Hrvatski Fokus
Uvodnik

Čaj od listova smokve može spasiti hrvatsku naciju

U Amsterdamu umrla jugoslavenska spisateljica

 

  • Podravski list je 18. ožujka 2023. objavio članak s ovim naslovom: »U PRIRODI JE SPAS – Ova voćka pomaže kod anemije, regulira šećer u krvi i snižava krvni tlak« (https://podravski.hr/ova-vocka-pomaze-kod-anemije-regulira-secer-u-krvi-i-snizava-krvni-tlak/) i odmah mi je došla asocijacija na našega Velikoga Vođu Andreja Plenkovića. Odmah sam pomislio kako ima spasa i za njega i za konačno njegovo ozdravljenje od anemije, od bolesti od koje ovisi budućnost cijele hrvatske nacije. U nastavku ovoga članka spasa i Plenkovića i hrvatske nacije detaljno se opisuje kako bi on jadan i šempjan mogao biti i izliječen i iscijeljen. Treba mu samo davati smokve, jer su listovi smokve puni antioksidansa i vlakana, jer sadrže vitamine A, B1 i B2 te kalcij, željezo, mangan, fosfor, kalij i natrij. Dakle, treba mu dati čaj od smokvina lista i bit će izliječen od anemije. Time će mu se regulirati i razina šećera u krvi, a konzumacijom čaja od smokve spriječit će mu se potencijalni dijabetes tipa 2, problemi s urinarnim i probavnim traktom, sniziti visoki krvni tlak, razina triglicerida u krvi, stvoriti dodatna zaštita srca, pomoći kod mršavljenja, osnažiti kosti, pomoći kod kožnih oboljenja… Ali, uvijek u životu ima poneki „ali“. Ovaj „ali“ sastoji se u tomu što naš Veliki Vođa navodno ima talasemiju minor (thal-uh-SEE-me-uh), što je nasljedni krvni poremećaj zbog kojeg vaše tijelo ima manje hemoglobina od normalnog. Kako hemoglobin omogućuje crvenim krvnim stanicama da nose kisik talasemija može uzrokovati anemiju, ostavljajući vas umornim. Tako kaže medicina. To bi značilo da Plenković nije sposoban ni za obavljanje posla kojim se bavi iako on kaže da on može! Da može što hoće! Jedino nije mogao ići u vojsku kada je trebalo braniti domovinu. Tada nije „mogao što hoće“, jer ima „talasemiju minor“. Portal Net.hr je išao dalje pa je istražio američku praksu vojnih obveznika koji su također, kao i Plenković, pokušali nasamariti zakonodavca i prema američkim zakonima ta bolest nema veze s izbjegavanjem vojne obveze (https://net.hr/danas/hrvatska/plenkoviceva-anemija-krvni-poremecaj-od-kojeg-pati-zaista-nije-nista-strasno-sad-takve-prima-u-ratno-zrakoplovstvo-1122eeb6-b1ce-11eb-a98e-0242ac150019). U registru američkoga vojnog zrakoplovstva nalaze se rezultati petogodišnje studije provedene od 1986. do 1991. U nastavku Net.hr je napisao: »Zabilježen je jedan slučaj upravo kada je riječ o bolesti ‘talasemija minor’ koju ima i hrvatski premijer Andrej Plenković. Naime, muškarac koji se prijavio za trening u vojnom zrakoplovstvu imao je hematokrite u rasponu od 37 do 39 posto, i takvi su se rezultati pokazali u više mjerenja. Inače je standard prema kojem se kandidate diskvalificira u tom slučaju taj da hematokriti moraju biti ispod 40 posto. Radi se, naime, o blagoj anemiji koju uzrokuje talasemija minor, pokazala su daljnja istraživanja. Kandidat je zatražio izuzeće od ovog pravila, a ono mu je i odobreno s obzirom da je to stanje vrlo blago i stabilno te nije podložno pogoršanju u uvjetima u kojima bi radio kao vojnik u američkom zrakoplovstvu. Iznimka mu je odobrena i započeo je proces treninga. Daljnja su medicinska ispitivanja pokazala da je ostao u stabilnom stanju i nakon toga. Nakon nekoliko sličnih slučajeva, američko je vojno zrakoplovstvo odlučilo promijeniti ove regulacije, čime manje odstupanje hematokrita izazvano talasemijom minor više nije bilo nešto što bi kandidata diskvalificiralo iz službe.« I našega premijera, iako boluje od talasemije minor, zbog koje je oslobođen služenja vojske, to ne sprječava da se aktivno bavi športom, zaključuje Net.hr. Što znači da nije bilo opravdanoga razloga da izbjegne vojnu obvezu kada je trebalo braniti domovinu od srpske agresije na Hrvatsku, i da nije bilo razloga da umjesto hrvatskoga vojnika, hrvatskoga branitelja bude – hrvatski vojni dezerter. Dakako, koristeći rupe u zakonu i medicini. Ostaje pitanje, je li na čast ili sramotu onih koji su mu to omogućili.

