Hrvatski Fokus
Bosna i Hercegovina

Edhem ef. Mulabdić, Ivan Milićević, Ahmed Muradbegović,  Hamza  Humo,  Alija Nametak, Hamid Dizdar, Enver Čolaković

Udio DKP sarajevo u kulturnoj izgradnji bosanske Hrvatske, „Hrvatska misao“, Sarajevo, broj 8, kolovoz 1944., str. 234.

 

Kulturni život Sarajeva odvijao se do uzpostave hrvatske države pod težkim okolnostima. Tuđinski režim sputavao je slobodan hrvatski nacionalno-kulturni zamah. Zakulisni ciljevi, kojima je bilo prikriveno bilo javno služila ekipa tuđinskih šovinističkih činbenika, koji su nasilno pokušavali uciepiti u hrvatski mentalitet nešto inferiorno i tako podrediti naše stvaranje negativnom utjecaju, onemogućivali su svaku kulturnu manifestaciju. Tuđinskim ciljevima služila su i ona najnedužnija književna družtva, jer su promicala sve nehrvatsko — književni import. To je nesumnjiva činjenica.

Napose su se u težkom položaju našli muslimani, koji su intuitivno osjetili, kakva im opasnost prieti. Sve jače izticanje balkanštine i nacionalno-vjerske netolerantnosti, sve brojniji priliv tuđinskog došljačkog elementa, kulturni teror, sve oštriji izstupi protiv nacionalno sviestnih, štaviše, i javno apostrofiranje njihova stava, kako se to moglo čitati u različnim člancima kalendara „Gajret“, samo su pogoršali obće stanje. Sve nam to pokazuje, u kakvoj se opasnosti nalazio sarajevski kulturni život a po tome i cjelokupne Bosne. Nema sumnje, da je sva ta mračna djelatnost prekinuta u pravi čas i da se trovanje narodne duše, politikantstvo i tuđinsko presizanje — koje se nekada ukazivalo i pitomim i bezazlenim — podpuno odklonilo tek uzpostavom hrvatske države i prirodnim uklapanjem poviestnih hrvatskih pokrajina Bosne i Hercegovine u državno područje vjekovne hrvatske države, kuda ih jedino njihov poviestni razvoj mogaše i dovesti. To i takvo rješenje jedino je izpravno i bezopasno za nacionalni – i kulturni razvoj, za napredak na svim područjima narodnog prosvjećivanja i pridizanja, za nacionalno dozrievanje i osvješćivanje i konačno — posve organsko — spajanje s obćehrvatskom narodnom cjelinom.

Dok se u bivšoj državi svako nastojanje razplinulo u obećanjima, koja su se stalno ponavljala a ostvarenje odgađalo, dok se među inim gradila krugovalna postaja na oblacima iluzija, u oslobođenoj hrvatskoj i preporođenoj državi u jeku rata, unatoč najtežih okolnosti i oskudice u materialu, stvara se krugovalna postaja, na koju je Sarajevo godinama čekalo. U siečnju godine 1942. podpisana je zakonska odredba o zavodu Hrvatski krugoval,  koji je  preuzeo  zamašan  program: stvaranje  krugovalne  mreže  diljem  Nezavisne Države Hrvatske.

Dne 9. travnja iste godine osniva se DKP Dubrovnik, već 14. srpnja 1942. otvara se DKP Sarajevo.

Na svečanom otvorenju, na kojem su se izredali iztaknuti predstavnici javnoga života, među ostalima upravitelj Hrvatskoga Krugovala Radovan Latković i pokojni krilnik Jure vitez Francetić, jasno su određene smjernice, koje će voditi sarajevsku postaju u njezinu narodnom i prosvjetnom radu: služba istini i državi.

