Isti takvi su mi ukrali ronilački klub u Velenju
Pismo Boži Šimunoviću
Gospodine Božo,
ovog gada Valeka ne mogu podnositi, pa taj je gori od Pupovca, a za njega barem znamo tko je. Kada pak nam neki „domoljub“ isprdava ovakve poglede ili nauke e onda ja ne ću mirovati.
Komemoracije? Ove godine su komunističko-četničke i hadezeovske bande preuzele-ukrali komemoracije na stratištima. Ja više nikada na komemoraciju ali samo još kao sam ili s prijateljima i svijećama. Okruženje mojeg mjesta u krugu 30 km je najmanje preko 120 stratišta a pobijenih jako mnogo. Tako sam 1980. godine mijenjao lokaciju i preselio se iz jednog krvavog kraja u drugi, a da to nisam poznavao. Nekih 9 mjeseca automobilom sam se vozio preko brda Trbovlje-Velenje, naivan i ništa nisam znao (slutio) da samo na tom putu uz sam cesto nešto manje od 20 stratišta i sva priznata. Kao već ronilac iz Trbovlja u Velenju saznajem da ima Teritorijalni štab nešto ronilačke opreme. Već iduće godine, 1981., ustanovim ronilački klub, koji je aktivan još i danas!!!
Prije kako bi već prošlo dvije godine, imao sam više odgovornije zadaće, pa sam tražio da neka i drugi preuzmu koju funkciju. Tada se je počelo svašta kada je banda dobila neko funkciju (Srbe je štab htio imati) ja pak iduću godinu napuštam svoj klub i odem u klub u Celje. Od tada nikada više nisam ušao u taj klub. Ali ću javno kazati, imali su najprije jednog mrtvog a kasnije još dvojicu u hrvatskom(!) moru zauvijek. Nikada nitko nije odgovarao za nedisciplinu pa to je bilo na zajedničkom ronjenju – ronilački tabor.
Ja spremim klupsku ronilačku dokumentaciju da dajem na stol kao dokaz, za objavu u novinama, gdje sam predložio moju sačuvanu tehničku dokumentaciju (originale od kluba pak nisam dao odboru tog kluba), a lokalne novine nikako da objave što sam dao na stol. Kada mi je bilo dovoljno, odem ja u novinarski „štab“ i tražim da mi se odmah vrate moji dokumenti – ali oni bi to zadržali.
Slovenka je supruga od Srbina – pametnom dosta. Dvojica zbog kojih sam se odlučio napustiti svoj klub u kojem je bio još pokoji domaći pijanac(!) i tako su imali ili bili jači od mene kod odlučivanja. Totalni sukob sa mnom. Kada je novi predsjednik tog našeg kluba izborio (nikada nije zaronio) da mu se usluga da, da uzme ronilačku opremu za svoj odlazak na Jadran. Taj čovjek nikada nije niti jednom zaronio sa opremom u bazenu do dubine jedan metar. Ja sam servisirao opremu, imao sam za to ovlaštenje iz Pule vojne mornarice. Bez da bi ja imao bilo kakvu informaciju da su se ti naputili u Pulu (kod svog strica Srbina) te tamo kupili nešto opreme i ono najvažnije kompresor. Nikada nisam mogao vidjeti račun!!!
Napravim tehničku kontrolu i sve zapisujem kod rada i punjenja ronilačke boce, te već skoro ja rano otkrijem, da je taj kompresor životno opasan odnosno u samu bocu dolazilo je puno trošenog ulja u sam zrak, što ima teške posljedice jer sjeda u plućima – u kapilarima. Taj Srbin je pak onaj stric ili ujak, bio je postao invalid jer je profesionalno ronio kao podvodni radnik.
Poslije ustanovljenog klupa koju godino kasnije u novinama hvale i nešto objavljuju o postojanju i aktivnostima tok ronilačkog kluba. Ovo, znači samo koju godinu kasnije, oni proglašavaju registraciju tog kluba koju godinu kasnije… Ha-ha-ha, nikada nisam saznao kako i zašto, a moglo bi biti, jer im nisam predao originale one prve skupštine, a nitko ne može to isto drugi put registrirati pod istim imenom kluba.
Onaj poznati kriminalac i Udbaški lopov imao je isto tako želju da ono pokradeno naše staro društvo (pogledajmo našu ili moju suradnju s udrugom Daksa već od 2000. godine pa nadalje) preregistrira to staro društvo iz 1991. u društvo „Huda Jama“. Postupak je takav da je najprije potrebno postojeće društvo „eliminirati“ iz registra i onda se može bilo kako ponovno registrirati društvo pod drugim imenom prema pravilima. Zašto sam ubacio ovog prljavog udbaš? Zagrebački su biskupi(!) u prosincu 2016. organizirali „donatorsku večer“, da bi ti ipak pomogli tom lopovu. Gospodine Božo, ne ljuti se zašto ovo pišem, ovo je ipak neka naša ljudska povijest ili samo moja. A Ivo Valek hvali-grdi a to je tipični postupak školovanog UDBA-ša i kraj ove priče.
Hvala i lijep pozdrav!
