Hrvatski Fokus
Feljtoni

Vječni Split Bogdana Radice (3)

Govoriti o Splitu, a ne govoriti o tovaru (magarcu) značilo bi ne dati punu sliku psihologije tog grada

 

Govoriti o Splitu, a ne govoriti o tovaru (magarcu) značilo bi ne dati punu sliku psihologije tog grada; osobito Velog Varoša, Lučca, gdje je živio u istom dvorištu, obično ispod prvog kata.

“Za splitskog težaka koji nije seljak u sociološkom značenju te riječi, nego dio urbanističkog predgrađa, dakle građanin, za koga je zemlja zanat …, tovar je u prvom redu njegov kompanion, sastavni dio njegova života.”

“On je razgovarao sa tovarom, svađao se s njim, psovao ga i korio, čak i tukao … ali je uvijek umio tovara pokriti, da ga zaštiti od sunčanice stavljajući ga u hlad starostavne vlažne masline, birajući mu posebnu mirisavu i mliječnu travu. Znao ga je vrlo često i okititi za jematva, kada se je bralo grožđe i jelo najslađe smokve.”

“Uz težaka smisao Splita davao je obrtnik, naš artizan … koji su svojim rukama gradili kuće od kamena, cizelirali stropove, kapitele, prozore i vrata, i koje je uglavnom tehnika armiranog betona i cementa odnijela u nepovrat, kao što je u odnijela u svoje vrijeme i kapetane jedrilica.”

“Gdje nije bilo meštra, obrtnika i zanatlije, tu nije bilo ni kvalitativne kulture, i radnik je to osjećao.” “Ali je meštar umirao smrću individualizma, zanata i obrta, i osjećao da je svijet stroja ubio i njega, kao što je ubijao i sve ono što je bilo stvaralačko i individualno u čovjeku.”

“Ali je zanatlija bio i osnovom političkog života Grada;… kada se radilo o tome da se osvaja općina iz ruku “tolomaša” (autonomaša)…, zanatlija bijaše i taj koji se opirao najprije Austriji i kasnije Beogradu i uglavnom bio osnovom građanske politike, res publicae.”

Split stari za kojim žali Radica da ” ga više biti ne će, jer se i on pretvara u otužno i jedinstveno društvo komunističkoga besmisla za materijalističko oblikovanje gradova i ljudi.” (tu se slažemo šjor Bogdane, a što ćemo sa zapadnim besmislom?, op., T.T)

Autor tvrdi da je želio sačuvati portet svojeg grada kao uspomenu na ono ” što su gradovi bili i značili prije poplave Burckhardtovih (Jacob, 1818. – 1897., genijalni švicarski povjesnik) les grandes simpificateurs (velikih pojednostavnitelja), grubih poluinteligenata, povampirenih barbara i sahranitelja sreće, užitka, blagostanja i humora!” Iza prvoga svjetskoga rata “ta slavenska poganistika donesena primitivlukom srbijanskog gejaka u te stare okvire i zidove osvojila je zalutale glave naših tadanjih omladinaca, čija se brutalnost osjećala i tada kao i sada ( pisano 1955. u doba komunizma) u rješavanju nacionalnog i ekonomskog problema.

(šjor Bogdane, jesu li samo orjunaši i komunistički barbari primitivni, ili su primitivni i ekolozi, liberali, fašisti, ukratko sve mase u svim vremenima ? op., T.T.)

Poslijeratni Split nije bio idila. Otac pita Radicu :” A ti, ča si se vraća? Biti u Americi i vratiti se u ovaj pakao. Nisi li poludija! Ja sam mislija da si pametniji!”

“Nemoj mi ovde ostat – viče mati – Nije ova zemlja za te. Vrati se tvojoj ženi i dici jer ovde nemaš budućnosti!

S ovim razbojnicima!? – viče stari meštar Lovre… ubili su pola Splita! Odveli su ih jedne noći na Sustipan, ni krive ni dužne, i tu su sve poklali. Ma koga?…

Advokata Vukušića i Carića, ona dva sveca, ništa nisu učinili. Ni crva nisu zgazili! Pa advokata Ljubića! Ubili su ti i tvoga prijatelja Niku Bartulovića… Nisi moj sin ako budeš ovdi osta i š njima surađiva.”

“Došlo je svega iz Amerike, ali daju samo svojin. Nas ostavljaju da umiremo od glada…” A obećali su Americi da je hrana namijenjena narodu, i to svima.

“Iste večeri večerao sam u Pučkoj banci, gdje se na zadnjem katu nalazila menza u kojoj su se hranili rukovodioci i partijci. Bilo je svega u izobilju! Sistem elite je već proveden! Rukovodioci su u svemu prvi!”

