Andrej na prosvjedu protiv Vlade

Plenkovićev prosvjedni poučak: sam svoj prosvjednik

Ovdašnja medija uglavnom slabašno prati događaje u svijetu, a naročito njihovu pozadinu. Ne zanima ju ni što se događa u susjedstvu, bližem ni daljnjem, pa je pomalo čudno da se ovih dana pomamila za „događanjem naroda“ u Srbiji, tko zna kojim po redu od početka osamdesetih godina prošlog stoljeća. Nisu demonstracije samo u Srbiji, tek su se malo stišale one u Makedoniji, napeto je u Albaniji, u Crnoj Gori gori pod nogama Mili Đukanoviću, jesenas započete demonstracije u Banjoj Luci silom su ugušene. Prosvjeduje se i na Kosovu, nije mirno ni malo dalje, u Bugarskoj, naročito u Rumunjskoj, Grčkoj. Kako ne bi zaostala prosvjedovalo se i u Hrvatskoj.

Prosvjed je ovdje organizirala „sapuničarka“, što glumica, što scenaristica Jelena Veljača. Ona djeluje i živi i u Beogradu, trenutno regionskom središtu realitija i „sapunjarstva“. Vidjela žaba, ona iz poslovice, kako glumci tamo prosvjede kuju, pa digla nogu da i nama jednoga skuje, jednoga proistanbulsko-marakeškog. Povod, nesretan događaj, tragični unutar obiteljski događaj iz Novalje, pa udri  fejbukački na duše i srca sućutnog puka. Bi tute mnoštvo zahtjeva za djelovanjem socijalne (skrbi) i pravne države, a većina toga što je prosvjedni skup tražio i ultimativno zahtijevao – već postoji – od socijalne skrbi, službe, tzv. sigurnih kuća, SOS telefona, odgovarajućih zakona… Već postoji, tušta i tma udruga koje se tim problemima (nasilje u obitelji…) godinama bave, ad hoc fejsbukači ih zaskočili.

Postoji dobar dio odgovarajuće „infrastrukture“ odavno, puno, eto zaostaloga čak i iz socijalizma… Jednostavno: oblačno je danas, pa udri prosvjedovati zašto i danas nije sunčano. Samo je u sapunjarama  i za njihove potrebe moguće tvrditi kako ničega nema, čak ni poslije ratifikacije Istanbulske priče i Marakeškog „kompakta“. Naravno, prosvjed je bio usmjeren protiv vlasti, preciznije, protiv Vlade. A i protiv koga, čega bi se inače prosvjedovalo? Moglo bi se, doduše, i protiv Bandića i rektora Zagrebačkog sveučilišta Borasa, što se uskoro i dogodilo. Veljačin prosvjed u martu ostat će po nečemu upamćen – na njemu je predsjednik Vlade Andrej Plenković dao značajan doprinos političkoj praksi, možda i teoriji: prosvjedovao s Veljačom u martu sam protiv sebe! Nakon što je ekspresno dotičnu Veljaču primio u Banskim dvorima i obećao kako će raditi sve što je ona tražila, a ustvari ono i na onome što već postoji, bila Istanbulska ne bila, palo mi je na pamet kako si je on, na dugačkom štapu, prosvjed i organizirao. Protiv koga?

Mjesecima prosvjeduju radnici Uljanika i Trećeg maja, nisam primijetio kako ih je Plenković uopće, a kamo li ekspresno primio. Na stranu što mislim o tom problemu, njegovu nastanku i rješenju, ali smatram kako je svaki, a naročito svi radnici koji su tamo u „gabuli“ i bez plaća vrjedniji od svih sapunica i realitija zajedno koje su se do sada odvile po televizijama i od onih koji će se odviti. Kamo li od „sapunjara“ i „sapunjarki“ pojedinačno. „Sapunjarka“ u Banske dvore može odmah, a zavarivač(i) stop. Dokurila je uskoro Veljača i na farmu Pantovčak, iako je prethodno gazdaricu popljuvala, ova ju pozvala. Svjedoči i taj poziv kako se „teta Kolinda“ kako u modi, tako sve više i više u politici gubi.

Sapunice, sapunjare, rialiti inače globalno su smeće, globalno „duševno“ zagađenje, nalik zagađenju mora plastikom s tim što ona zagađuje vodu, a ovo mozak. Protiv plastike se već dugo prosvjeduje, valjda će na red doći i „sapunjare“, a na tom prosvjedu će, nadam se, biti i Andrej Plenković. Ili i on sudjeluje u mega sapunici „Hrvatska“.

Mato Dretvić Filakov