Umrla spisateljica države koje više nema

  • Umrla je Dubravka Ugrešić! Iako mnogi u Hrvatskoj pišu da je bila „hrvatska književnica“, i iako mnogi u Srbiji pišu da je bila „hrvatska spisateljica“, ona je kao hrvatska Srpkinja ipak bila – „jugoslavenska književnica“. Rođena u Kutini 1949. prihvatila je Jugoslaviju onakvu kakva je i bila – velika Srbija – i nikada ju nije napustila. Ni do smrti u dobrovoljnom izgnanstvu u Amsterdamu gdje je i umrla u 75. godini života. Raspadom Jugoslavije bila je iznenađena i nije se snašla jer je poprimila osobine srednjoeuropskoga kulturnog kruga u književnosti. Ipak je u njezinu budućem životu od 1990. prevladala velikosrpska nacionalistička struja i nikada se nije pomirila s raspadom svoje jugoslavenske „domovine“, prije bismo rekli „otadžbine“. O svomu dobrovoljnom bijegu iz Hrvatske u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku Dubravka Ugrešić je lagala da ju je „hrvatska kulturna sredina izbrisala iz svojih redova“. U razgovoru za beogradsko Vreme 13. 2. 2003. godine potvrdila je svoje velikosrpske ideje uobličene u jugoslavenske floskule (https://www.vreme.com/kultura/usporavanje-svakodnevice/). Tada je Ugrešićka rekla da su čitatelji njezinih knjiga „jednako raspoređeni, ima ih u Hrvatskoj, u Srbiji, u Bosni. Države i njihovi priručni akademici, lingvisti i historičari književnosti mogu te jezike i kulture zvati kako god hoće, ali za mene je to jedan, zajednički književni i jezični prostor. Taj prostor je uvijek živio od kulturne interakcije“ i dodala: „Cio (taj) izdavački projekt za mene znači uspostavljanje kulturnog kontinuiteta i dijaloga“. Suvremena, demokratska i neovisna Hrvatska njoj smeta pa u njoj vidi ono što mi koji volimo svoju domovinu ne vide. „U Hrvatskoj, na primjer, upravo zbog nasilnog prekidanja kulturnog kontinuiteta, izlaze neke knjige koje se nameću kao novi, moderni književni standard, iako su slične knjige izlazile prije dvadesetak godina“, lamentira ona prije dva desetljeća. U nastavku govori o „situaciji totalnog zaborava vlastite kulturne prošlosti, a ta kulturna prošlost je, htjeli to neki priznati ili ne, bila zajednička, jugoslavenska“. Dakle, ona ne samo da ne priznaje postojanje Hrvata, hrvatskoga jezika, hrvatske kulturne baštine, nego se ona i ne miri s demokratskim procesima koji su nakon pada Berlinskoga zida 1989. uništili komunistički totalitarizam u Istočnoj i Srednjoj Europi. Ali treba ju pohvaliti i na iskrenosti. Te 2003. godine za beogradsko Vreme je to i potvrdila ovim riječima: „Jugoslavija je zemlja u kojoj sam se rodila, u kojoj sam rasla i školovala se. Jugoslavija je zemlja čije sam vrijednosti, pa i one ideološke – a da toga i nisam previše svjesna – ipak usvojila. Vjerujem da će se jednoga dana neki mladi historičari, sociolozi, politolozi, arheolozi kulture, pozabaviti Jugoslavijom… doći do zaključka da je jugoslavensko vrijeme bilo zlatno doba toga geografskog prostora. Možda će čak doći do zaključka da je Jugoslavija bila bolja od nekih drugih zemalja za koje su te zemlje, ali i mi, mislile da su bolje… Jugoslavija je bila dobra zemlja!“ I zato, nakon svega, mislim da je ipak najtočnije reći da je umrla „jugoslavenska književnica“ ili „jugoslavenska spisateljica“, spisateljica države koje više nema.

