Zbirni beha entitet žrtva je bošnjačkog radikalizma i muslimanskog vjerskog fanatizma
Povukoše svim sredstvima i oružjima Muslimani Bosnu i Hercegovinu, a Bošnjaci je odvukoše u islamski svijet. Muslimansko trganje i povlačenje, komadanje i otimanje Bosne i Hercegovine, bošnjačko zamrzavanje i betoniranje zemlje u društvo najradikalnijih islamskih zemalja, zacrnilo je beha zajednicu najcrnjim ekstremnim crnilom i učinilo je prvom islamskom zemljom u Europi.
I stoga sve je izglednije da je zbirni beha entitet otet nebošnjacima, Europi i Međunarodnoj zajednici koja je došla da spasi ono što se spasit može. No, očito spasiti se od Bosne i Hercegovine ne može više ništa, a time ni sama beha zajednica. Muslimani su zajedno sa mudžahedinima i vehabijama, u ratu bili brži u otimanju Bosne i Hercegovine od Hrvata, Srba i Europe, i time je predali Bošnjacima da proces otimačine finaliziraju, nakon čega slijedi objava kraja vjerskog rata.
Na objavu završetka vjerskog beha sukoba za teritorij očito ipak će trebati još malo pričekati. Ne ide sve Bošnjacima po planu, i krvavi rat se stalno produžava. Gotovo tri desetljeća daytonskog (ne)primirja nije dovoljno bošnjačkim islamistima, mudžahedinima, vehabijama i nekažnjenim muslimanskim zločincima da dođu na, Islamskom deklaracijom označeni, cilj i uskliknu, rat je završen Džamahirija je uspostavljena.
Ne predaju se kršćani katolici tako brzo i tako lako, njihovo iskustvo obrane križa časnog i slobode zlatne bere se i sabire sve od, za njih najtragičnije, 1463. godine kada fratarska Bosna kraljevina hrvatske kraljice Katarine pade u krvave ruke najzloglasnijih i najkrvoločnijih kršćanofobista, koji iza svog poraza ostaviše svoje potomke u zemlji. Danas su ti potomci Osmanlija, kako za sebe kažu aktualni Bošnjaci potvrđujući to i riječima “Turska je naša mati tako je bilo i tako će ostati”, u svim oružjima i politikama nacizma krvi i tla zastrašujuće ubojice svake beha šarolikosti, potvrđujući staru kršćansku izreku, od nasilne pojave islama, u Bosni i Hercegovini “Poturica gora od Turčina”.
Šire i nameću strah Bošnjaci kakav nije viđen u bosansko i hercegovačkom mraku. Broje krvna zrnca, i etnički i vjerski čiste sve beha institucije i asocijacije. Pročešljavaju svaki kut svake političke, sportske, kulturne i povijesne zgrade. Svaku drugu boju koja je različita od njihove muslimansko bošnjačke dekretom, a još više fizičkom prisilom brišu i izbacuju van. Uzimaju si funkciju političkog, nacionalnog, vjerskog i svakog drugog katalizatora, kroz koji mora proći svaki pojedinac, ne samo iz reda hrvatskog i srpskog naroda nego i iz vlastitog bošnjačkog.
U strogoj tajnosti djeluje vjerska muslimanska policija. Izabrani pojedinci, vjerojatno koji su prošli obuku u Iranu, ortodoksni su čuvari bosanske Islamske revolucije. Modni kreatori po šerijatskom zakonu za djevojčice i žene. Gradske ulice i trgovi beha gradova sve su crnji po toj novoj muslimansko bošnjačkoj modi. Glas djevojčica i žena sve se manje čuje po gradovima, školama i javnim mjestima.
I ne samo da se manje i slabije čuje ženski glas, nego i nebošnjački muški glas koji ukazuje na buku i tutnjavu vjerske muslimanske diktature koja etnički i vjerski čisti beha prostore ispred koje nestaju Hrvati, Srbi, konvertiti Građani i Ostali. Političko vjerski, bošnjačko muslimanski snaiperisti zauzeli su sve položaje u beha institucijama. Žrtve za odstrjel biraju i markiraju Izetbegović II., Suljagić, Komšić, Bajrovič, Džaferović, Genjac, Mlaćo… Dovoljno je da izabrana nebošnjačka meta samo zine i nešto tiho kaže sa čime se zapovjednici snaiperista ne slažu, a ne slažu se ni sa čime što Hrvati ili Srbi kažu, i ubojice ubijaju, ili politički ili fizički što također nije rijetkost.