“Otkako sam ovdje stigao, kad god se spomene likvidacija ili ubojstvo nekog uistinu pozitivnog ili dobrog čovjeka, odgovor je svakog rukovodioca da su to individualne pogrješke, koje se nije moglo izbjeći, jer se to uvijek zbiva u revoluciji.”

“Postaje mi sve jasnije da su instrukcije Partije bile da u svakom gradu demonstrativno odsjeku glave svima onima koji nisu nikako mogli postati lojalni element Partiji; osim toga dali su prilike fanaticima da se osvete ispred svjetine predstavnicima gornjih slojeva. Kod izvođenja toga najaktivnija je bila komunistička poluinteligencija, koja osim staljinističkih pamfleta nije ništa niti čitala niti znala…, mali bankovni činovnici, pisari i računovođe.”

Tito je smatrao i zvao  grupu dalmatinskih komunista “rak – ranom” Partije u Hrvatskoj. Tako su i Marići i Jelaske (Vice Jelaska, 1887. – 1968., Tito nikada nije zaboravio da je Jelaska bio protiv njegova postavljanja na čelo Partije; Jelaska je kao starac završio na Golom otoku, kao i Ivo Trataglia i kap. Hagjija u Gradiški op., T.T.) i ostali idealiste doživjeli sudbinu Andrije Hebranga. I zato što su bili Hrvati! Smatrali su se izdanima i prevarenima od, kako su oni govorili hohštaplera Tita!”

Jesu li ljudi već tada zamjećivali da Tito nije radnik, niti čovjek iz naroda, kako to sugerira Radica? Ne znam!

Otac govori Bogdanu da ne daje svoju knjižnicu razbojnicima, da će je on radije “užgat petroljem”. “Neka stoji u podrumu, ali ne dan in gušta! Ubili su najpošteniji svit, digli su svakome sve, i sad očedu tvoje knjige.”

“Pojdi mi ća: nemoj ovdi ostat, vrati se u Ameriku! Ča ćeš ovdi? Zar ne vidiš da je oko nas sve sama nesrića?”

“To su bezvirci! Ubili su Boga i čovika!… Ovo je uvik bila prokleta zemlja, i takva će i ostat!”

Komunizam razbija i obiteljsku ćeliju da bi vlast preuzela ćelija partije umuje Radica. Primjećuje da su komunistički rukovodioci Hrvati kada je riječ o Srbima i Srbiji pretjerano oprezni i bojažljivi. Linija je Partije nesumnjivo da se ne smije dirati u bilo što što je srpsko, dok se sve što je hrvatsko, a moglo bi graničiti sa ustaštvom mora suzbijati i žigosati. Obnavljaju srbijanski list “Politika”, ali se čude kada im Radica isto predlaže za hrvatski “Obzor”. Opet priče o tome kako je srpstvo spasilo Jugoslaviju, opet priče o hrvatskom separatizmu i beogradska centralizacija.

Partijaši hrvatski se skrivaju iza jugoslavenstva, krivnu za hrvatski nacionalizam bacaju na franjevce. (lukavo, tako potiskuju ideološke protivnike op., T.T.)

Doduše Radica se buni što su neki Hrvati išli stvarati državu pod okriljem Hitlera i Mussolinija, koji nisu mogli pobijediti cijeli svijet, osobito nakon ulaska SAD -a u rat.

(ali SAD je ušao u rat tek u prosincu 1941., a Njemačka je napala SSSR tek 22. 06 1041., dakle više od 2 mjeseca nakon stvaranja NDH, op., T.T.)

Antikomunisti se raduju što je Tito izgubio Trst za koji se ne zna koliko je tisuća naših ljudi poginulo pri osvajanju mjesta. Radica kaže da je Trst izgubljen i radi “živinskog” postupanja sa građanstvom. Po Trstu i po Istri govori se samo o fojbama (jamama gdje su ubijani pretežno civili, op., T.T.).

Bogdan Radica sa sjetom obilazi Sustipan, Varoš i cijeli Split svjestan da povratka vjerojatno biti ne će nikada. Baš sustipansko groblje su komunisti brutalno uništili, jedno od romantičnijih na Mediteranu, dovršivši taj vandalizam 1959. godine.

Postoje i takve revolucionarne tiranije koje zabranjuju ljudima da barem budu pokopani na svojoj rodnoj grudi, završava knjigu melankolično Bogdan Radica.

Ipak se vratio u slobodnu Hrvatsku u 87 godini. Umro je u New Yorku, pokopan  pokraj grada Firenze. Potomci su mu u SAD-u.

(Svršetak)

Teo Trostman

Povezane objave

Antun Gustav Matoš u Sarajevu (2)

hrvatski-fokus

Starci u zlatnom kafezu (4)

hrvatski-fokus

Krupne povlastice i sitne diskriminacije (5)

HF

BOKA – Izbliza i svisoka (1)

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više