Koliko je snažna muslimanska ideologija mržnje prema kršćanima?
Svaki govor o nepostojećoj islamofobiji u suvremenom slobodnom kršćanskom svijetu, zapravo je najgrublja, najbrutalnija i najrazornija kršćanofobija. Govoriti o islamofobiji mogu samo, a to i čine, najradikalniji kršćanofobisti, islamisti.
Zar je moguća islamofobija u demokratskom i slobodnom Zapadnom svijetu koji je primio milijune i milijune muslimana, među kojima je i velik broj ekstremnih islamskih terorista? I dok ti i takvi vjerski islamski teroristi ubijaju domaćine u zemljama koje su ih primile, dok kršćanima ograničavaju slobodu govora i kretanja, slobodu pisane riječi, dok džamije niču na svakom europskom komadiću kao gljive poslije kiše, iz islamskih zemalja lansira se vrlo razorno ubojito oružje islamofobija. Muslimanska ideologija mržnje prema kršćanima, kršćanofobija, s kojom nastoje još više ušutkati kršćane i stjerati ih u katakombe. A gotovo da kršćani diljem svijeta, gotovo, nikada kao danas nisu bili tako progonjeni, ubijani i ušutkani. I ne samo u islamskim zemljama, nego podjednako i u zapadnim demokratskim i slobodnim društvima, i to upravo od muslimana. I zbog njihovih prava čije granice stalno pomiču.
Uvijek i svugdje, doma, i vani, kršćani su žrtve kršćanofobista koji su uz financijsku pomoć islamskih zemalja, gotovo, okupirali cijeli svijet. I u takvom porobljenom kršćanskom svijetu, u kojem se islam širi i na način ograničavanja vjerski prava i sloboda kršćana, kao što je slučaj kršćanofobije u Europi, kršćanofobisti, parolom napad je najbolja obrana, izmišljenim islamofobičnim oružjem za masovno uništenje kršćana i kršćanstva, osvajaju svijet i šire islam krvi i tla.
Gradnja džamija i prijem muslimana u kršćanskom, rušenje crkava i progon kršćana u islamskom svijetu, razlog je, pod snažnim islamskim financijskim lobijem, da Svjetska zajednica proglasi 15. ožujak danom borbe protiv islamofobije. U vrijeme najjače i najrazornije, najbrutalnije i za budućnost svijeta najopasnije kršćanofobije, ideologije mržnje prema kršćanima i kršćanskim vrijednostima koja ruši sve što joj se nađe na osvajačko rušilačkom putu, svijet interesa koji je postao i žrtva islamskog novca, proglašava jedan dan u godini borbe protiv islamofobije. Dokaz šta sve novac radi, i može u svjetskoj politici.
Nepobitan primjer kršćanofobije je politička stvarnost u zbirnom beha entitetu. Trebalo bi samo barem malo otići u federalni dio beha zajednice i tamo pogledati kakav je položaj kršćana katolika u njemu, a to isto čeka sutra i pravoslavne ukoliko svjetska zajednica i dalje bude služila muslimanskoj ekstremističkoj politici kršćanofobije, i bilo bi dovoljno da se na razini Međunarodne zajednice proglasi ne jedan, nego svaki dana u godini danom borbe protiv kršćanofobije. I da ta opravdana borba traje na svakom komadiću Kugle zemaljske sve dok se ne pobjedi ta opasna ideologija, kršćanofobija.