SABA RH i povijesne istine o predaji Rijeke Italiji

  • Kliknete li na poveznicu https://sabh.hr/na-danasnji-dan-italija-anektirala-rijeku-1924/ dobit ćete ovaj tekst: »Na današnji dan – Italija anektirala Rijeku – 1924. Rijeka je 16. ožujka 1924. formalno pripojena Kraljevini Italiji, kojom su tada vladali kralj Viktor Emanuel III. i fašistički duče Benito Mussolini. Bio je to rezultat Rimskih ugovora sklopljenih između vlada Kraljevine Italije i Kraljevine SHS 27. siječnja iste godine. Rijeka je, naime, 1920. bila dobila status slobodne države – Slobodna Država Rijeka obuhvaćala je 28 kvadratnih kilometara teritorija i 52.000 stanovnika. Bilo je to kompromisno rješenje pograničnog spora Kraljevine SHS i Italije nastalog nakon sloma Austro-Ugarske. Ipak, neovisna riječka država nije mogla opstati pred talijanskim pritiskom te je vlada Kraljevine SHS, koja se ponajprije borila za srpske interese, 1924. odlučila popustiti Italiji i priznati joj vlast nad Rijekom, dok je Italija zauzvrat priznala vlast Kraljevine SHS nad Deltom i lukom Baroš. Aneksiju je službeno proglasio guverner general Gaetano Giardini s balkona Guvernerove palače. Događaju je prisustvovao Viktor Emanuel III., kojem su tom prilikom predani ključevi grada. Vlada Slobodne Države smatrala je aneksiju međunarodnopravno ništavnom te je nastavila djelovati u egzilu. Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943., grad su preuzeli Nijemci. Godine 1944. pokušala je Vlada u egzilu ponovno uspostaviti Slobodnu Državu Rijeku, ali su je u tome osujetili jugoslavenski komunisti, vojnom akcijom slomivši otpor njemačkih okupacijskih snaga 3. svibnja 1945. te pripojivši Rijeku Hrvatskoj. Hrvatska vlast nad Rijekom ponovno je međunarodno priznata tek 1947. godine« i zemljovid prenesen iz wikipedije pod naslovom “Teritorij Slobodne Države Rijeke” (VIDEO: https://www.youtube.com/watch?v=t0R5OHMqdTc povijest.hr). Što to znači? To znači da je ovaj povijesni podatak objavljen na portalu Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske – SABA RH, istom onom portalu, slijedniku i zagovorniku propale Jugoslavije koji od 1990. nikako da prihvati postojanje Republike Hrvatske. Iz toga slijedi zaključak kako je ipak netko iz uredništva portala SABA-e objavio djelomičnu istinu da su u Beogradu 1920. i 1924. paktirali s Rimom i predali Rijeku, Riječki zaljev i tamošnje otoke Italiji vladari u Beogradu prve kraljevske Jugoslavije, a ne Ante Pavelić i Nezavisna Država Hrvatska dvadeset godina kasnije. Tako je istina o izdaji i predaji hrvatskih krajeva Italiji nakon Prvoga svjetskog rata ipak potvrđena iz jugokomunističkog medija koji ne priznaje državu Hrvatsku u kojoj živi i djeluje. Još jedna hrvatska bizarnost!