Na svakog Hrvata koji se odvaži ukazati na opasnosti bošnjačke islamističke ideologije krvi i tla, snajperski zapovjednici zadužili su po jednog ubojicu iz svojih redova, čuvara Islamske revolucije. Kao argument za likvidaciju objese im etiketu ustaša, što je slobodna meta svakom isilovskom islamisti, sa kojima je beha zajednica sve punija i postaje im pretijesna, da ga ustrijeli i izbaci sa svih njegovih funkcija.
Što je hrvatski pojedinac intelektualno jači, što je hrabriji u ukazivanju na bošnjački islamski terorizam, koji izvire iz radikalno mutnog unitarizma i centralizma, građanizma i isilizma, tim je sigurnija meta za odstrjel.
Budući da se, gotovo, svjetlosnom brzinom širi ta opasna bošnjačka ideologija krvi i tla, istom brzinom i cijeli hrvatski narod se naziva ustašama, a beha institucije od općinskih, županijskih, entitetskih, vojni, akademski, državni, postaju etnički i vjerski sto posto čiste muslimansko bošnjačke. Nema, stoga, više ni jednog mjesta u beha Federaciji na kojem je ostao Hrvat.
Svi Hrvati su ustaše, Srbi četnici, Europljani islamofobi, i Bošnjaci napraviše mjesta u Bosni i Hercegovini za isilovce, džihadiste, braću Irance, Afganistance, te napose široke prostore i velika mjesta u amanetu ostavljenom Turskoj za svoje pretke Turke, i tako potvrdiše još jednom onu stalno ponavljanu svoju nacionalnu odrednicu da su “potomci Turaka”.
Dijeleći tako na najradikalniji način Bosnu i Hercegovinu, i ograđujući svoj entitet muralima ratnih muslimanskih zločinaca, u prihvaćenim granicama “uzmi Alija pa makar k’o avlija”, samo nek je zelena i muslimanska kao i zeleni pješački prijelazi i gradski trotoari i trgovi, više u tom muslimansko bošnjačkom entitetu nema mjesta, nakon što su odradili dobivene zadaće ni za Ivana i pokojnog Dubravka Lovrenovića, ni za Miljenka Jergovića, fra Dragu Bojića, Željka Ivankovića, Slavu Kukića, fra Ivu Markovića, Ivu Komšića…
Svima njima Bakir je izbrojao krvna zrnca, i ne uklapaju se više u muslimansko-bošnjačku nacifašističku ideologiju krvi i tla, zbog čega bošnjački entitet ne može biti onakav kakvog od Bakira traži kum Erdogan, iranski vjerski lideri, i kakvog dotjeruje bošnjački zet okićen zlatnim ljiljanom Željko Komšić.
Zbirni beha entitet žrtva je bošnjačkog radikalizma i muslimanskog vjerskog fanatizma, čime je sve bliži njegov kraj u bilo kakvoj zajedničkoj uređenosti i opstojnosti. Cjelovita multinacionalna, poglavito multireligijska Bosna i Hercegovina nikada i nije bila cilj niti muslimana, niti Muslimana, niti Bošnjaka, niti konvertita Građana i Ostali, te napose nije cilj potomaka Osmanlija. I stoga je vrijeme da tu muslimansko-bošnjačku politiku razbijanja i dijellenja beha zajednice priznaju i prihvate Međunarodna zajednica i hrvatski narod, dvije beha komponente kao najveći i jedini zagovornici cjelovite Bosne i Hercegovine. I kao što je bivša njemačka kancelarka Angela Merkel kazala da je multi-kulti ideja propala, to bi isto trebali reći Međunarodna zajednica i Hrvati za Bosnu i Hercegovinu, beha zajednica i kao cjelovita i kao multi-kulti je trajno propala ideja.