Bošnjačko biranje četiri mandata Komšića na hrvatsko mjesto u beha Predsjedništvu svjetski je vidljiva teroristička kršćanofobija. Njegova otvorena politička agresija na kršćane katolike, ništa manje i na pravoslavne, a što je muslimansko bošnjačka priprema za oružani sukob, mi ili oni, samo je dio globalne muslimansko-bošnjačke kršćanofobije isilovskih brutalnosti i dimenzija. Bošnjačko obespravljivanje i marginaliziranje kršćana katolika u beha federalnom dijelu, oružjem što ga izmislili pod nazivom Komšić, Bakirovo stalno prebrojavanje krvnih zrnaca, Kavazovićeva otvorena prijetnja ratom kršćanima, nije ništa drugo nego najradikalnija muslimanska kršćanofobija, koja je prešla beha granice. No, oni izvan beha granica koji su i sami svakim danom sve veće žrtve kršćanofobista u svojim udobnim i osiguravanim uredima, i ćuvanim domovima, ne osjećaju, a niti žele da priznaju tu apokalipsičnu opasnost. Nema više nikakvi terorističkih zločina kršćanofobista koji bi privukli pozornost u bescjenje rasprodanih svjetskih političara, i odvažili se reći popu pop a bobu bob.
Novcima iz islamskih zemalja ušutkani svjetski moćnici koji su se predali i prodali kršćanofobistima i služe njihovoj rasističkoj politici, ušutkavaju svoj narod u granicama da se više ne smije kazati, da je bijelo bijelo, da je zločin zločin, da je islamski terorizam islamski terorizam, da je kršćanofobija kršćanofobija. No, narodi napose oni europski ne samo da moraju govoriti o islamofobiji dok ih muslimani ubijaju na kućnom pragu, nego se moraju bez pogovora predati svojim ubojicama, kršćanofobistima i zabranjuje im se svaki oblik obrane, isto onako kako je zabranjeno kršćanima u beha zajednici da se brane.
Bošnjački kršćanofobisti, kao ogranak globalne kršćanofobije, ometaju Svete mise i urliču ispred katedrale, upadaju u crkvu u Zenici uz povike “Alahu ekber!”, njihov vođa Alija Izetbegović nakon što je poubijao i protjerao sve Hrvate iz Bugojna, a pripadnici mu i danas skrivaju masovne hrvatske grobnice, pored crkve Svetog Ante uzvikuje “crkvena zvona zvone za hajvan”. U Sarajevu koje je na teheranski način pozelenilo, i u odjeći koju nameću vjerski muslimanski beha lideri pocrnilo, zabranjena je prodaja svinjetine i alkohola, a školska djeca prekidaju nastavu da bi obavili vjersku molitvu.
Bosansko i hercegovački muslimanski kršćanofobisti prisilno islamiziraju jezik namećući turski i arapski, zbog čega se već u bliskoj budućnosti narodi, ako šta ostane kršćana, ne će ni razumjeti, što je već sada vidljivo u uporabi jezika islama. Muslimansko-bošnjački trio Kavazović-Komšić-Izetbegović, vlada beha zajednicom na iranski teokratski način, ubijajući sve što nije muslimansko, trgajući time i najdublje korijene kršćanstva. Na način iranskih ajatola drže i svoj narod, no najčvršće kršćane, u tolikom strahu da ih se prisiljava na odlazak bez povratka. Kršćanofobićni način etničkog čišćenja hrvatstva i katoličanstva, srpstva i pravoslavlja.
Sve islamske zemlje zločinom genocida i konfesiocida, a na tom putu je i bošnjačko-muslimansko vodstvo, danas su sto posto čiste muslimanske države bez tragova kršćana i kršćanstva. I progonu i ubijanju još nije kraj. Čak ni podizanje bijele zastave što je u rukama drže političari u slobodnom, napose europskom, svijetu, ne zaustavlja kršćanofobiste u njihovom osvajačkom pohodu ostvarenja crnog cilja koji opravdavaju riječima, nema mira u svijetu dok njime ne zavlada islam. Kršćanofobična parola bosanskohercegovačkih muslimana kada su govorili, i danas govore, nema mira u BiH dok ne zavlada islam, sada je globalizirana na svjetsku razinu. Kršćanofobija na bošnjački način. U takvoj beha suvremenosti koja sutra čeka i Europu i cijeli kršćanski svijet, govori se o islamofobiji, što je zapravo znak pobjede islama i poraz kršćanstva.
