hrvatsko pitanje Christopheom Dolbeauom.
Christophe Dolbeau je pisac. Objavljivao je članke o povijesti i književnosti u hrvatskim novinama Slobodna Dalmacija, Hrvatski list i Hrvatsko slovo. Surađivao je s hrvatskim iseljeničkim novinama kao što su Studia croatica (Argentina), Hrvatska gruda, Nezavisna Država Hrvatska i Hrvatsko pravo. Autor je nekoliko bitnih knjiga o Hrvatskoj, Hrvatima te kulturnim i diplomatskim odnosima Francuske i Hrvatske. U ovom intervjuu stavlja stvari na njihovo mjesto. Za dom spremni!
- Breizh-info.com: Kako biste opisali evoluciju Hrvatske vojske od njezina nastanka tijekom Domovinskog rata do danas?
Christophe Dolbeau: Godine 1991. u žurbi i improvizaciji formirana je Hrvatska vojska. Obučena od tisuća dobrovoljaca svih dobi i pod mentorstvom bivših hrvatskih pripadnika jugoslavenske vojske, Teritorijalne obrane i Legije stranaca, ova se snaga brzo istaknula svojom odvažnošću, lukavošću i upornošću. U početku je imala samo improviziranu opremu (često jednostavne lovačke puške), postupno je (unatoč embargu) ili vraćala (u jugoslavenskim vojarnama) učinkovitije naoružanje, skupljala bodove i konačno oslobađala nacionalni teritorij. Godine 1995., na kraju “Domovinskog rata”, broj muškaraca i žena porastao je na gotovo 300.000, što je bilo značajno za zemlju od jedva 3,9 milijuna stanovnika. Nakon što je nedvojbeno dokazala svoju vrijednost, ova je vojska ipak ostala vrlo “domaća”, manje-više dobro organizirana i opremljena opremom koja je bila i stara i umjereno učinkovita [puške Steyr-Mannlicher i G3 Heckler & Koch, raketni bacači Armrust, argentinske haubice, nekoliko jugoslavenskih brodova, sovjetski tenkovi T-55 i T-72 (ili u jugoslavenskoj verziji M-84), nekoliko zrakoplova MIG 21 i ruski helikopteri MI 24].
Danas je situacija sasvim drugačija: Oružane snage Republike Hrvatske (OSRH) sada su znatno manje snage (14.000 vojnika i 17.500 rezervista), ali moderne, dobro opremljene i dobro organizirane. Članica NATO-a od 2009. godine, ova vojska već je sudjelovala u brojnim operacijama u okviru UN-a (Sijera Leone), EUFOR-a (Čad, Srednjoafrička Republika), KFOR-a (Kosovo), ISAF-a (Afganistan), EFP-a (Poljska) i UNIFIL-a (Libanon). Jedinice su raspoređene u Litvi i Mađarskoj, a mornarica je sudjelovala u operaciji Sea Guardian. Dolazeći iz dobre vojne akademije (Akademija dr. Franje Tuđmana), kadrovi se obučavaju prema kriterijima NATO-a, dok novačenje (ponovno uvedena 2025.) omogućuje pružanje osnovne obuke tijekom dva mjeseca za oko 17.000 do 18.000 ročnika. Što se tiče teške opreme, hrvatska vojska zamijenila je svoje stare sovjetske i jugoslavenske tenkove Leopardom 2A8; nabavio je oklopna transportna vozila M2-Bradley i Patria, kao i zrakoplove Rafale te helikoptere Kiowa i Black Hawk. Od 2013. godine opremljena je vlastitom jurišnom puškom, hrvatskog dizajna: VHS-D2. Osim toga, ima ili će uskoro imati cijeli moderni arsenal koji uključuje haubice PzH 2000, osamnaest Cezar topova, HIMARS M42, Tow, Spike, Stinger, Javelin, Mistral 3, MICA, NASAMS, IRIS i Aster raketne bacače ili raketne bacače, kao i bespilotne letjelice Puma, Orbiter, Skylark i Bayraktar TB2. U tri desetljeća Hrvatska vojska se iz masivne i narodne obrambene snage transformirala u visoko profesionalni vojni korpus. Čak i ako neki ponekad smatraju da je format malo uzak, čini se da je transformacija uspjela.
- Breizh-info.com: Koji su bili glavni izazovi s kojima se Hrvatska vojska morala suočiti tijekom Domovinskog rata?
Christophe Dolbeau: Prvi izazov bio je prije svega hitno pronaći oružje i strjeljivo unatoč embargu koji je donijelo Vijeće sigurnosti UN-a u rujnu 1991. Praktički stvorena od nule, nova vojska tada je morala u vrlo kratkom vremenu formirati koherentne borbene jedinice (uskoro će biti šezdesetak bataljuna i brigada), pružiti im minimalnu obuku, pronaći kompetentne kadrove i koordinirati operacije.
