Ne prestaju sa svojatanjima Dubrovnika
Četnička Srbija provodi drugi SANU Memorandum uz pomoć svojih petokolonaša među Hrvatima u Hrvatskoj. Najnovije spoznaje o srpskim svojatanjima Dubrovnika to najzornije pokazuju. Nekakve njihove kao učene spisateljice pune dvorene po Beogradu i Srbiji promovirajući knjige o "srpskom Dubrovniku". I prema svim znanstvenim istraživanjima bilo kakvih argumenata za to nismo mogli pronaći ništa po čemu bi Dubrovnik ikada pripadao Srbiji i Srbima. To je isto kao kada bi Hrvati počeli svojatati njihove gradove po Srbiji. Sjetimo se njihova bivšeg predsjednika Borisa Tadića koji je javno izjavljivao "Neka se moji hrvatski prijatelji ne ljute ali Ruđer Bošković je Srbin!". I da ovaj veliki hrvatski katolički znanstvenik nije katolički svećenik isusovac mogao bi netko i pomisliti kako tu nečega srpskog ima.
Palo im oko na jednoga od najpoznatijih europskih znanstvenika na više područja i eto iskompleksirani balkanoidi ga bez ikakvog razloga žele proglasiti nekakvim Srbinom. Ali ne radi se samo o Ruđeru Boškoviću, nego o svim hrvatskim književnicima Dubrovnika koji je tisuće kilometra udaljen od balkanske krčme Srbije. I nisu samo dubrovački književnici nego i toliki drugi koje su na sve načine svojatali i još uvijek svojataju, kao hrvatskog nobelovca Ivu Andrića iz Travnika, Ivana Meštrovića iz Otavica i Nikolu Teslu iz Smiljana koje oni svojataju samo zato što imaju slučajne veze s pravoslavljem. I Nikola Tesla je čistih hrvatskih korijena po svome djedu. Oni svojataju Sinjsku Alku i alkare kao srpske pobjednike nad Turcima uz pojavu Gospe Sinjske koja je pomogla hrvatskim braniteljima odbiti tursku silu one 1715., kada su u spomen i na čast toj viteškoj pobjedi Hrvati nastavili provoditi Sinjsku Alku koja je zaštićena kao dio međunarodne kulturne baštine. Srbi se kao pozivaju na to što alkari raportiraju vojvodi jer da je to srpski naziv ratnog zapovjednika. U ono vrijeme obrane od Turaka i Hrvati su se služili tim imenom što je ostalo u tradiciji sinjskih alkara.
Pravi su razlozi srpskih svojatanja hrvatskih znanstvenika, književnika i junaka ti što nemaju svojih. U crnogorskom književnom epu "Gorskom vijencu" također se spominje i ime onog poznatog junaka Vuka Mandušića u stihovima "U rukama Mandušića Vuka bit će svaka puška ubojita!". A taj Vuk Mandušić je slavni hrvatski ratnik protiv Turaka od Skradina kojega je Njegoš stavio i u svoj povijesni ep ne svojatajući ga kao što Srbi svojataju hrvatska imena. Ostalo im poštenje Crvene Hrvatske, sada Crne Gore, te nikada nisu krali hrvatska imena za razliku od Srba koji su proglašavali Hrvate drugim srpskim pokatoličenim plemenom. Oni pate što su zaostali na Balkanu za drugim narodima, pa su skloni povijesnim fantazijama o nekakvim velikim veličinama Srba. A i sami njihovi suvremenici, kao što je Dobrica Ćosić, jasno im kažu kako Srbi počivaju na svojim lažnim imenima i izmišljenim legendama na kojima im počiva agresivna politika.
I u najnovije vrijeme i u Hrvatskom Saboru čula su se pitanja o srpskom svojatanju Dubrovnika kroz njihova književna djela i zašto Vlada ne reagira, umjesto da to čine zadužene odgovarajuće institucije kao što je HAZU u kojoj neki akademici leže kao akademski bikovi, a i neke druge institucije isto šute i miruju. Njima ništa ne smeta što Srbi svijetom prikazuju Hrvate kao kradljivce srpskog Dubrovnika i svega što oni svojataju. Srbi priznaju da su zaostali narod nego njihovi akademici pišu osvajačke SANU Memorandume optužujući Hrvate kako su ih omeli u obnovi Srpske carevine Jugoslavije atentatom u Marseilleu. Kakva je to carevina bila nitko ne zna, samo se zna kako je nekakav car Lazar poginuo na Kosovu, a njegov sin Stevan Lazarević nakon sedam godina s nekakvom srpskom konjicom sudjeluje na strani Turaka protiv kršćanskih vojski u Mohačkoj bitci gdje su Turci pobijedili, što šešeljevci nikada ne spominju uzvikujući velikoj Srbiji kao temelju srpske politike. Sada se više ne čujne ona koračnica "Tko to kaže tko to laže Srbija je mala, a Srbija pet put ratovala". Dok "Oluja" nije vojevala! Čudno kako je četnički vojvoda Fred Matić skrio srpske do zubi naoružane knindže u podrumu njegova ministarstva.
Mate Ćavar, Savjet Slobodne Hrvatske
