Sve što se događa može se razumjeti samo ako pretpostavimo da je ovo krajnji stadij Apokalipse
Kap prokletstva, (urednik Z. Majdak, prijevod Damjanov, Ušumović, Galeta) Béle Hamvasa vrlo je aktualna i poslije 60 godina od izvornika. Poslušajmo autorove mudrosnice.
“Strojni splet moderne civilizacije krasno funkcionira kada je vrijeme lijepo. Čim nastupi suša, ili dođe do poplave, padne mnogo kiše ili snijega, pokazuje se kako je sve nezamislivo labilno. Počinje se ljuljati, i to ne u ovom ili onom detalju. Počinje se ljuljati sve. I institucija države funkcionira samo u slučaju lijepog vremena. Čim dođe do socijalnih nemira, nezadovoljstva, nesigurnosti, ona dospijeva u krizu. Cjelokupna civilizacija dobra je za normalnog vremena. Ne računa, međutim, na mutacije ili katastrofe.”
“Nema potrebe ni za hinduističkom teorijom kali – yuge koja uči da živimo u posljednjoj dionici mračnog razdoblja, simptomi kojeg su raspad društva i države, svjetski ratovi, socijalni prevrati, moralni debacle, nepoznate bolesti i činjenica da u društvu jedva da ima ljudi koji su na svome mjestu, na jednoj strani nagomilana imovina i moć, a na drugoj nemoćno siromaštvo, religiozni surogati, lažni proroci i štošta drugo.”
“Ovo mnoštvo simultanih vremena, smjerova, ciljeva i pokreta čini se ozbiljnijim i realnijim od današnje moderne teorije razvoja koja je analogna terorističko – imperijalističkoj državi što maršira jednim smjerom.”
“Već sam tada naslutio da je zbilja magične prirode, da je realnost sakralna.”
“Ideja je najveća moć na zemaljskoj kugli…ništa ne djeluje dublje i iz veće dubine od ideje. Čovjeka ne vodi inteligencija, niti volja, nego imaginacija.”
“Nije dobro živjeti u državi gdje se puno priča o pravdi. Tamo se čovjek treba pripremiti i na strahovitije stvari od već gotovo prirodne izdaje.”
“Ako netko dobro promotri današnju umjetnost, recimo nadrealističko slikarstvo, ili roman, ili poeziju, ili oslušne modernu glazbu, opazit će iskustveno očitu istovjetnost Boschovih čudovišta i današnjih ideja.”
“Grillparzer je izgleda dobro vidio kada je rekao da moderno čovječanstvo ide od humanizma preko nacionalizma do bestijalnosti.”
“U svakom je slučaju riječ o tome da se pretežna većina čovječanstva priprema za napuštanje sfere ljudskog postojanja. Velik se dio naroda odcijepio i potonuo. Taj je pad naravno oslobodio jezive količine fizičke i biološke i psihičke snage, a ta snaga doista nosi uvis one koji ne tonu. Čovječanstvo se tako raspolućuje. Iz onih koji se strahopoštuju nastat će yahoo (Swiftova sirova poluljudska bića, op., T.T.), ili robot, ili makar čirihau (demonska bića po Hamvasu) Subhumano biće.”
“Umjetnost je mnogo važnija nego znanost, važnija nego državna vlast, važnija od morala ili religije. Umjetnost je ključ kojim se ideja onog što pokriva može ponovno otvoriti.”
“Jedino umjetnik održava vezu sa transcendentnim silama. On je jedini vjernik. O vjeri pak znamo da pomiče brda, odnosno da zaziva moći.”
“Moderna umjetnost kao da nije ništa drugo do apoteoza i oživljavanje gamadi. Zaziva vrtlog s čijeg, kako se čini, najdubljeg dna budi najstrašnije sile. Ta je kržljava čudovišta Porfirije (iz Tira, neoplatoničar, III. stoljeće – ne miješati sa srpskim patrijarhom slaboga sluha iz 21 stoljeća) nazivao elementarima. Kasnije su ih kabalisti nazivali bastardima… Prema hebrejskoj tradiciji to su mila djeca svjetske zmije Nahaše.” (sveti Ivan je poistovjećuje sa Sotonom, možda je ona i Levijatan, možda je ona govorila Adamu i Evi op., T.T.)
