Hrvatski Fokus
Gospodarstvo

EU e-gorivima želi nanijeti još zelene boje na ceste

Međudržavne polemike o dekarbonizaciji prometa

 

Je li Europa plodno tlo za gradnju postrojenja za proizvodnju e-goriva, može li im u tome pomoći sufinanciranje sredstvima iz raznih fondova, treba li mijenjati porezni sustav i uvesti olakšice koje će takve investicije i proizvode učiniti dostupnijima, otvorena su pitanja koja valja uzeti u obzir kada se govori o sintetičkim gorivima

Međudržavne polemike o dekarbonizaciji prometa tijekom nekoliko posljednjih tjedana moguće je usporediti sa skupim televizijskim showom u kojem sudionici širom otvorenih očiju, uz sufliranje stručnjaka ispred i iza kamere, pokušavaju iznaći rješenje kako zadovoljiti istančan europski cilj te izbaciti emisije štetnih plinova iz te gospodarske djelatnosti i doseći klimatsku neutralnost Starog kontinenta do polovine ovog stoljeća. 

Show je, barem zasad, završen te su članice kompromisno prihvatile zabranu prodaje novih vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem od 2035. godine. Točnije, predviđa se smanjenje emisije CO2 iz novih automobila za 55 posto i lakih dostavnih vozila za 50 posto između 2030. i 2034. godine te potpuno izbacivanje štetnog ugljikova dioksida iz spomenutih kategorija do 2035. godine. 

Ustupak su vozila koja će koristiti okolišno prihvatljiva e-goriva (e-kerozin, e-metan ili e-metanol). Europska unija će stoga do jeseni donijeti uredbu o uporabi tih ugljično neutralnih goriva. 

Istiskivanje fosilnih goriva

Dakle, uz električna i vozila na vodik, rješenje za prelazak na prijevoz roba i ljudi s nultom stopom emisija koje je, čini se, nakon negodovanja Njemačke, Italije i, među ostalim, Poljske uspjelo ujediniti Europu i ‘odblokirati’ pregovore su i ta, u širem smislu, sintetička goriva. U njihovoj proizvodnji koriste se ugljik iz ugljikova dioksida iz atmosfere i čisti vodik iz vode dobiven elektrolizom i uporabom obnovljivih izvora, primjerice, vjetroenergije. Potom se posebnim postupcima od ugljika i vodika dobiva metanol te kasnije benzin i dizel. 

Valja naglasiti kako vozila koja koriste takva goriva ipak ispuštaju CO2. Međutim, njihove emisije jednake su onima uzetima iz okoliša pri proizvodnji e-goriva te se tako, smatraju europski oci, ne povećava emisija ugljikova dioksida. 

Proizvodnja takvih goriva u ranoj je fazi te je teško u ovome trenutku procjenjivati kada će nastupiti primjetnija komercijalizacija i postepeno povećavanje njihova udjela u benzinskim i dizelskim motorima te, posljedično, istiskivanje fosilnih goriva iz oko 288 milijuna vozila s motorima s unutarnjim izgaranjem koji trenutačno prometuju Europskom unijom.  

Pritom treba napomenuti kako analiza koju je prošle godine objavila nevladina organizacija Transport & Environment pokazuje da će industrija sintetičkih goriva moći opskrbljivati svega dva posto europskog tržišta ili oko pet milijuna vozila do 2035. godine. 

Namjera naftnog diva

Međutim, već su učinjeni određeni koraci u tome smjeru. Naime, proizvođač automobila Audi u postrojenju u njemačkom gradu Werlteu u Donjoj Saskoj već desetak godina razvija sintetička goriva.   