Zlo gender ideologije ušlo u naše zakonodavstvo od trenutka predpristupnih ugovora

  • Sve se više svakodnevno Hrvati čude kako gender ideologija ovladava ne samo medijskim prostorom nego i našim životima jer su „zaboravili“ da je ovo zlo gender ideologije ušlo u naše zakone i propise od trenutka kada je Hrvatska potpisala predpristupne ugovore za ulazak u masonsku Europsku uniju. Da se razumijemo, svatko normalan je bio za ulazak u Uniju, samo da pobjegnemo s „Balkana“, ali i svatko normalan ne može prihvati Istanbulsku konvenciju i gender ideologiju. I što sada? Ništa! Pobijeđeni smo! Gender ideologija je u svakoj pori hrvatskih zakona i propisa, a uskoro će nas sve kažnjavati ne samo zato ako se ne budemo pridržavali tih protuživotnih, protucivilizacijskih i, nadasve, protuhrvatskih zakona i propisa, nego će nas već sutra početi progoniti, kažnjavati i zatvarati na samu pomisao da sumnjamo u te propise i zakone jer smo cijepljenjem već godinama čipirani. A hoće li nas i ubijati!? Ne znam! Ništa nije isključeno. Možda ne praćkom, lukom i strijelom ili strojopuškom, ali na neki sofisticiraniji način svakako hoće. I zato čuđenje u medijima poput ovoga: ‘Tata, zašto su barbi odsjekli pimpeka?‘ od strane nekih gledatelja koji su zgroženi crtićem na HRT-u (https://slobodnadalmacija.hr/scena/tv-reality/tata-zasto-su-barbi-odsjekli-pimpeka-gledatelji-zgrozeni-crticem-na-hrt-u-evo-sto-o-svemu-kazu-na-prisavlju-1274361) za koji dan ne će više biti čuđenje. To će nam biti „normalno“. Novo normalno!

Stefan Magnet razotkrio globalističke namjere pokoravanja čovječanstva

  • Austrijski publicist i vlasnik austrijskog mrežnog kanala AUF1 Stefan Magnet napisao je i u prosincu 2020. objavio knjigu »Nach Corona: Warum die Globalisten scheitern werden und die Menschheit erwacht« (“Nakon korone: Zašto će globalisti propasti, a čovječanstvo se probuditi”) u kojoj je razotkrio sve globalističke namjere pokoravanja čovječanstva. U knjizi je Magnet između ostaloga napisao: “Ova je knjiga napisana kako bi istraživačima dala orijentaciju na to kako mi Europljani možemo probuditi i otresti stranu vlast. Otprilike je vrijeme nakon korone i nove vizije dobrog i slobodnog života”. Analitički kao i obično, Stefan Magnet u knjizi crta ažurnu sliku stanja. A to je prilično prijeteće za narode Europe. Prema autoru, Europljani su na raskrižju: uspon – ili pad. Korona je stvorila milijune ljudi budnima i natjerala ih da postave najvažnije osnovno pitanje: Što još ovdje ide po zlu? S. Magnet opisuje kako globalisti prate svoj put već 200 godina, čak i za neiskusnog čitatelja. Ali autor ne vjeruje u potpunu služnost, vječnu diktaturu ili propast: vjeruje da narodi Europe još uvijek mogu mobilizirati dovoljne pričuvne snage da se bore za slavnu i slobodnu budućnost. I potkrjepljuje svoju tezu snažnim, konstruktivnim riječima. U knjizi navodi brojne znanstvene studije i najnovije nalaze koji se temelje na istini koja će nas osloboditi bolesnih i opasnih naslaga i ostavštine Francuske revolucije.

