Govoriti i graditi mir, ako je to mir, na nepravdi, na laži, mirnodopski je zločin, čak i strašniji od onog ratnog
Nema zabilježenog primjera u ljudskoj povijesti da je i najmanji nacionalni i vjerski problem riješen nepravdom, lažima i pristranošću, pa stoga čudi da dio svjetske zajednice pokušava današnji bosanskohercegovački giga nacionalni, vjerski, kulturni, civilizacijski i svjetovni čvor odvezivati nepravdom, pristranošću i interesima. Takav pristup svjetske zajednice vrlo zamršenom beha slučaju čini ga još zamršenijim, nerješivijim, uvodeći zaraćene nacije i vjere u još jedan nacionalno vjerski rat, budući da se u Daytonu zaustavljeni ne može nikako privesti kraju.
Bosanskohercegovački zbirni entitet je zbog svoje povijesne osmanlijsko nasilničke zamršenosti, što je uzrok stalnog podrhtavanja, europska crna točka velikih stradanja, brutalnosti, progona i etničkih čišćenja, koja su ga ispregrađivala čime je poslana poruka, ne samo njenim nacionalno vjerskim zaraćenim stranama već i svjetskoj, napose susjednoj europskoj zajednici, da je kao takav nefunkcionalan te iznad svega neodrživ. Tu poruku potvrđuju i strašne posljedice nacionalno vjerskog beha rata za teritorij, koje ni interesno pristrana Svjetska zajednica sa svojim šerifima i vezirima o čijim ramenima vise diktatorske bonske ovlasti, ni nakon gotovo tri desetljeća primjenjivanih tortura na najvećoj, hrvatskoj, žrtvi, i ujedno najmalobrojnijoj komponenti tog zbira, ne može da sanira i uspostavi neki red.
O miru, poglavito o pravednom miru budući da samo mir na pravdi je istinski mir sa svim povijesnim stečevinama, ne može se ni pomišljati, a još manje govoriti. Govoriti i graditi mir, ako je to mir, na nepravdi, na laži, mirnodopski je zločin, čak i strašniji od onog ratnog.
Laž i nepravda, kategorije su kakvima se služe Bošnjaci, uz potporu vezira koji dolaze iz suvremenog Stambola, Brisela, pripremno je zagrijavanje za oružanu agresiju koju priprema ta koalicija. U takvoj crnoj sadašnjosti u beha zbirnom entitetu biti Hrvat katolik je opasno kao i kršćanima u Afganistanu, Turskoj, Iranu, Indiji, Pakistanu i svim drugim islamskim zemljama u kojima kršćani žive u suvremenim katakombama i arenama.
Kako očekivati život u pravdi, kao temelju istinskog mira, kad je u zbirnom beha entitetu zabranjeno Hrvatima katolicima sve ono što je dozvoljeno Bošnjacima muslimanima. Što više bošnjačke laži o tro i polugodišnjem vjerskom beha sukobu za teritorij, podupiranom i branjenom od strane suvremenih briselskih vezira, to manje prava i slobode hrvatskog naroda, a time i sve većeg broja njihova iseljavanja, zbog nemoći života u takvim ratno huškačkim uvjetima.
Cijela ta vezirsko bošnjačka politika mirnodopskog etničkog i vjerskog čišćenja hrvatsko katoličkog puka odvija se pod, nekim vidom nacifašističke parole, “multietnička” beha zajednica, što zapravo znači multičista bošnjačko muslimanska Bosna i Hercegovina. Vrlo opasni političko interesni duo, koji uistinu danas nedodirljivo vlada dijelom nekadašnje Bosne i Hercegovine, a današnje Daytonske tvorevine podijeljene po granicama velikosrpski i velikomuslimanskih tajnih pregovarača u Beogradu, nakon kojih je krenula zajednička agresija na Hrvate, ne zna da se istina, bez obzira kojim sredstvima i moći, ne može nikad ubiti, ona se može samo vremenski skrivati i sakriti. U zbirnom bošnjačko-hrvatsko-srpskom beha entitetu, uveliko okupiranom od strane briselskih vezira i bošnjačko unitaristički, muslimansko radikaliziranih Bošnjaka nema mjesta ni za koju drugu istinu beha vjerskog sukoba osim one muslimanske. Zbog toga je ona zaštićena, nedodirljiva, i o njoj se ne smije ni pričati.
O toj nametnutoj bošnjačkoj istini smiju pričati samo oni, Bošnjaci, mudžahedini vehabije, i bruxelleski veziri. Reći pravu muslimansku istinu iz vremena vjerskog sukoba, u kojem su Muslimani počinili strašne zločine, u manjim brojčanim kategorijama i genocid, Lašvanska dolina, Bugojno, etnički čisto Sarajevo, Zenica i gotovo svi beha gradovi kroz koje je protutnjao Komšić i njegova armija, gotovo je kažnjivo djelo, kažnjiv spomen, kojim se u najtežem obliku krše temeljna ljudska prava, misli i govora. Iako je na svim područjima agresorskih djelovanja muslimanske samozvane armije BiH počinjen genocid nekih dimenzija Srebrenice, nad Hrvatima, Miletići, Bugojno, Travnik, Zenica, Križančevo Selo, Buhine Kuće, Vitez, Konjic, Jablanica…, kao i na njihovim, malobrojnim, poslije ratnim povratnicima, Bošnjaci ga i nadalje nekažnjeno negiraju, veziri ne priznaju, za razliku od srpskog genocida u Srebrenici koji se ne smije negirati i mora se priznavati.
O tom uistinu strašnom srpskom genocidu nad Muslimanima u školama će djeca morati učiti, a o muslimanskom genocidu, jer genocid je ubojstvo i jednog čovjeka izvršen planski s namjerom istrjebljenja tog naroda, nad Hrvatima koje su istrijebili u Lašvanskoj dolini i zabranili svaki povratak prognani, što je također genocid, zabranjeno je hrvatskoj djeci da uče, a njihovim roditeljima da o njemu pričaju. Bošnjaci taj genocid smiju nekažnjeno negirati, masovne grobnice hrvatskih žrtava skrivati, hrvatskim prognanicima braniti povratak, ali zato kršćani u beha zbirnom entitetu ne smiju negirati genocid u Srebrenici. U takvim velikim razlikama ljudskih prava i sloboda govora, što nije bilo ni u komunističkom totalitarizmu, gdje Bošnjaci smiju i mogu sve, a to sve Hrvatima i Srbima je zabranjeno, nema mjesta za temelje bilo kakve zajedničke Bosne i Hercegovine. To su temelji na kojima se silom pokušava izgraditi nemoguća i neodrživa beha zajednica. To su zapravo temelji sadašnje arene, a budući katakombi za hrvatski katolički narod, kojeg je bošnjačko vezirska vlast dovela na granicu biološkog nestanka.
I umjesto da se zbirni beha entitet gradi na principu savezne države, bošnjačke, hrvatske i srpske republike, briselski veziri i Bošnjaci ga gotovo tri desetljeća grade na nepravdi i laži. Na takvim temeljima je neodrživ, i nema te moći, laži i nepravde koja će ga održati. I veća i jača su se povijesna carstva i imperije raspale, pa je iluzorno očekivati da će i ovaj vezirski bruxellesko bošnjački imperij ostati neraspadnut.
