Muslimansko-bošnjački dio BiH pretvorio se u pasdaransku državicu
Mislilo se, pa čak počelo i vjerovati, da je islamski ekstremizam kojim su Muslimane a zatim Bošnjake zadojili i poslije do sita nahranili iranska policija Islamske revolucije za čuvanje morala (pasdarani), ista ona koja po Iranu i njegovim gradovima uhićuje mlade žene “nemoralno odjevene”, trpaju u zatvore gdje ih siluju poslije čega ih mnoge ubijaju, u Bosni i Hercegovini prolazna i izlječiva pandemija velikog broja oboljelih Bošnjaka. Nažalost, pokazuje se da je lakše izlječiva i pandemija korona od islamskog ekstremizma, kojemu zaista nema lijeka budući da podjednako zahvaća sve kategorije muslimansko-bošnjačkog naroda.
No što vrijeme više odmiče u daytonskom zbirnom entitetu, i što ni jedan sud bilo međunarodni ili onaj u bilo kojem dijelu podijeljene beha zemlje, ne progoni i ne sudi muslimansko-mudžahedinske ratne zločince, ekstremiste i teroriste zločinačke muslimanske armije bivšeg Biha, islamski ekstremizam je sve rašireniji, ratoborniji i opasniji jednako i za dvoentitetsku BiH i za Europu.
Broj islamskih ekstremista raste, zemlja se raspada, narodi iz sve tri nacije i vjere odlaze, a na njihova imanja, u njihove kuće muslimanski lideri dovode mudžahedine, vehabije, džihadiste, i cijelu isilovsku vojsku spremnu u osvajački pohod na Europu u procijenjenom datom trenutku. I što je više isilovskih terorista i ubojica, džihadista i zločinaca, bošnjačko muslimanski lideri su isključiviji, ratoborniji i puniji mržnje prema svakom onom ko nije iz njihova ekstremnog tora, čak nerijetko i prema svojim bošnjačkim sunarodnjacima i muslimanskim suvjernicima. Njihova zadaća koju su dobili od iranskih islamskih revolucionara, afganistanskih talibana i turskih erdoganovaca je sijanje svih vrsta mržnje prema svojim nesunarodnjacima, neistomišljenicima i pripremanje političko ratnog terena za nastavak nacionalno vjerskog sukoba što ga započeo prvi, i neprikosnoveni ajatolah u kraljevini kraljice Katarine, Alija Izetbegović.
Vjerovalo se, ne samo među hrvatskim žrtvama islamskog vjerskog terorizma nego i u svijetu, da silaskom s vlasti ajatola Izetbegovića I. a zatim i Izetbegovića II. beha muslimani se vraćaju u europske političke okvire kulture, dijaloga, tolerancije i života u razlikama jedni pokraj drugih. No, međutim događa se to da dva desetljeća nakon Alijine smrti na čelo muslimanskih radikalista dolazi poglavar IZ BiH, ef. Kavazović koji preuzima u svoje okvire vjerskog vođe i sve druge funkcije u bošnjačkom korpusu, koji ubrzo u vjerskom i političkom muslimansko-bošnjačkom ekstremizmu nadmašuje sve svoje prethodnike i suvremenike, i Cerića, i Izetbegovića I. i Izetbegovića II., i Mlaću, i Genjca, i Dudakovića, i Mahmuljina, i Halilovića, i Atlagića, i Tigra optuženog ubojicu hrvatskog generala Šantića, i sve ubojice Hrvata u ratu i u poraću hrvatskih povratnika…
Pod diktatorsko vjerskom vladavinom ajatolaha Kavazovića, u čijem vjerskom radikalizmu se vide sve osobine i iranskog ajatolaha i talibanskog lidera, Bosna i Hercegovina, onaj dio pod njegovom vlašću, već je postao u svim egzistencijalnim segmentima “Islamski Entitet Bosna”. Islamskoj ideologiji krvi i tla, suvremenoj globalnoj kršćanofobiji religijske mržnje prema kršćanima, bosanskohercegovačka vrata otvara muslimanski zatvarani nacionalist, kasniji ratni zločinac i izdajnik beha zajednice Turskoj, Alija Izetbegović. Osvojene prostore u vjerskom beha sukobu koji je brutalno vodio uz pomoć džihadista iz cijelog islamskog svijeta, vjerskim muslimanskim liderima, hodžama i reisima, istim onima koji su bili na čelu kao predvodnici postrojbi muslimanske armije, amanetizira najkrvoločnijem bosanskohercegovačkom okupatoru, Osmanlijama, za koje sami Bošnjaci kažu da su njihovi potomci. I upravo to vjersko muslimansko preuzimanje vlasti i vladavine kod muslimana Bošnjaka nije bio samo uvod beha zajednice u šerijat i početak muslimanskog terorizma na tim prostorima, terorističke akcije islamista u Bugojnu, u Sarajevu pred američkim veleposlanstvom, ubijanje hrvatskih povratnika, muslimanski džihadistički prosvjedi pred katoličkom katedralom u Sarajevu, Alijin govor da crkvena zvona zvone za hajvan, bošnjačko prebrojavanje klanjača vjernika u džamijama, koje su vojarne, kako je kazao beha protektor Erdogan, nego je to i početak sahrane bilo kakve cjelovite, multi kulti bosansko i hercegovačke zajednice Bošnjaka, Hrvata i Srba.