Zatim, u Europi dalekom Čileu, točnije Punta Arenasu koncem protekle godine otvoreno je postrojenje Haru Oni, tj. pilot-projekt industrijske proizvodnje e-goriva. Riječ je o ulaganju njemačkog proizvođača automobila Porschea i međunarodnih partnera koji u suradnji s čileanskom tvrtkom Highly Innovative Fuels (HIF) u pilot-fazi namjeravaju proizvoditi oko 130 tisuća litara sintetičkog goriva godišnje. Sredinom desetljeća, proizvodnja bi, prema najavama, dosegnula 55 milijuna litara, a dvije godine kasnije 550 milijuna litara takvog goriva godišnje.   

Od novijih nastojanja u razvoju e-goriva također treba istaknuti nedavno potpisivanje pisma namjere zahvaljujući kojem bi saudijski naftni div Aramco mogao postati manjinski dioničar nove tvrtke za razvoj pogonskih tehnologija. Novu tvrtku osnivaju Geely Holding (vlasnik automobilskih brendova ZEEKR, Volvo Cars i, među ostalim, Polestar), kineski proizvođač vozila Geely Auto i skupina Renault koju čine četiri marke – Renault, Dacia, Alpine i Mobilize. Ulaganje tvrtke Aramco, ističe se u zajedničkom priopćenju, trebalo bi pridonijeti ključnim istraživanjima i razvoju u području sintetičkih goriva i nove generacije tehnologija temeljenih na vodiku. 

Plodno tlo   

Pri proizvodnji e-goriva, nije tajna, troši se puno energije. Posljedično, cijena litre takvog goriva trenutačno je veća od usporedivih konvencionalnih. U Porscheu pak smatraju kako e-goriva u budućnosti ne bi trebala biti skuplja od benzina ili dizela. 

Barbara Frenkel, menadžerica za nabavu u Porscheu, nedavno je izjavila kako očekuje od političara da ili oporezuju emisije iz goriva s visokim udjelom ugljika ili da e-gorivima daju bonus za izbjegavanje CO2.

Ako šalu o televizijskoj predstavi s početka teksta stavimo na stranu, zelena tranzicija sa stolova briselskih ureda pred automobilsku industriju koja stvara više od sedam posto BDP-a Europske unije, nakon elektromobilnosti i nadolazećeg vodika, sada baca novu skupu rukavicu. Jer, nakon golemih investicija u električna vozila i vodikovu energetsku tehniku koji iz temelja mijenjaju promet s ciljem zadovoljavanja strogih emisijskih ciljeva i normi, proizvođači automobila, ali i energetske tvrtke, sada trebaju razmišljati i o mogućnostima koje pružaju ulaganja u postrojenja za proizvodnju e-goriva. 

Jesu li Europa i njezine države plodno tlo za gradnju takvih tvornica, može li u to uskočiti sufinanciranje fondovskim sredstvima, treba li mijenjati porezni sustav i uvesti olakšice koje će takve investicije i proizvode učiniti dostupnijima te mogu li, možda, takva ulaganja otvoriti nova radna mjesta koja će zbrinuti dio zaposlenika koji zbog elektromobilnosti napuštaju tradicionalnu autoindustriju otvorena su pitanja koja valja uzeti u obzir kada se govori o sintetičkim gorivima. Posebice imajući na umu činjenicu kako je takvo postrojenje već izgrađeno u Čileu te da Europska unija u svjetlu novih geopolitičkih okolnosti češće nego prije sjeda za isti stol sa Sjedinjenim Američkim Državama. 

Naravno, neozbiljno je očekivati da će Kina po strani besposleno promatrati razvoj, čini se, obećavajućeg tržišta novih zelenih goriva koja bi promet s tamne, fosilne trebala prevesti na svijetlu, čistu stranu. 

Boris Odorčić, www.enegetika-net.com

Povezane objave

Francuski restoranski vodič Gault&Millau u Hrvatskoj

hrvatski-fokus

Određena gornja granica za naftu

HF

Odlični hrvatski potencijali u geotermiji se konačno počinju realizirati

hrvatski-fokus

Kina želi svijetu dati energiju

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više