Brojne opasnosti od mračnoga bošnjačko-muslimanskog ideološkog kruga
Troipolgodišnji oružani vjerski beha sukob za teritorij kojeg je zaustavilo američko oružje za masovno uništenje stacionirano u vojnoj bazi Dayton, na teritoriju jedine svjetske carevine, nekažnjeni bošnjačko-muslimanski ratni zločinci u političkom zajedništvu svih dijelova bošnjačkog društva, nastavili su ideološkim kršćanofobičnim ratom, prebrojavanjem krvnih zrnaca, kontrolom popunjenosti džamija i kvantitetom proizvoda iz namjenske industrije. Pokazuje se i potvrđuje da kršćanofobični ideološki rat kakav vodi bošnjačko muslimansko čelništvo je jednako razoran, tragičan, rušilački i s velikim brojem ljudskih žrtava kao i zaustavljeni oružani vjerski sukob. Zbog kršćanofobične ideologije koja je globalnih razmjera s globalnim posljedicama, traje gotovo tridesetogodišnji bošnjačko-muslimanski rat brojenja, i ne samo brojenja nego i krivotvorenja broja žrtava iz troipolgodišnjeg perioda vjerskog sukoba, gdje se bošnjački broj žrtava povećava u zavisnosti od potrebe danog političkog trenutka i zacrtanog im cilja.
Na drugoj strani, onoj hrvatskoj, žrtve muslimanske agresije i kršćanofobične ideologije ne samo da se umanjuju, nego u čestim momentima opravdanja nastavka bošnjačke agresije čak i ne priznaju.
U tom mračnom bošnjačko-muslimanskom ideološkom krugu nikako, i nikada vjerski beha sukob za teritorij ne će postati povijesna tema za povjesničare, i kao nepristrana ideologija brojeva, oslobođena ratna istina stradanja na sve tri beha strane. I da kao povijesna istina bude postavljena kao kamen temeljac jedne, nakon toliki, i svih propalih, ideoloških Bosni i Hercegovini, nove europske, demokratske, slobodne, i voljom naroda izabrane i prihvaćene bosansko i hercegovačke zajednice. Za tako strašno bolesnog pacijenta još uvijek svijet ne nalazi politički lijek, a onaj lijek kojim se liječe, i s kojim su se izliječili takvi pacijenti, Švicarska, Belgija, pa i neke savezne države svijeta, međunarodna zajednica pod pritiskom islamskih terorista, ne smije primijeniti.
No, zato bošnjačko-muslimanski islamisti slobodno i ni od koga ometani provode svoju kršćanofobičnu ideologiju krvi i tla, Alijino-Bakirove parole “mi ili oni”. Oni koji s ponosom se nacionalno izjašnjavaju kao potomci Osmanlija. Biti potomak Osmanlija u beha zajednici kršćanstva i prisilno nametnutog islama, znači ne potomak nego Osmanlija, u povijesti najkrvoločniji agresor na kršćane i kršćanstvo. Budući da je sve moguće u nemogućoj i ničim održivoj beha zajednici, onda je i moguća muslimansko-bošnjačka patriotska floskula borbe za Bosnu i Hercegovinu.
Bošnjačko-muslimanska, navodna borba za slobodnu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu je zapravo rat za islamsku BiH
Bošnjačko-muslimanska, navodna borba za slobodnu i neovisnu Bosnu i Hercegovinu je zapravo rat za islamsku BiH kao dio, za muslimane Bošnjake, još uvijek egzistirajuće tursko carstvo. Ne može se vjerovati u muslimansko-bošnjačko domoljublje prema BiH a govoriti da su potomci Osmanlija, da im je Turska mati tako je bilo i tako će ostati, da se zemlja izdaje u amanet turskom okupatoru. Nije to samo domoljublje prema Turskoj muslimansko-bošnjačkog političkog čelništva, to je domoljubno zajedništvo svih dijelova njihova nacionalnog i vjerskog društva. U iskazivanju i pokazivanju ljubavi prema Turskoj nameću se svi, bilo pojedinci ili udruge, stranke i muslimansko-bošnjačke partije. Ne čuje se, ni blizu, toliko zaklinjanje u BiH koliko u Tursku i njezinog aktualnog predsjednika Erdoğana.
