REPower EU predviđa maksimalno ubrzavanje procedura dolaženja do dozvola za obnovljivce
REPower EU predviđa maksimalno ubrzavanje procedura dolaženja do dozvola za obnovljivce. Dakle, ono što je u Njemačkoj 20 dana, a u Sloveniji 30 do 40 dana trebalo bi gledano iz Bruxellesa biti 10-15 dana. Prevedeno u “naše vrijeme”, što je u Hrvatskoj šest mjeseci, trebalo bi biti – što?!
Energetski sektor u Hrvatskoj u dubokoj je krizi radi manjka jasne vizije. O tome se u javnosti ne može pročitati puno, niti se može iščitati sva složenost i kroničnost problema koji uzima danak na više razina. Jedna od posljedica kaosa je spora gradnja obnovljivih izvora energije – jedine tehnologije koja na mrežu može staviti nove megavate i to može napraviti demokratično – mali čovjek i strani developer mogu imati koristi od istog Sunca.
Razvoja neće biti bez jake elektroprivrede i posloženog zakonodavnog okvira. A mi već duže vrijeme nemamo ni jedno, što je dobar pokazatelj kakva bi nam budućnost mogla biti.
Elektroprivreda je financijski iscrpljena uslijed pogrešne socijalne politike koju država provodi već drugu godinu kroz cijenu električne energije. Takva politika neće se bitnije mijenjati jer su iduće godine izbori. Srećom, cijene električne energije na tržištu bitno su pale, a tržište je gotovo zatvoreno, sav teret ostaje na elektroprivredi od koje vlast traži što jeftiniju energiju. Kako je nemamo dovoljno, moramo je uvoziti, umjesto da je proizvodimo od besplatnih izvora na domaćem tlu. Perpetuiranje uvozne ovisnosti pogoduje vrlo malom broju ljudi koji svojim angažmanom obilno povećavaju socijalne razlike u društvu. To im politika omogućava, a stručna javnost prešućuje u egzistencijalnom strahu.
Ali, energetska kriza nije završena, a osim energetske učinkovitosti jedini odgovor može biti u domaćoj zelenoj proizvodnji. Međutim, raskorak između aktualnih europskih politika i hrvatske prakse u sektoru obnovljivaca možda nikada nije bio veći. Nakon silnih afera i zbog nesrazmjera premale plaće i prevelike odgovornosti, energetska administracija nikada nije bila slabija u pronalaženju načina da se izbori s krizom, te da, u konačnici, sačuva i ojača elektroprivredu, kad ju već neće privatizirati, jer o njoj će ovisiti kompletna energetska budućnost zemlje, diktirana suludom masovnom elektrifikacijom.
Volje ne nedostaje, ima i ideja, rješenja, ali – nema načina jer nema političke volje. Poduzetnici su se probudili i žele sunčane elektrane, slično je i s građanima. Da bi se svi mogli priključiti na mrežu nezaobilazna je elektroprivreda, koja još uvijek nije spremna nositi se s izazovima.
REPower EU predviđa maksimalno ubrzavanje procedura dolaženja do dozvola. Dakle, ono što je u Njemačkoj 20 dana, a u Sloveniji 30 do 40 dana trebalo bi gledano iz Bruxellesa biti 10-15 dana. Kod nas vrijeme nije linearna kategorija, ono je relativno pa prevedeno u naše vrijeme, što je u Hrvatskoj šest mjeseci, trebalo bi biti – što?! Jesmo li uopće čuli ikoga iz administracije ili elektroprivrede da o tome javno govori? Nažalost ne, ali rado bi to čula, i nisam jedina.
Naša realnost su kadrovski devastirane lokalne distribucije gdje zahtjevi za mogućnost priključenja sunčanih elektrana čekaju i duže od pola godine, negdje i duže, a zakonski rok je 15 dana. Nije da novca nema, nego se on ne troši, vidimo to i po obnovi od potresa! Sustav poticanja OIE suštinski ne valja već godinama. Fali mu kontinuiteta, predvidivosti i transparentnosti i tu nažalost nema pomaka. Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost prošle je jeseni raspisao natječaj za OIE u obiteljskim kućama, vrijedan 13 mil. eura, po principu zloglasne „prve sekunde“. Poticaji su više nego obilni. Već mjesecima nema ni slova o dobitnicima, priča se o lipnju… Slični fondovi u Sloveniji i Austriji sufinanciraju solare s baterijama građanima s 25-30%, par puta godišnje. Hrvati za fotonapon bez baterije daju barem 40%, uvećano za posebna područja, eventualno jednom godišnje. Kada će idući natječaj, nitko nikada ne zna.
Paradoksalno, onaj tko zatraži novac od države za isti projekt može se prijaviti i u svom gradu, županiji, pa otplati svoju elektranu, na njoj zaradi a da nije ni krenula u rad. Kontrole nema, hvataju se krivine, tržište je iščašeno. To nije slučaj, to je politika.
Ništa bolje trenutno nije ni sa velikim projektima, koji paradoksalno, zapravo imaju bolju šansu za realizaciju. Zapeli smo u neuređenom sustavu i živimo ‘rodijački kapitalizam’, u državi nejednakih koji će takvi i ostati, iako smo svi pod istim Suncem. Da sve ne bude crno ide mala sugestija: dok se nešto ne promijeni možda bi pomogli ritualni plesovi bogovima koji šalju kišonosne oblake.
