Kavazovićev upad u crkvu Sv. Marije

Katolici u Jajcu doživljavaju sudbinu crkve Svete Sofije u Istanbulu

Uistinu više se ne zna što bi se još sve trebalo dogoditi u muslimansko-bošnjačkoj mirnodopskoj agresiji na Hrvate i hrvatski identitet u Bosni i Hercegovini, da bi svjetska protektorska zajednica vidjela i osudila taj muslimanski osvajački pohod etničkog i vjerskog čišćenja hrvatstva i katoličanstva na tom perifernom europskom prostoru. Čini se kako taj interesni svijet, identitetsko propadajuće i nestajuće Europe, čeka trenutak realizacije prijetnje američkog veleposlanika upućene Hrvatima „ili se asimilirajte ili će vas nestati". Zbog strahote izrečene prijetnje, koja liči na američki proces istrjebljenja domicilnog naroda Indijanaca, teško je vjerovati da je to službena politika svjetske velesile Amerike. Nadati je se da je to politika i interes samo jednog njihova građanina, koji u beha tragediji, kao i mnogi drugi, vidi svoj neki interes.

Kao i sve drugo u svom političko vjerskom mentalnom sklopu i ovu veleposlanikovu prijetnju, što ga svrstava u ljude vrlo opasnih namjera spremni i na najgore, muslimani Bošnjaci su doslovno prihvatili, i svim sredstvima krenuli u njenu realizaciju. Opasnost tog osvajačkog bošnjačko muslimanskog pohoda na hrvatski nacionalni i vjerski identitet je tim veća, i bliža k cilju, što se na čelu džihadista, gotovo na svim bojišnicama, nalaze vjerski lideri muslimana.

U zadnje vrijeme mnoge džihadiste, u zavisnosti od povijesnog hrvatskog mjesta i grada, predvodi, nitko drugi nego poglavar IZBiH reis Kavazović. Time se potvrđuje kontinuitet političko vjerskog fundamentalizma, Cerić poslije Cerića. Najveća opasnost za mir u nekoj zemlji, napose u tako slojevitoj kakva je Bosna i Hercegovina svakako je vrijeme kada politiku vode vjerski lideri, poglavari. Potvrđuje to i nemirno, ratno i poratno propadajuće  stanje mnogih islamskih zemalja u svijetu, napose onih na Bliskom istoku u kojima su vjerske vođe i politički lideri u društvima. Bošnjaci-muslimani kopiraju cijele te sustave, i  duboko ih ukopavaju  u Bosni i Hercegovini. Čak u nekim političko vjerskim, ili vjersko političkim fundamentalističkim potezima odnosa prema drugim i drugačijim, u beha slučaju, detaljnije u federacijskom entitetu, prema Hrvatima, Bošnjaci se potvrđuju daleko radikalnijim od neki, u svijetu označenih vjerski radikalni islamskih zemalja.

Jesu li za to dobro plaćeni, ili zaista mržnjom  ispunjeni, pitanje je na koje će  na kraju ovog vjerskog fundamentalizma, kada više ne bude bilo Bosne i Hercegovine odgovoriti sami sebi. Ono po čemu im se vidi taj opasni cilj, islamska Bosna i Hercegovina, je, ne samo u agresiji na hrvatsku sadašnjost, već puno opasnije, s isilovskim dimenzijama brutalnosti,  je udar na hrvatsku prošlost i njihove crkve  iz tog vremena. Udar na prošlost jednog naroda je karakteristika svih okupatora i agresora. Uvijek kada se ubije prošlost naroda, napose ona vjerskog identiteta, ubija mu se i sadašnjost i budućnost. Ubijanjem prošlosti trga mu se i korijen. I to je muslimanski cilj prema hrvatstvu i katoličanstvu u Bosni i Hercegovini.

U nizu muslimanskih napada na hrvatsku prošlost i njihove katoličke  svetinje, crkve,  što ih izjednačava sa turskim dankom u krvi izvršenog konfesiocida, je i prisilni ulazak reisa Kavazovića u Crkvu Svete Marije, sa zvonikom Svetog Luke u Jajcu. Kavazovićev upad sa svojim domaćinom IZ Jajce, u Crkvu Svete Marije u svibnju 2018. godine slika je turskog upada u Crkvu Svete Sofije 1453. u Istanbulu. Nije li to znak jednakosti između kršćanofobista onog vremena i ovog današnjeg, petsto pedeset i šest godina poslije. Ono što se naslućivalo, mudžahedinskim dolaskom u vjerski beha rat da će se dogoditi, događa se.

Sudbina katoličkih crkava u beha federalnom entitetu doživljava sudbinu svih onih iz turskog vremena na čijim temeljima su izgrađene džamije. I Crkvu Svete Marije u Jajcu, upadom Kavazovića u nju i obavljanjem muslimanskog vjerskog obreda, otimaju i pretvaraju u Sultan Sulejmanovu džamiju. Isilovski se ubrzava islamiziranje katoličkih crkava i drugi vjerski objekata na, holbrook-ashdownovim entitetom, lažnog naziva federacija. Da je taj entitet uistinu ustrojen kao federacija označenih nacionalni i vjerskih entiteta, Hrvata i Bošnjaka, kao što su bile federalne zajednice, tada sigurno ne bi moglo doći do ovako grube muslimansko-bošnjačke okupacije crkava i vjerski objekata katolika. Istu sudbinu, prisilno islamiziranje  kroz upad u crkve najviših vjerskih muslimanskih poglavara, doživjeli bi i Srbi, i pravoslavne crkve da srpski narod nije osiguran nacionalnim i vjerskim entitetom. 

Slučaj upada u Crkvu Svete Marije u Jajcu najvišeg vjerskog vođe muslimana u Bosni i Hercegovini apsolutno opravdava ustroj  i opstanak srpskog entiteta Republika srpske. I stoga, prije negoli ta povijesna stara katolička crkva u kraljevskom hrvatskom gradu Jajce ne doživi sudbinu okupirane i islamizirane Crkve Svete Sofije u Istanbulu potrebno je, bez odugovlačenja hrvatski nacionalni i katolički identitet, zajedno sa njihovim crkvama, zaštititi osnivanjem hrvatskog entiteta, kao jedinog jamca njihova ostanka i opstanka u kraljičinoj, Katarinino, Bosni i Hercegovini. Potvrđuje se kako samo nacionalni entiteti mogu štititi i zaštititi nacionalne identitete, Bošnjaka, Hrvata i Srba. Crkva Svete Marije u Jajcu doživljava sudbinu Crkve Svete Sofije u Istanbulu.

Vinko Đotlo