U odvijanju sarajevskoga kulturnoga života ima  nekoliko djelatnih središta, oko kojih se okuplja sve ono, što je stvaralački sposobno, nacionalno sviestno i kulturno izgrađeno. Ta su središta: Hrvatsko državno kazalište, Krugovalna postaja, Glavni pododbor Matice Hrvatske, Napredkova knjižnica, sarajevski tiskopisi, pjevačko družtvo „Trebević“ kao i sva kulturna sarajevska diužtva. Od prvog dana svoje djelatnosti postala je naša krugovalna postaja govornicom, javnom ustanovom i hramom kulture, koji je — posvećen istini — služio svima slojevima hrvatskoga naroda nastojeći ugoditi svakome i dati sve ono, što su joj mogućnosti njezinog djelokruga dopuštale. Samo sviestni i izkusni kulturni radnici mogu izpravno ocieniti njezin posao i njezin uspjeh. Uzevši u obzir težke prilike, koje su zadesile cio naš narod, moramo priznati, da se na mnogim područjima javno-kulturnog djelovanja radi bolje i više negoli ikada prije.

DKP Sarajevo omogućila je svakom predavaču, svakom ozbiljnom radniku, svakom kulturnom trudbeniku slobodan pristup. Da se neki nisu bud s kojih razloga odazvali njezinu pozivu, nije njezina krivnja. Ali je zato njezina djelatnost, gdje su joj se nadale veće mogućnosti slobodnoga određivanja, pokazala, da je od prvog svoga dana naša, sarajevska, bosanska, hrvatska. S koliko je ozbiljnog nastojanja i brižnog požrtvovanja sastavljen njezin razpored! Uviek se nastojalo davati što zanimljivije izvedbe, naravno, sve je to ovisilo od razpoloživih sredstava. Neke oblasti duhovnog stvaranja dale su u podpunosti sliku suvremenog kulturnog stanja. To napose vriedi za znanstvena proučavanja, za književnu kulturu, za poviestna, zemljopisna i prirodopisna pitanja. U svima je izvedbama vođeno računa o potrebama i mogućnostima, o vlastitim snagama. Uviek so davala rieč domaćim suradnicima. To je temeljno načelo, koje ju je rukovodilo u cjelokupnom djelovanju. S koliko se radosti pozdravljao nastup kojeg novoga predavača ili njegov uspjeh, kada mu je predavanje davano i preko drugih krugovalnih postaja u zemlji. Ta priznanja nisu riedka. Pojedinačna brojitba pokazala bi, koliko i kako je obilan bio rad sarajevske postaje na području govorenih izvedaba.

S područja liepe književnosti davane su najljepše stvari, izredala su se sva značajnija imena, te smo se s njima stalno susretali u svima izvedbama književno-poviestnog i književno-kritičkog značaja. Sjetimo se samo izvedbe „Iz naše književnosti!“ Pred nama se nižu domaća lokalna imena Edhem ef. Mulabdić (na slici), Ivan Milićević, Ahmed Muradbegović,  Hamza  Humo,  Alija Nametak, Hamid Dizdar, Enver Čolaković; – preletimo u mislima „Odsjeve duše“ (izbor lirike), pa će nam se ukazati galerija suvremenih hrvatskih pjesnika iz Bosne (osim već spomenutih): Ilijas Dobardžić, Salih Alić, Safvet Kafedžić, Mustafa Grabčanović; spomenemo li se ostalih trudbenika na polju znanstvenoga proučavanja, opet ćemo se zaustaviti na domaćim piscima: Husein Muradbegović, Enver Pozderović, Ilija Bejtić, Mustafa Busuladžić. Sve, što je pokazalo volju za rad, sve, što je osjetilo ljubav prema narodnom prosvjećivanju, sve je radilo, stvaralo i predavalo. Sjetimo se samo uspješno vođene prosvjetne ustanove Pučkog sveučilišta putem sar. krugovala, gdje su se izredali vrstni znanstveni radnici, da spomenemo samo prof.  Huseina Alića,  dra  Halida Čauševića, Osmana Sokolovića, Hasiba Hadžića, Ismeta Žunića i drugih. 

Tomislav Dragun

Povezane objave

Izgaranje, roman Josipa Mlakića

hrvatski-fokus

Dan Alijinog amaneta Turskoj

hrvatski-fokus

U čast rodu hrvatskome

HF

Islamisti protiv dviju škola pod jednim krovom

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više