Hrvatski Fokus

Alijine budale ne znaju, i ne priznaju nikakve granice u ponašanju i zločinima

 

Suborac mudžahedina i vehabija iz vremena vjerskog beha sukoba za teritorij, pripadnik muslimanske Armije BiH, hvalisavac koji kaže da ne zna da li je i koliko poubijao kršćana katolika i pravoslavaca, današnji potrčko dinastije Izetbegović, politička i ljudska sramota u beha zajednici, Željko, željan uvijek rata i ubijanja, Komšić a zapravo nikome ni komšija ni susjed, i danas gdje god i sa kojim god povodom dođe rat i prijetnja su mu glavne teme. Odbačen i ostavljen od svih, samo ne od svojih muslimansko-bošnjačkih poslodavaca za koje radi prljave i za beha zajednicu vrlo pogubne, razarajuće otrovne poslove sa katastrofičnim posljedicama za sve tri suverena i konstitutivna beha naroda, kao ranjena zvijer sve je opasniji, i radikalniji u svojoj nacifašističkoj politici krvi i tla.

A kako ga u toj ljudskoj izgubljenosti i nekontroliranosti koja je u okvirima izreke njegova vrhovnog zapovjednika Alije Izetbegovića koji je kazao za svoje zločince, ubojice Hrvata i fratara, “to su neke naše budale”, i oni kojima prijeti, Hrvatima, Srbima i svojim “Građanima” i “Ostalima”, doživljavaju ga takvim, odmahivanjem rukom, uz komentar na način kako se takvi (ne)ljudi u Bosni i Hercegovini ocjenjuju “ma pusti budalu”.

Ali, nadalje hrvatski stradalnički narod u fratarskoj Bosni kaže “i za budale moraju postojati granice”, poglavito danas kada je Alijinih budala sve više i više, a time i hrvatskih žrtava više. Očito da Alijine budale ne znaju, i ne priznaju nikakve granice u ponašanju i zločinima. I zbog toga ih se mora malo pribojavati. Dovoljno je samo malo poslušati ratne prijetnje Alijinog zlatnog ljiljana, i vidjeti mjesta gdje ih izgovara. Samo te dvije dimenzije kroz koje žrtva gleda ubojicu, zločinca, lažova, izdajnika, Judu, obvezuju je na oprez, jer budale brzo prijeđu sa riječi na djela. Zapravo vraćaju se zločinima, ubojstvima, progonima, etničkim čišćenjima. Taj nagon za zločinima potiče ih na prijeteće govore, a govori na djela, čime se stalno drže u zločinačkom krugu. Što su im počinjeni zločini u prošlosti veći, a preživjele žrtve prestrašenije i šutljivije, te od istih zločinaca pokradenije, time zločinac brže nastavlja sa zločinima.

Zločini Armije BiH

A kako obično te Alijine budale i nemaju vojničkih uspjeha, nego samo zločinački, oni i ne mogu, oni i ne znaju drugačije živjeti osim u zločinima, poticati na rat i mržnju, i obilježavati te zločinačke uspjehe, bilo svoje vlastite ili armije kojoj su služili, i gospodara kojem odano služe. Tim povodom zločinačkih uspjeha Alijine terorističke armije, njen pripadnik Komšić sa svojim suzločincima okupio se 16. rujna 2023. na planini Vlašić, hrvatskoj zemlji na kojoj su stoljećima hrvatski pastiri iz Lašvanske doline čuvali svoja blaga. Na istoj planini na čijim obroncima, Maljinama, Bikoši, Bukovicama, Radonjićima, Miletićima, Gučoj Gori, Bandolu…, Komšićevi suzločinci počiniše zločin genocida, crkvocida, konfesiocida i djecocida, promatrani u vremenu počinjenja, brutalnostima i obimu veći i strašniji i od muslimansko-bošnjačkih predaka Turaka.

I ne slučajno pripremiše mu teren njegove političko ekstremne pristalice baš na Vlašiću, iznad Travnika u kojem, za Hrvate Lašvanske doline i danas slobodno živi Josef Mengele, travnički doktor Halid Genjac, koji je po gradu hvatao Hrvate, svećenike, časne sestre, trpao ih u kamion i slao na ubijanje i seksualno iživljavanje Alijinim budalama, mudžahedinima i vehabijama u konclogor Gluha Bukovica.

Muslimansko-bošnjački nekažnjeni ratni, dijelom zbog ubojstva hrvatskih povratnika, i poratni zločinci dovedoše zlatni ljiljan, ukradeni simbol katoličkog puka, svetca Sv. Ante, na Vlašić, planinu koja je od pamtivijeka, prije turske okupacije i poslije, 90 posto katastarski vlasništvo Hrvata.

