Hrvatski Fokus
Gledišta

Upis u prvi razred

Pet škola u Srbiji s nastavom na hrvatskom jeziku

 

Jedan od najboljih pokazatelja stanja u obrazovanju jednog naroda (i u mnogo čemu drugom) je broj upisane djece u prvi razred osnovne škole u odnosu na broj stanovnika! Za Hrvate u Srbiji taj odnos je 17 : 57.900, daleko lošiji nego u mnogim najnerazvijenim afričkim zemljama! Zašto je to tako?!

Ako živite bilo gdje u Srbiji, primjerice u Kragujevcu, i pripadnik ste hrvatske nacionalne manjine te želite da vaše dijete upišete u školu u kojoj se nastava odvija  na hrvatskom jeziku najbolje mjesto za to vam je Đurđin!

Potrebno je kontaktirati školu ili osobno doći – piše na „reklami“:

Ne znate gdje je Đurđin, a jedino rješenje ovog problema je da se vaša obitelj preseli baš u Đurđin! Na Dnevniku RTV2 na hrvatskom jeziku mogli ste nedavno vidjeti kako je Đurđin divno mjesto za stanovanje Josipa Bakoa, poslovnog tajnika Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata u Subotici! Ako ste Hrvat iz Kragujevca na takav posao u (vojvođanskom) Zavodu, i da ste najveći ekspert, ne možete računati (zbog Žigmanova, Čelikovićke i Bakoa, njih troje su Zavod i nema više mjesta)! A ako još niste ni talentirani u tehnici slame, morate se baviti poljoprivredom.

A na raspolaganju su vam još samo nekoliko sličnih odredišta, kao što su: nešto bliži Monoštor (ali tamo nije sigurno da će biti škole na hrvatskom jeziku),  Tavankut, Mala Bosna ili još dalja Subotica, na samoj mađarskoj granici! Drugog rješenja nema!

Samo u tom slučaju perspektiva školovanja vašeg djeteta je izvjesna, dapače sjajna! Od prvog dana do završetka studija u Zagrebu (Osijeku, Vinkovcima…), uz nevjerojatnu materijalnu i svaku drugu potporu i pomoć imat će vaše dijete još niz pogodnosti (primjerice, ljetovanje na Jadranskom moru!). Koliko god vi i vaše dijete, čak i ako je ono izuzetno pametno i talentirano, želite tako što ostvariti u Kragujevcu ili bilo gdje u cijeloj Srbiji, to je apsolutno nemoguće!

S druge strane, ako vaše dijete nije baš najinteligentnije, netalentirano je, pa čak i nezainteresirano za školu, posebno za nastavu na hrvatskom jeziku (jer je Bunjevac), ali je rođeno na salašu kraj Đurđina, salijetat će vas čelnici i aktivisti svih „hrvatskih“ krovnih institucija iz Subotice, nekoliko „hrvatskih“ udruga iz Subotice i ne zna se tko sve ne, nudeći vam nevjerojatne stvari ako upištete svoje dijete u školu na hrvatskom jeziku u Đurđinu!

To se onda pripisuje velikom uspjehu „jedine hrvatske političke stranke u Srbiji“ iz Subotice (čitaj Tomislavu Žigmanovu osobno) i još većem uspjehu Hrvatskog nacionalnog vijeća iz Subotice (čitaj Jasni Vojnić osobno), a vaše dijete će, uz besplatne udžbenike i silnu drugu materijalnu pomoć njemu i vama, ako treba donositi u školu i u ležaljci, uz plaćenu pratnju do škole i nazad do kuće!

Do sada nije poznat slučaj preseljenja hrvatske obitelji iz zabačenih dijelova Srbije u „hrvatske osnovnoškolske centre“ na krajnjem sjeveru Bačke radi školovanja svoje djece, pa čelnicima i aktivistima svih „hrvatskih“ krovnih institucija iz Subotice, nekolikim „hrvatskim“ udrugama iz Subotice, koje se bave time, i ne zna se kome sve još (u pitanju je veliki novac), ne preostaje ništa drugo nego hvatanje roditelja i djece, pravi lov po Subotici i bunjevačkim salašima u okolici, ne bi li se nahvatalo što više prvašića!

Uz činjenicu da su u pitanju bunjevačka djeca, na kraju školovanja dobijamo finalni proizvod, o kojem upravo prvi i jedini uzročnik ovakvog  stanja u našoj zajednici, Tomislav Žigmanov, nedavno kaže: Novi termin Tomislava Žigmanova za neke Bunjevce je „antihrvati“, jer oni, iako školovni po gore navedenom sistemu, ipak pišu knjige na bunjevačkom jeziku, ne na hrvatskom, i govore o posebnom narodu koji se zove Bunjevci (vidjeti: https://www.subotica.info/2023/03/23/promovisana-edicija-biseri-bunjevacke-knjizevnosti )

Da tragedija oko školovanja „hrvatske“ djece na hrvatskom jeziku bude potpuna upravo je prošle godine, poslije dvadesetgodišnjeg „slaganja kockica“ oko tog školovanja i potrošenih stotine miliona eura, kuna i dinara među rođacima i prijateljima u Subotici, dostignut rekordni broj od 17 (slovima: sedamnaest) prvašića!

To je taj zastrašujući odnos: 17 : 57.900!!!  Zato je ovogodišnja kampanja za upis „hrvatske“ djece na nastavu na hrvatskom jeziku započeta tri mjeseca prije isteka roka za upis, silovita je i sinhrona između DSHV-a iz Subotice (čitaj Tomislava Žigmanova), HNV-a iz Subotice (čitaj Jasne Vojnić), posebno IO HNV-a (čitaj supruge brata Jasne Vojnić), Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata iz Subotice (čitaj Tomislava Žigmanova i Katarine Čeliković), NIU „Hrvatska riječ“ iz Subotice (čitaj zeta Tomislava Žigmanova, Ladislava Suknovića) i nekoliko subotičkih „hrvatskih“ udruga („Naša djeca“, „Hrvatska čitaonica“, „CroFond“ „Bunjevačko kolo“ i dr.).

Ako ove godine bude više od 17-tero prvašića u 5 (slovima: pet) škola u Srbiji, Tomislav i Jasna će proglasiti upis u prvi razred novim praznikom Hrvata (Bunjevaca) u Srbiji i za taj uspjeh i proslavu tražiti još novca!

Kampanja se vodi pod geslom „savršeno posloženih kockica“, a iz gornjeg spiska imena vidimo da su sve kockice zaista posložene savršeno! Ne štedi se ni novac (ima ga u donjotavankutskoj crnoj rupi na bacanje), a registrirat ćemo kroz sve vrijeme školovanja ove odabrane bunjevačke djece što će sve dobiti od ovašnje hrvatske zajednice! Oni i njihovi roditelji!

Za djecu 57.900 Hrvata u cijeloj Srbiji bit će to i dalje samo nedostižan san!

Miroslav Cakić, Novi Sad

Tekstovi u rubrici GLEDIŠTA mišljenja su autora i ne moraju biti u skladu sa stajalištima Uredništva

Povezane objave

Ministar po mjeri

HF

Ti meni, ja tebi

hrvatski-fokus

Ispravak objavljene informacije

HF

Šokačka šupa (šokšup) u Vajskoj

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više