“Ebner je rekao da je odgoj podivljali slon u prodavaonici porculana. Na kraju slučajno ostane i koji čitav komad. I , kada se odgoj završi čovjek se prihvaća lijepljenja razbijenih komadića. Do kraja života možda bude i gotov s tim.” (autor navodi da su ga kljukali smrdljivim splačinama koje su nazivali životnom realnošću, a koje on naziva krštenjem unatrag)
“Taj tzv. realistički svjetonazor moderno je društvo održavalo institucijom posebno stvorenom za tu svrhu. Ta je institucija tisak. Svijet kao gnojište, centralni zatvor, kupleraj i sajmište Od čitanja novina uzdržavao sam se od djetinjstva. U cijelom životu samo sam dvaput kupio novine. Jednom 1915., drugi put 1940., u oba slučaja za vrijeme rata, htio sam se informirati o iznenadnom događaju koji se blisko ticao mog bića. Ne moram ni reći da je vijest u oba slučaja bila lažna. (Hamvas je bio dugo godina novinar, op., T.T-)
“Još nisam znao da su Isus što pati i blistavi Isus jedno. Blistati može samo onaj koji pati.”
“Volio bih postaviti temelje znanosti o svetosti života.”
“Nema pametnijega bića od lude. (dvorske lude, ne luđaka op., T.T.) Normalno stanje života je ludilo.”
“To je ono što Shakespeare naziva midsummer madness, ludilo ivanjske noći. Ztao su nam potrebni i dobro jelo i piće, i poljubac i ljubav, i dobar san i toplina i cvijet i šetnja i sunčevo svjetlo, i zato nam ne treba, uopće nam ne treba ni žurba, ni rintanje, ni laž, ni nadutost, ni bradata znanost, ni pergamentno žuta religija. Zato nam je prije svega potreban mir, velikodušnost, vedrina, smijeh, život bez predrasuda i zato nam ne trebaju strka, galama, rat, podlost, načela i nasilje.”
“Jedino protusredstvo za povijesne strahote je čovjek koji je jači od svake strahote.”
“Jedini način života među prokletima. Ne mrziti. Biti u savezu sa Gospodom.”
“Antikrist nije osoba, ali nije ni stvar. Moglo bi se reći da je generalna fiksideja i strašno ludilo. Postoji zato jer čovječanstvo živi u tom ludilu…Antikrist je kolosalna nestvarnost…, apersonalna tlačeća nužnost. Anonimni užas, kakva je npr. birokracija, ili tehnokracija, ili strahovlada.”
“Čovjek je kolikogod nevoljko i sa ustezanjem, prisiljen posegnuti za eshatologijom i reći: sve što se događa može se razumjeti samo ako pretpostavimo da je ovo krajnji stadij Apokalipse…”
“Za djelomično utjelovljenje (Sotone) jamčimo svi mi kada preuzimamo bezlični stav kao službenici i vojnici i znanstvenici i mislioci i kada rušimo i palimo… i gajimo pustinju u sebi… tada živimo u smrti. Bez autentičnosti. Jer jedina zbilja je Bog”
“Uskoro, ne samo uspjeh, nego i disanje i kruh pripast će onima koji su postali bezlični, čime su isto tako postali nepravi i lažni. Odrekli su se samih sebe. Isključili su se iz kruga postojećih. Morali su se predati bezličnim silama. Osobni ulog postao je skandal. Zabranjeno,. Odgovornost je nepoznata. Nitko ne kaže ni riječi… Zajednica se raspala.”
“Antikrist nikada ne će zadobiti duhovno postojanje. Nikada ne će moći postati osobnim i duhovnim, jer bi onda morao dobiti dio Boga.”
“Čovjek mora biti idiot da bi povjerovao u promjenu neovisnu o njemu, a pogotovo u popravljanje, u promjenu u kojoj nema aktivnog udjela.”
“Cijena svakog koraka prema naprijed je patnja.”
“Mit i glazba najbolje shvaćaju čudo.”
“Otkad sam čitao Tolstojev dnevnik stavio sam u središte svog života ozbiljenje vjerodostojnog postojanja.”
“Pitanja ne riješiti, nego ih naći što više i što opasnija, i po mogućnosti najoštrije ih postaviti. Ne zatvoriti se prema rješenjima djelatnosti duha, nego otvaranjem svih prozora i vrata pustiti duhu slobodan ulaz i osigurati propuh.”
“Postoji samo jedno djelo, a to je spasenje.”