- Breizh-info.com: Kako se sjećanje na Domovinski rat održava i obilježava u hrvatskom društvu?
Christophe Dolbeau: U Hrvatskoj se Domovinski rat ili “Domovinski rat” smatra velikim događajem čiji protagonisti uživaju poštovanje i poštovanje cjelokupnog stanovništva. Svugdje spomenici podsjećaju na žrtvu onih koji su pali za zemlju i redovito se organiziraju službene ceremonije odavanja počasti.
Ustaška baština pozitivno prisutna
- Breizh-info.com: Koje je mjesto ustaške baštine u suvremenom hrvatskom kolektivnom sjećanju?
Christophe Dolbeau: Ustaška baština vrlo je prisutna i na prilično pozitivan način u sjećanju mnogih domoljuba koji znaju koliko je komunistička propaganda lagala o tomu. S druge strane, nastavlja, naravno, izazivati najžešću kritiku onih koji su nostalgični za titoističkom Jugoslavijom. S obzirom na međunarodni pritisak i užasne legende koje još uvijek kruže posvuda, vladini krugovi (u kojima obiluju potomci nekadašnje nomenklature) pokazuju nepogrješivi antiustahioizam. Neki politički lideri možda nisu neprijateljski raspoloženi, duboko u sebi, ali to pažljivo skrivaju kako ne bi uznemirili svoje strane kolege i partnere. Oni su doista prestravljeni da će biti optuženi za nacionalističke ili fašističke simpatije!
Spomenik Jean-Michelu Nicolieru
Spomenik podignut u Vukovaru, 2014. godine, u čast mladog Francuza (volontera u HOS-u) Jean-Michela Nicoliera, izvučenog iz vukovarske bolnice i pogubljenog metkom u glavu (u Ovčari) od strane srpskog milicionara. Jean-Michelovo ime dobio je i most preko rijeke Vuke.
- Breizh-info.com: Kako se hrvatske vlasti nose sa simbolima i referencama na ustaški režim u javnom prostoru?
Christophe Dolbeau: S obzirom na stav koji smo upravo spomenuli, vlasti u zemlji službeno su neprijateljski raspoložene prema javnom isticanju ustaških simbola (oznaka, zastava, spomenika), kao i prema korištenju pjesama ili referenci koje potječu iz Hrvatske nezavisne države (NDH). Za počinitelje su čak planirani sudski postupci.
- Breizh-info.com: Postoji li danas implicitna ili eksplicitna rehabilitacija ustaške ideologije u nekim krugovima u Hrvatskoj?
Christophe Dolbeau: Službena osuda irepresija nacionalističke ideologije ne sprječava veliki broj Hrvata da nastave nositi oznake i pjevati ustaške pjesme. Potonji su čak bili vrlo popularni među vojnicima tijekom Domovinskog rata. Među braniteljima postoji značajna skupina ljudi koji su se borili (1991.-1993.) u redovima Hrvatskih obrambenih snaga (HOS), milicije koja nedvosmisleno tvrdi da je dio ustaške baštine. S druge strane, ova referenca ostaje izričito referenca nekoliko potpuno legalnih političkih stranaka.
- Breizh-info.com: Kako objašnjavate kontinuiranu popularnost Marka Perkovića, unatoč kontroverzama oko njegovih pjesama i koncerata?
Christophe Dolbeau: Za mnoge građane gospodin Perković je talentirani tumač hrvatskog domoljublja. U Hrvatskoj je poznato da kontroverze oko pjevačice proizlaze iz krugova koji su oduvijek bili neprijateljski raspoloženi prema hrvatskoj neovisnosti, od velikosrpskih revanšista i iz svih takozvanih progresivnih krugova koji zlonamjerno upravljaju javnim mnijenjem u mnogim zapadnim državama.
Thompson nikada nije veličao ustaški režim
- Breizh-info.com: Kakva je vaša analiza optužbi protiv njega u vezi s veličanjem ustaškog režima?
Christophe Dolbeau: Koliko znam, gospodin Perković nikada ni na koji način nije veličao ustaški režim. Morate samo proći kroz njegov repertoar da biste se uvjerili. Naime, taj je prijekor upućen njemu jer jedna od njegovih pjesama (“Bojna Čavoglave”), možda najpopularnija, započinje izrazom “Za Dom – Spremni” koji je bio u upotrebi u ustaškoj Hrvatskoj. Kao što je nedavno podsjetio g. Gjidara, predsjednik Predstavničkog vijeća hrvatskih institucija i zajednice u Francuskoj, upotreba ovog izraza datira iz 1684. godine; Nema ništa “fašističko” u tome i čak se pojavljuje u poznatoj operi iz 1866.!
- Breizh-info.com: Kako hrvatsko društvo reagira na međunarodne kritike Thompsona, posebno s obzirom na njegove koncerte i tekstove?