I pijavice umiru od cijepljenja

  • Na društvenim mrežama kola video koji prikazuje pijavice koje umiru tri dana nakon isisavanja krvi cijepljene osobe. To znači da je oštećenje krvi uzrokovano COVID “cjepivima”, što je svjetska javnost napokon shvatila. Shvatila je da su cijepljene osobe protiv COVID-19 bile izvrgnute mnoštvu štetnih utjecaja na zdravlje koji su doveli do smrtnih slučajeva, koje korumpirane plaćeničke medicinske i javnozdravstvene ustanove, mainstream mediji i vladine agencije još uvijek zabranjuju u javnosti. Na kraju će povijest pokazati da sve sile koje prisiljavaju javnost na COVID “cjepiva” nemaju hrabrosti i integriteta priznati da su “cjepiva” bila opasno i lažno rješenje p(l)andemije koje će u konačnici objasniti milijune smrtnih slučajeva. To se može promatrati kao dio biorata nametnutog čovječanstvu – istinskog zločina protiv čovječnosti. A najveći pojedinačni krivac koji je stvorio lažni pokret za cjepivo je Anthony Fauci, bivši glavni medicinski savjetnik američkoga predsjednika, za kojeg je kazneni progon kao kriminalca prijeko potreban. Zato i nije čudno što stradaju pijavice kada piju krv cijepljenih osoba. A zašto? Zato jer su cijepljene osobe doživjele oštećenje krvi koje je proizvelo mnoga negativna zdravstvena stanja u rasponu od srčanih problema, karcinoma, smanjenog imuniteta i smrti. Oštećenje krvi ključno je biološko objašnjenje štetnih utjecaja cjepiva. Ovdje uvijek treba imati na umu činjenicu da tradicionalna cjepiva u slučaju cjepiva protiv COVID-19 nisu cjepiva, nego tzv. cjepiva, odnosno radi se o cjepivima/pojačivačima COVID-a, koji su ustvari oblik genetskog liječenja koje, za razliku od stvarnih cjepiva, zapravo i uistinu ne sprječavaju ili ne liječe COVID.

Započinje otimačina poljoprivrednoga zemljišta

  • Ono što je najavio zloglasni Klaus Schwab već se ostvaruje za vladavine Andreja Plenkovića. Schwab je najavio da će nam oduzeti sve zemljište koje posjedujemo, a na HRT-u tamo neki apartčiki govore da će Plenković promijeniti Zakon o nasljeđivanju poljoprivrednog zemljišta, što znači da će Hrvatima, „po zakonu“, oteti poljoprivredno zemljište i tako od ljudi napraviti nove proletere. A s proleterima, onima koji ništa nemaju u svome vlasništvu, lako je vladati. To je davno govorio i ratni zločinac Moša Pijade 1942. u okupiranom Bihaću.

Div u postelji

Reddickova smrt “izgledala prirodnom smrću”!

  • Umro 60-godišnji američki glumac Lance Reddick, najpoznatiji po ulogama u seriji Žica i filmskoj franšizi John Wick. Umro je u svojoj kući u Los Angelesu. Pronašla ga je policija koja je tom prilikom tijekom očevida napisala da je Reddickova smrt “izgledala prirodnom smrću”. Svakako je neobično da netko od 60 godina i naizgled dobrog zdravlja iznenada umre “prirodnom smrću”. Dakle, i on je umro od posljedica cijepljenja protiv COVID-a.

Bošnjaci govore “bošnjačkim jezikom”

  • Kojim se jezikom govori u Bosni i Hercegovini? Hrvati kažu da govore hrvatski, Srbi da govore srpski, a muslimani-Bošnjaci…!? Što oni kažu? Oni kažu da govore „bosanskim jezikom“! Ne „bošnjačkim“, nego „bosanskim“! A zašto? Zato što su, kao i Srbi(janci) u bivšoj Jugoslaviji najbrojniji u BiH i zato što su kao i Srbi(janci) unitaristi u BiH. Hercegbosanski muslimani-Bošnjaci jako dobro znaju da je jezik jako važan i zato inzistiranjem na nepostojećem „bosanskom jeziku“ pokušavaju unitarizirati tamošnje i Hrvate i Srbe. »Džeko bijesan napustio teren i dobacivao Inzaghiju na bosanskom jeziku, a onda samo odmahnuo rukom« naslov je članka E. Čauševića 22. 2. 2023. na portalu Sport.ba (https://sportsport.ba/fudbal/edin-dzeko-izmjena-lukaku-bijes-reakcija-inzaghi/444899). To je jedan od brojnih primjera kako već tri desetljeća Bošnjaci-muslimani ustrajavaju na jezičnom unitarizmu prema Hrvatima i Srbima.

