Stara bunjevačka izreka „nikad Hrvat, možda Srbin, uvik Bunjevac” ne važi kada je u pitanju osobna korist!
„Hrvatski“ tjednik iz Subotice, „Hrvatska riječ“, čiji je osnovni zadatak veličati sve što je bunjevačko, već duži period odvaja jednu cijelu stranicu (200 eura) na rubriku „Iz starog tiska“ u kojoj se iz petinih žila dokazuje da su Bunjevci u Vojvodini (čitaj Subotici i okolici) uvijek bili „sol Hrvatske“, kako ih naziva sadašnja predsjednica HNV-a iz Subotice, Jasna Vojnić!
A „sol Hrvatske“ od dolaska na ove prostore se ponaša po pravilu „kako vjetar puše“.
Poslije faze mađarizacije, kada se u Subotici skoro nitko ne izjašnjava kao Hrvat (svi su Bunjevci), na koncu Prvog svjetskog rata prvi čovjek vojvođanskih Bunjevaca, pop Blaško Rajić, blagosilja srpske topove pred svojom crkvom svetog Roka u Subotici i vatrenim govorom „pozdravlja svoju braću Jugoviće koji su Bunjevce oslobodili od velikomađarskog i velikohrvatskog neprijatelja“ te se prvi put u Subotici iz njegovog grla gromoglasno čuje srpska himna „Bože pravde“.
U Novom Sadu 25. studenoga 1918. godine na Velikoj narodnoj skupštini Srba, Bunjevaca i ostalih Slovena proglašeno je prisajedinjenje Baranje, Bačke i Banata Kraljevini Srbiji jednoglasnim glasovanjem 757 delegata, od čega su 84 bili Bunjevci (578 Srba, 84 Bunjevaca, 62 Slovaka, 21 Rusin, 6 Nemaca, 3 Šokca, 2 Hrvata i 1 Mađar).
Po završetku Drugog svijetskog rata i diktature komunizma perjanicu te ideologije u Subotici nose Bunjevci, što upravo slikovito odražava i izvadak iz dnevnog beogradskog lista Novosti od 27 travnja 1972. godine, koji se, valjda u silini dokazivanja tko su Bunjevci, omakao u rubrici „Iz starog tiska“ u „Hrvatskoj riječi“ br. 1044 od 21. travnja 2023. godine (str. 29.):
Dakle, aktiv komunista (rukovodstvo) u bunjevačkoj udruzi „Bunjevačko kolo“ iz Subotice isključuje iz svog članstva Bunjevce koji su se povezali s Maticom hrvatskom. Danas, međutim, ta najveća „hrvatska“ udruga u Srbiji ostvaruje najviše kontakata (uz isto takvu udrugu iz Donjeg Tavankuta) upravo s Republikom Hrvatskom; od vrha političkih predstavnika do županija, mesnih zajednica, udruga, poduzeća i pojedinaca.
Tamo se predstavljaju kao „sol Hrvatske“ iz jednog jedinog razloga; odande stižu stotine tisuća eura!
Stara bunjevačka izreka „nikad Hrvat, možda Srbin, uvik Bunjevac” ne važi kada je u pitanju osobna korist!
