Na dječakovu radnom stolu bila je lista za odstrjel
Jučer je na Vračaru,
U Beogradu,
U Srbiji,
Jedan trinaestogodišnji dječak,
Postao ubojica.
U svojoj elitnoj,
Dobro čuvanoj školi,
Iz očeva pištolja,
Ubio je čuvara i osmero učenika.
Nekolicinu je ranio.
Neki od njih se bore za život.
…
Naviru pitanja: Kako? Zašto? Zbog čega?
Odgovora nema.
Traže se razlozi. Propituju uzroci. Rade se mnogobrojne analize, procjene i sinteze.
Dječak je bio tih, miran, povučen, primjerenog ponašanja, odličan učenik, svestran i uzoran, iz bogate ugledne liječničke obitelji.
Dijete je razvedenih roditelja. Niti prvi, niti zadnji. Za pretpostaviti je da u ničem materijalnom nije oskudijevao.
Ipak, nešto mu je nedostajalo. To je popunjavala i nadopunjavala njegova bujna mašta, koja se izrodila u krvavu stvarnost.
Je li tog dječaka netko povrijedio?
Je li bio tužan i sam?
Je li bio osvetnik?
Je li htio biti junak, poput nekih junaka iz video igrica?
Događaj se nije zbio na mah. Dobro je osmišljen, planiran i isprogramiran, do u detalje. Na dječakovu radnom stolu bila je lista za odstrjel, s imenima onih koje je planirao upucati.
U mnoštvu oko sebe,
Taj dječak je bio sam,
U bogatoj obitelji,
U elitnom kvartu,
U dobro čuvanoj školi,
U svojoj ranjenoj duši.