 Dinastija Kadorie vlada Kinom

  • Wall Street Journal od 1. VI. 2020. na naslovnici objavio je članak pod naslovom »Židovska dinastija u Kini koja se mijenjaViše od jednog stoljeća bogatstvo moćne obitelji Kadoorie barometar je kineske otvorenosti prema svijetu« (https://www.wsj.com/articles/a-jewish-dynasty-in-a-changing-china-11590688537). Tko je dinastija Kadoorie? Predvodi ju Sir Michael David Kadoorie, hongkonški milijarder koji je rođen 1941. u Hong Kongu. Michael David Kadoorie predsjednik je i 18-postotni vlasnik CLP Grupe, najvećeg hongkonškog proizvođača električne energije. Također posjeduje 47 posto hotela Hongkong i Shanghai. Rođen 1941. u židovskoj obitelji, sin je poslovnog tajkuna Lawrencea Kadoorieja (1899.-1993.) i njegove žene Muriel Gubbay. Kadoorie se školovao u Maloj školi Kowlon u Hong Kongu, kao i institutu Le Rosey u Švicarskoj. Korijeni njegove obitelji u poslovanju na Dalekom istoku sežu do njegovog djeda, potomka iračkih Židova podrijetlom iz Bagdada, koji se prvi put nastanio u Shanghiju 1880. godine. Nakon Bombaja, njegov djed se obogatio u Shanghaiju, uglavnom izgubljenom 1949., a kasnije i u Hong Kongu kroz financije, nekretnine i komunalne usluge. Sa sjedištem u Hong Kongu ubrzo nakon 1949. godine, Kadooriejev otac i ujak proširili su obiteljska poduzeća u raznoliku skupinu, na čelu s vodećom tvrtkom CLP Holdings Ltd. Kadoorie je predsjednik CLP Holdingsa koji je njegova obitelj osnovala 1890. godine i u kojoj još uvijek imaju 35 posto udjela. Komunalno poduzeće opskrbljuje električnom energijom 75 % Hong Konga kao jedini operater (licenciran kroz shemu kontrole) u Kowloonu i novim teritorijima, a ima vlasničke interese u elektranama u Kini, jugoistočnoj Aziji, Australiji i Indiji. Također je predsjednik druge najveće navedene obiteljske grupe, Hong Kong i Shanghai Hotels, vlasnika i operatera Peninsula Gotel Group. On kontrolira i direktor je metrojeta d.o.o., Heliservices (HK) Ltd., te je pokrenuo CLP Research Institute (podružnicu CLP Holdingsa koja istražuje razvoj obnovljivih izvora energije). Obnaša niz direktorskih mjesta u tvrtkama koje nisu Kadooriejeve. Bio je član Vijeća Sveučilišta u Hong Kongu, a 2000. godine na sveučilištu je otvorena zgrada bioloških znanosti Kadoorie. Povjerenik je dobrotvorne zaklade Kadoorie, i proglašen časnikom Legije časti od strane francuske vlade i zapovjednikom Reda belgijskog Léopolda II. U lipnju 2005. nagrađen je viteškim neženjama na kraljičinoj listi rođendanskih počasti. Sveučilište u Hong Kongu dodijelilo mu je 2004. počasni doktorat. Michael Kadoorie živio je u Hong Kongu sa svojom kubansko-američkom ženom Betty Tamayo, poznatom kao “Lady Betty”, sve do njezine smrti u Houstonu u Teksasu 20. lipnja 2021. Imaju troje djece: Natalie, Bettinu i Philipa. Njegova sestra, Rita Laura Kadoorie, udana je za kolegu hongkonškog milijardera Ronalda McAulaya. 

Marijan Majstorović

Povezane objave

Mostov oportunizam najgore vrste

HF

Budimo ponosni na sveukupno djelo dr. Franje Tuđmana

HF

Napad na krnju napad na cjelokupnu hrvatsku povijest

HF

Dokle će (po)trajati koalicija HDZ-HNS?

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više