»Ratni zločin« kao sredstvo pacificiranja nepoćudnih naroda i država
Za one koji čitaju moje uratke na portalu Hrvatskoga fokusa, opet nešto bombastično. U masonskoj Hrvatskoj, primarni državni prioritet, ratni zločin, gurnut je na marginu. Dodatni problem tomu je, što je za pobornike „hrvatskog ratnog zločina“, „ratni zločin“ nešto apsolutno. Kao za poturicu Elmedina Konakovića „pravomoćna pravosudna presuda Herceg Bosni u Haagu“. A „ratni zločin“ je toliko izrelativiziran da je često travestija i surogat pravde. Interes i sredstvo moćnih sila protiv nekog. Uvijek protiv Hrvata.
U toj dirigiranoj predstavi, Engleska i Francuska nikad nemaju ratnih zločina(ca). A SAD ne daje svoje vojnike i svoje generale na Međunarodni sud za ratne zločine. Zar nisu Rusi imali ratnih zločina u Drugom svjetskom ratu? U toj travestiji pravde, Tomislav Merčep – „ratni zločinac“, a 10. svjetski masovni ubojica TITO – nije… Mišo Hrastov – „ratni zločinac“, a Zvonimir Jurjević, zapovjednik srpskog zrakoplovstva koje je bacalo bombe na vukovarsku Bolnicu – nije.
Ima li Ukrajina ratnih zločina? Jasno da nema. Ni u stvarnosti ni na sudu. A Hrvatska? Zašto Hrvatska ima ratne zločine na sudu, kad ih Ukrajina nema? Zašto Hrvatska ima ratne zločine na sudu, kada se u obrani od genocidne vojske i genocidne politike ne može načiniti ratni zločin? U obrani od genocidne vojske i genocidne politike, može biti, samo prekoračenja nužne obrane. Što nije za politički sud, nego za sud Crkve, katoličke. Pok. sudac Milan Vuković je bio u pravu kada je rekao da Hrvatska u obrani ne može imati ratnih zločina. A tko optužuje i sudi Hrvate za „ratne zločine“? Feral Tribune (Novosti), zaštićeni svjedoci, Anto Nobilo, Documenta i Vesna Teršelić. A ima li Ukrajina svoje „zaštićene svjedoke“, svoju Documentu, svoju „dvostruku liniju zapovijedanja“ (svog Antu Nobila), svoje Pusiće, Manoliće i Mesiće, svoje Klasiće i Jakovine? Financira li Engleska, Nizozemska i Norveška svoje pitomce („Mirovne studije“) u Ukrajini?
Kao što sam ovdje kategoričan, kada kažem da Hrvatska nema ratnih zločina(ca), tako kažem da je i pravosudni proces protiv Herceg Bosne u Haagu bio montirani politički proces. Jer su presudu odredili zaštićeni svjedoci tužitelja! Njih 19 iz Hrvatske, od kojih je jedan bio Josip Manolić. Sve je ovo egzaktno i dokazivo. Samo treba optuženu i kažnjenu Hrvatsku pustiti na HRT, da se brani. Hrvatska može tražiti ukidanje svih presuda hrvatskim generalima i ukidanje presude Herceg Bosni u Haagu. Lako se može dokazati da postoji Udruženi Zločinački Pothvat protiv Hrvatske (Hrvata). Kada bi jedan hrvatski biskup javno rekao da mu je sumnjiva presuda Herceg Bosni u Haagu, to bi bio pozitivan signal. To bi bio problem poturici Elmedinu Konakoviću, koji kaže da se „pravomoćne presude moraju poštivati“. Ali do toga ne će doći, Hrvatski biskup, opet ide u Jasenovac, „blagosloviti 80.000 žrtava“. Prateći racionalne i humane principe, predsjednik Hrvatske bi u UN-u morao tražiti proglašenje turskog genocida nad Hrvatima. Umjesto proglašenja turskog genocida nad Hrvatim, imamo montirani politički pravosudni proces protiv Hrvatske i Hrvata.
I na koncu, još jedna montaža? Gledao sam u Provjerenom onu koja govori da ju je, kao djevojčicu, napastvovao jedan svećenik, deset godina. Ali ne kaže kako, gdje i kada. Na ispovijedi? Pa ne ide se na ispovijed, u šumu, nasamo. I djeca se ne ispovijedaju. Nadalje, u crkvu se ne mora ići, kao u školu. Ako dijete doživi tu neugodnost, jedanput, više se ne vraća. To moraju osjetiti roditelji. Uostalom, što dijete radi sa svećenikom nasamo?
