Daničina poezija je izvor nutarnje dubine, emotivne, misaone, a iskustvo u toj dubini je predivan vrt pun izgubljenih ruža, ruža protkanih duginim ali i tuginim boja
Znaj da bi vjerovao – vjeruj da bi razumio.
(Sv. Augustin)
Osluškujući ponovo jezik stihova književnice Danice Bartulović, uokvirenih u novu pjesničku cjelinu koja čini njezinu posljednju četvrtu zbirku iz znakovitog naslova Hodočašće, i već kod prvog čitanja bilo mi je jasno da pjesnikinja i u ovoj svojoj četvrtoj zbirci Hodočašće – Oluje, kao iz pupoljka koji se rastvara, iznova otvara vrata duše, budi svoje duhovno biće, priziva sebe iz sna, vraća se svojemu povratku, da ponovno živi život. Poezija Danice Bartulović je izvor nutarnje dubine, emotivne, misaone, a iskustvo u toj dubini je predivan vrt pun izgubljenih ruža, ruža protkanih duginim ali i tuginim boja. U toj prizmi duginih i tuginih boja Bartulovićkine poezije, zainteresiran čitatelj vješto će uočiti spektar emotivno – misaonih subjektivnih zbivanja.
U četvrtoj pjesničkoj cjelini Hodočašće – Oluje, koja je satkana iz 101 pjesme, ali ne tematskih istih pjesama, pažljiviji čitatelj će u njoj osjeti sjetu i nostalgiju ali i emotivnu skalu boli, tuge i osame. Pjesnikinja tu progovara sjetno, ponosno i dostojanstveno. Teško mi je kao objektivnom čitatelju dok dotičem rubove precizno isklesanih pjesama, ne utopiti se u skalu tih razasutih svježih boja kojima pjesnikinja slika jutro mimoza koje stiže. Te njezine zlatne i plave boje neba, boje kojima pjesnikinja slika svoj svijet, dok ih promatrate kroz njezine stihove, naprosto vas uzimaju i vi nesvjesno postajete dio tog njezinog obojanog pjesničkog svijeta. Sjeta i nostalgija osnovne su boje ove pjesničke cjeline; neumorno, pjesnikinja se prisjeća običaja, doma, obiteljskoga života u danima djetinjstva. Stihovi iz ove cjeline uramljuju i štite pred zaboravom minulo i nepovratno, a iskreno i pjesnički uzvišeno, ispričano novim pokoljenjima.
Pjesnikinja kroz stihove predočava veličinu moralnih razmjera – neupitnu skromnost, ne priželjkuje previše, svjesna je itekako riječi „prijatelj“ ali i sveukupne zemaljske i ljudske prolaznosti. U cjelini koja odiše različitošću, ima nešto itekako lijepo, a to je jezik. Danica Bartulović u ovoj četvrtoj cjelini posebno je zaplijenila čitateljevu pozornost ljepotom jezika. Izdvojio bih iz ove cjeline desetak vrlo dojmljivih pjesama koje su mene dodirnule. To su: Uskrsnici, Poslije potopa, Noćni oblaci, Iluzije, Životne oluje, Horacijeva ars poetica, Krhki ljudi, Daleke luke, Maslinov vjetar i Kraljica. No jedna od najuspjelijih pjesama iz ove pjesničke cjeline, naravno po osobnom sudu je treća pjesma, Mitska krila.
I ta četvrta zbirka kao i prethodne tri (Hodočašće – Milost, Hodočašće – Zemljin talog, Hodočašće – Djevojčica koja je voljela Zvijezde) je formalno vrlo strogo uređena zbirka. Svaka cjelina Hodočašća a ima ih četiri kako sam gore napisao, ima određenu ulogu u idejnosti cijele zbirke Hodočašće, kao što i svaka pojedinačna pjesma ima strogo određeno značenje u okviru ove cjeline. Čini mi se da postoji jedna nevidljiva, rekao bih duhovna i psihološka nit koja povezuje i uvezuje ove četiri cjeline u jednu veliku cjelinu pod naslovom Hodočašće.
Pjesnikinja Danica Bartulović, vješto uspijeva kroz svoje pjesme o „velikim stvarima“ govoriti iz duše. Iako je ona u potrazi za nadom, za svojim svijetom gdje je vladala osjećajnost, mir, pravda i moral, treba ukazati da je to njezina potraga za Logosom, za Bogom, jer njezino biće drhti od radosti dok pjeva o Isusu Kristu. Zapisivati život kroz poeziju, čin je uzvišenja koji može pokrenuti stanovita nevidljiva gibanja, sažimljući prošlost, kako bi sadašnjost predvidjela budućnost. Kod Danice postoji nevidljiva kružnica života u kojoj se sve isprepliće i ponavlja.
Uočava se ipak kroz ovu pjesničku cjelinu da su pjesme dobro izglačane, isto tako i uspješno poredane. To svakako daje ovoj zbirci ton i „težinu“. Nema u ovoj zbirci stvaralačkog ograničenja, ima uspinjanja da se imenuje metafizičko, transsupstancijalno. Pjev pjesnikinje ne traži senzacionalizme; njezina ćutila i nadahnuće su mjera njezinih pjesmotvora; samozatajna je, potiha, jednostavno ona je rođena pjesnikinja.
