Najskupljoj predizbornoj kampanji u povijesti dolazi kraj
…hoće li to biti i kraj Hrvatske elektroprivrede kakvu danas poznajemo? Nadajmo se da ne…
Predizborna kampanja s kupovanjem glasova birača jeftinom strujom i plinom je pri kraju. Stvari su se baš nezgodno posložile: Europska komisija od Hrvatske traži da dokine politiku uplitanja u cijene energije do kraja godine, izbori su u proljeće 2024., a sad već druga plinska afera obija se trenutno o glavu premijeru Andreju Plenkoviću.
Ne treba imati iluzija da će mu bitnije naštetiti. Kako je i sam relativistički rekao u kameru: „Te pričice. Ja to otresem sa sebe“. Baš tako, kao mrvicu s ramena. Te mrvice koje premijer otresa s ramena teške su milijune eura koji će indirektno koštati sve građane ove zemlje. Milijune eura ignorancije, neznanja, evidentne posljedice lošeg upravljanja energetskom krizom koja je dovela do toga da se s neizvjesnošću očekuje hoće li Europska komisija dopustiti 900 milijuna eura vrijednu dokapitalizaciju HEP-a. Ne, mi nismo imali jeftinu struju i plin, mi ćemo to platiti.
Bit će to najskuplja predizborna kampanja u povijesti ove države i neki “Pedro” će morati pasti, otišlo je predaleko. Ako EK prosudi da igre oko cijene energije nisu bile „by the book“ moglo bi to rezultirati naputkom da se privatizira Hrvatska elektroprivreda i tako osigura novac za dokapitalizaciju. HEP je među rijetkim elektroenergetskim kompanijama koje pod jednim okriljem imaju i proizvodnju i EE mrežu – zašto ne iskoristiti priliku da se to razbuca, razvoj obnovljivaca ionako šteka zbog manjka investicija u mrežu.
„Mrvice“, desetak milijuna eura vrijedan plin kojim je protrgovano za simbolične sume problematične su stoga što otkrivaju do koje mjere se mjerodavni malo bave energetikom i ‘businessom in general’. Milijun više, manje, ne ide iz njihovog džepa. Raditi s tuđim novcem u maniri dobrog gospodara, strana je logika politike. Model spašavanja građana od visokih cijena napravljen je na vrijeme i osmišljen je dobro, ali je bio previše populistički – cijene su postavljene prenisko, nije nimalo potaknuta svijest o trošku energije, ni štednja.
Osim toga, model je u iznimno volatilnom tržišnom okruženju previše izložio Elektroprivredu, do razine ogromnog rizika za opstojnost tvrtke. Da Hrvatska nije imala državni HEP, svega toga ne bi moglo biti, premijer je toga svjestan, ali očito nije upozoren da se krizom treba upravljati jer je tržište dinamično, cijene su se dosta ispuhale, a cijela priča s uplitanjem u cijene predugo traje. Trebalo se pristupiti sofisticiranije, paralelno izgrađujući sustav socijalne skrbi, da mjere ubuduće, ako budu potrebne, zaista dođu do najpotrebitijih, a ne da se svima bez stvarne potrebe daje jednako. U Vukovarskoj su najsretniji zbog obilnih padalina. Hoće li zato potreba za dokapitalizacijom biti manja, pravo je pitanje.
Danas govorimo o viškovima plina koji su prodavani za bagatelnu cijenu, a nitko se ne pita zašto HEP nije ispraznio gotovo puno skladište od skupog plaćenog plina na vrijeme, kada su cijene počele padati. Novi plin se mogao ugovoriti po manjim cijenama. Također, postavlja se legitimno pitanje kako je kupovana električna energija u krizi i je li točna informacija da se ugovaralo na pet godina po fiksnoj cijeni. Dobro je da je USKOK ušao u Elektroprivredu, treba sve provjeriti. Tko zna što će isplivati? Ili neće, kako to češće biva…