Zbirni beha entitet nije samo Alijin amanet ostavljen, za zločine genocida i konfesiocida, djecocida i crkvocida, nekažnjenom turskom petstogodišnjem zlikovcu, on je, po bošnjačko-muslimanskoj veleizdaji, dio Erdoğanova današnjeg carstva.
Bosna i Hercegovina je daleko više turska prćija nego li muslimansko-bošnjačka domovina. Oni je i ne doživljavaju domovinom, oni se i ne bore domoljubnim nabojem za nju, nego sluganskom poslušnošću koju dobivaju kao zapovijed iz Turske. Ono što su prisilno bili beha kršćani u prošlosti pod turskom, zločinima i brutalnostima, krvavom čizmom, danas su to Bošnjaci-muslimani slobodnim i dobrovoljnim izborom veleizdajstva, zemlje za koju lažno govore da im je domovina i da nemaju druge.
Veleizdajnik i ne zaslužuje da ima domovinu. On je zapravo i ne će. Ne može je ni imati, jer domovina hoće da joj se služi a to veleizdajnik ne može jer on služi tuđincu i tuđinskoj domovini. Stoga, bošnjačko-muslimanskim izdajnicima Bosna i Hercegovina i ne može biti domovina, pored majčice Turske. I kada bi se opredijelili prema današnjem zbirnom beha entitetu, to im ne bi dozvolila Turska jer to je njihov amanet. A amanet se niti poklanja niti dijeli sa bilo kim. Veleizdajnici radikalno i fanatično, spremni i na najprljavije poslove i najbrutalnije zločine, rade i služe tuđincima.
U bošnjačko-muslimanskom društvu svi njegovi dijelovi su se ujedinili u služenju Turskoj, kako bi što prije Erdoğn kroz izdanu i pokorenu Bosnu i Hercegovinu krenuo pod Beč i na ostatak Europe. U veleizdajničkom natjecanju tko će se više dodvoriti sultanu Erdoğanu, a time i Bakiru budući da je sultan njegov politički otac i kum, na sam vrh ljestvice se popela i danas politički aktualna vrlo ratoborna, predsjednica udruženja “Pokret majki enklave Srebrenica i Žepa”.
Dotična majka koja je izgubila jednog sina, što je također velika roditeljska žalost i tragedija u vjerskom beha ratu, i danas zbog toga uživa sve beneficije i povlastice u društvu, za razliku od hrvatske majke kojoj su Munirini pripadnici zločinačke armije BiH ubili tri sina i muža i danas živi odbačena od muslimanskih vlasti, pa i verbalno napadana, vodi glavnu politiku veleizdaje BiH Turskoj. Naime, na šestu obljetnicu izrežiranog Erdoğanova puča u Turskoj, što mu je bio razlog da uhiti stotine i stotine tisuća političkih neistomišljenika i pretrpa turske zatvore, Munira pjeva Turskoj i Erdoğanu kako nikada nije zapjevala Bosni i Hercegovini i njenoj nacionalno vjerskoj šarolikosti. Pjeva poratna muslimansko-bošnjačka političarka Turskoj “Jaka i stabilna Turska, znači i jaka Bosna. Ja uvijek kažem da su to moja braća i sestre”.
Ako su to muslimansko-bošnjačka i Munirina braća i sestre, za beha kršćane to su, budući da još nisu odgovarali za počinjene zločine genocida nad katolicima u fratarskoj Bosni, kraljevini kraljice Katarine, zločinci, ubojice, genocidisti. Zbog tako različiti muslimansko kršćanskih politika prošlosti i sadašnjosti, Bosna i Hercegovina mora biti i podijeljena po diobenoj crti tih politika. Što prije to bolje za obje strane, i muslimansku i kršćansku.