Demonstracija gubitničkog pobjednika, i poruka, “šta je ko jamio, jamio”, ali i znak da vjerski beha sukob za teritorij, i daljnja dioba beha zajednice nije završen proces. Nakon što su Travnik, ratno i poratno gnijezdo mudžahedina, vehabija i nekažnjeni ratnih zločinaca, okitili muralima njihovog zapovjednika, znakovitog imena turskih osvajača, Mehmeda Alagića, koji je poput svog imenjaka Sultan Mehmeda Osvajača na konju ujahao u gučogorsku crkvu, samostan, okupljeni suratnici i suzločinci popeše se na Vlašić. Na spomeniku svojoj gubitničkoj armiji, kojeg izgradiše, vjerojatno na hrvatskoj masovnoj grobnici, budući da je Vlašić danas prekriven skrivenim masovnim hrvatskim grobnicama, poubijanih Hrvata sa Bikoše, iz Guče Gore, Maljina, ubijene trojice braće i njihova oca, ili onih Hrvata jajačkog kraja koji su bježali ispred četničke kame a u vlašićkim ih šumama dočekivali Muslimani, pljačkali ih i neke poubijali, podigoše najveću zastavu najveće zločinačke muslimanske armije.

Veličinu zastave mjere po veličini počinjenih zločina, i tom podignutom zastavom, koja je zabranjena i od svjetske zajednice, vjerojatno, na hrvatskoj masovnoj grobnici, priznaše da su ispod Vlašića počinili i najveće i najmonstruoznije zločine. A oni su tim veći što se okupljaju na hrvatskim masovnim grobnicama, kao i onim na Rostovu što ih skrivaju ratni zločinci Mlaćo i Cikotić, dijelom i Džaferović, i koje nastoje sakriti i izgrađenim spomenicima i podignutim zastavama, preživjele koji ih traže pokušavaju prestrašiti ratnim govorima, mržnjom, i veličanjem zapovjednika pod čijom komandom su zločini počinjeni.

Tu zadaću je dobio, i vrhunski obavio sluga Komšić, otpjevavši u svom poznatom mentalnom sklopu hvalospjeve i sultan Alagiću i armiji kojoj su služili, poručivši, “dosta više, nema pomjeranja i savijanja leđa”. Kao što nisu imali ni pred srpskom vojskom koja im je uzela 49 posto beha teritorija i ugurala ih na nekih 28 posto beha grunta kojeg su i donijeli u Dayton na diobu Bosne i Hercegovine.

Zato Komšić pokušava i oprati svoj i svoje armije vojnički poraz, uz veličanje ratnih zločina  koje su počinili, te sa Vlašića poručuje Srbima, pa dosta vam je više, ne možemo pomicati entitetske granice, gdje ćete sa nama, i ovo nam je tijesno da više i nemamo gdje savijati leđa. Eto vojničke hrabrosti pripadnika muslimanske armije, kakvi vojnici takva i armija, zločinačka, kakva armija takvi i vojnici, zločinci, hrabra i moćna kad je odnos snaga 100 na prema jedan u njihovu korist kakva im je bila u vrijeme kada su izvršili agresiju na Hrvate, u ujahavali na konjima u katoličke crkve i samostane.

Pokazuje se i po tome što na hrvatskim masovnim grobnicama dižu spomenik zločinačkoj armiji i na njemu podižu najveću zabranjenu zastavu toj armiji, koja je još uvijek krvava od nedužne krvi hrvatskih civila, žena, djece, stari, bolesni i hrvatskih branitelja.

Dok god muslimani Bošnjaci uzdižu  zabranjenu  zastavu muslimanske armije bilo kojim povodom, bilo gdje i od bilo koga, to je znak daljnje podijele podijeljene beha zajednice, da vjerski beha sukob za teritorij nije prestao, i da je cjelovita Bosna i Hercegovina neodrživa. I da kao takva nije ničiji interes, da je u cjelovitosti multinacionalnu i multikonfesionalnu ne želi niti jedan njen narod, a još najmanje muslimansko-bošnjački.

Vinko Đotlo

Povezane objave

Prošle godine otišlo 14.559 Hrvata

HF

Na djelu je islamska »okupacija nogom«

HF

Argumentima protiv manipulacija: Politika Republike Hrvatske prema BiH 1992.-95. (1)

hrvatski-fokus

Bošnjački imam i radikalizam

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više