Christophe Dolbeau: Mnogi Hrvatikritiku Perković-Thompsona tumače kao izraz stoljetne kroatofobije s jedne strane i kao odraz osobite osvetoljubivosti prema svemu što se razlikuje od ljevičarskog kulturnog diskursa ili mu se suprotstavlja. Nije jasno što je toliko kritično u tekstovima umjetnika koji pjeva o svojoj rodnoj zemlji, obitelji, domoljublju, kršćanskoj duhovnosti (uvijek nosi medalju svetog Benedikta oko vrata) itd.
- Breizh-info.com: Mislite li da je kritika Thompsona opravdana ili je to zbog nerazumijevanja hrvatskog konteksta?
Christophe Dolbeau: Vjerujem da se žestoke kritike koje neki ljudi upućuju Perković-Thompsonu mogu objasniti stvarnim bijesom koji osjećaju neki od onih koji tvrde da vode i nameću kulturne izbore zapadne javnosti. Nepodnošljivo im je vidjeti umjetnika kako uspijeva i zavodi braneći domoljubne i tradicionalne vrijednosti koje su antiteza njihovim vlastitim. Zamislite samo: pjevačicu je čak u publici primio papa Benedikt XVI.!
- Breizh-info.com: Kako tumačite činjenicu da je Thompson prodao više od 500.000 ulaznica za svoj koncert u Zagrebu, unatoč kontroverzama?
Christophe Dolbeau: Ako Perković-Thompson nailazi na ovaj entuzijastični prijem, to je zato što su njegova poruka i pop-rock glazba ono što većina Hrvata očekuje i cijeni. To što su nekadašnji sljedbenici i turiferi Jugoslavije, komunizma i pseudo-multikulturalizma uznemireni time, to samo potvrđuje izbor umjetnikovih obožavatelja.
Još u školstvu nije sve kako treba biti
- Breizh-info.com: Kako se Hrvatska nosi sa sjećanjem na Drugi svjetski rat i Domovinski rat u svom obrazovnom sustavu?
Christophe Dolbeau: “Domovinski rat” zapravo nije kontroverzan i njegova prezentacija, u školskom okruženju, nikada nije bila problem. Čini se da o tome postoji neporeciv konsenzus između roditelja, nastavnika i akademskih autoriteta. Epizode Drugog svjetskog rata, s druge strane, osjetljivije su za rješavanje. Ne bi se radilo o privlačenju ukora velikih međunarodnih čuvara dogmi… Udžbenici stoga nastoje oprezno predstaviti činjenice na objektivniji način nego u prošlosti. Titova sveprisutna i invazivna hagiografija je nestala i sada se bavimo temama koje su nekoć bile zabranjene ili krivotvorene, poput masakra 1945. (Bleiburg), suđenja nadbiskupu Stepincu, unutarkomunističkih čistki ili Zagrebačkog proljeća. Napredak je primjetan, ali još uvijek treba poduzeti gigantski korak da se jednom zauvijek oslobodimo besmislica komunističke ratne propagande i pritisaka svih vrsta, te da se konačno na slobodan, neovisan i pošten način pozabavimo poviješću ustaša i Hrvatske nezavisne države (NDH).
- Breizh-info.com: Kako mlađe hrvatske generacije percipiraju ta razdoblja i ličnosti poput Thompsona?
Christophe Dolbeau: Što se tiče “Domovinskog rata”, čini se da se mladi ljudi prilično dive onome što su njihovi roditelji, bake i djedovi postigli 1991.-1995. Malo je glasova neslaganja. Veteran od samog početka, Thompson (59) ima koristi od ove aure. Mišljenja o Drugom svjetskom ratu više su podijeljena jer je hrvatsko društvo pretrpjelo 45 godina komunističkih dezinformacija i 30 godina demokratskih dezinformacija. U nevjerici, sumnjičavi ili iz obitelji koje znaju da se o ovom razdoblju puno lagalo, mnogi mladi ipak žele znati više i pridružiti se reviziji povijesti ovog složenog razdoblja. Drugi ne kriju činjenicu da imaju određeno divljenje prema borcima iz prošlosti i njihovim vođama…



1 komentar
Ma koliko francuski “ljevičari” (u suštini komunisti), intrenacionalisti i na stanovit način protivnici francuskih vrjednota.
Da vole svoje, Francusku – kao zemlju, jezik, poviest, kulturu, znali bi, da su ima tiekom 2. svj. rata, 17. rujna 1943. pobunom hrvatskih vojnika na obuci u Francuskoj, koji su njemačkim okupacijskim vojnicima “SS” pružili odpor i spasili stanovništvo gradića Villefranche-de-Rourgue.
Treba li reći da su svi pobunjenici bili pobijeni za slobodu francuskih civila i partizana!?
Komentari nisu aktivni.