Bila je to muslimansko bošnjačka poruka Hrvatima i Srbima, ne želimo i ne ćemo s vama zajedno, i sve naše zajedništvo do sada bila je prisila koju nikad nismo prihvatili, i zbog koje smo i započeli rat za teritorij i za vjeru. Od Alije ratnu palicu preuzima reis Cerić, od Cerića krvavi put ka krvavom cilju preuzima džihadist u ratu džihadist u primirju poglavar IZ BiH ef. Kavazović, koji se na otvaranju džamija pred okupljenim vjernicima, zapravo Erdoganovin vojnicima, hvališe kako je u ratu bio u rovu kao Alijin vojnik i branio šerijatsku Bosnu i Hercegovinu, koja mu danas, plačući govori i poziva okupljene u rat reis-l-ulema Kavazović “Dok Visoki predstavnik i predsjednik entiteta RS igraju svoju predstavu, država nam curi kroz prste poput pijeska”.
Budući da granice neke zemlje kao područja zemljišta kontrolira vlastita vlada, u beha slučaju ona koju je u ratu ocrtala i u poraću stalno proširuje muslimansko-bošnjačka vlada, ef. Kavazović ne može proširiti na cijelu državu BiH kao zemljopisni i politički pojam, i njome vladati na način kako u Islamskoj Republici Iran vlada njegov vjerski subrat ajatolah. I zato je zaplakao pred okupljenima, kao vid ratne motivacije, pred svojim suborcima i po tko zna koji put pozvao ih u sveti rat. Jer iscuri im kroz prste ratni cilj za koji su bili planirali kao topovsko meso izručiti i 250 tisuća Muslimana i njihove djece, ali nikako i svoje kojima su po islamskim zemljama osigurali dvorce, iste onakve u kakvima žive iranske ajatole i afganistanski talibani. Ili one Bakirove dvorce u Turskoj u koje je smjestio ratnog zločinca Mahmuljina, čuvajući ga za osvajački rat, za kojeg Bakir i Kavazović, Komšić i Džaferović, Genjac i Mlaćo, i silna ta muslimansko-bošnjačka ratna družina pripremaju Bošnjake.
Kamo vjerski muslimanski ekstremisti apsolutne i svete vladavine vode svoj narod pokazuje ropsko kmetovski položaj Afganistanaca i Iranaca, napose do ispod svake razine obespravljene žene kojima ajatolah propisuje kako će se odijevati, a taj njegov zakon, kojeg je u beha zajednicu unio Cerić, potvrdio Kavazović, u djelo provodi gradonačelnica iranizirano afganistaniziranog Sarajeva Karić. Već na sarajevskim ulicama ophodi tajna vjerska muslimanska policija koja čuva moral i kažnjava one koje ga krše. A budući da su protiv takve ajatolizirane cerićizirane i kavazovićizirane muslimanske države BiH, uz Hrvate i Srbe i velik dio zapadnih demokratskih zemalja koje poručuju Kavazoviću da ne radikalizira svoj narod, jer cilj im je neostvariv, reis ide na sve ili ništa i beha situaciju zaoštrava do usijanosti ratnog sukoba. Otvara džamije izgrađene iz principa, hoće reći iz inata a ne zbog potrebe, veliča ratnog zločinca Aliju Izetbegovića, hvališe se, kao Komšić, svojim ratnim putom ne otkrivajući ni on koliko je i kako poubijao protivnika, i umjesto vjerski govora po džamijama on drži ratne.
Jedan u nizu takvih govora održao je početkom srpnja 2023. poručivši okupljenima da ima osjećaj kako u rukama drži državu a ona svakim danom je sve manja. A upravo mislimansko-bošnjačko čelništvo svojom isključivošću i vjerskim političkim ekstremizmom čine sve, ne samo da je BiH sve manje nego i da što prije nestane kao cjelovita u nacionalno vjerskim razlikama, u multi-kulti šarenilu, kakvog nema ni u jednoj islamskoj zemlji. Pa kako onda očekivati ne samo u budućnosti koje i nema, nego u sadašnjosti multinacionalnu, multikonfesionalnu, multikulturalnu beha zajednicu kad to nije niti jedna islamska zemlja, a niti je suvremeni Bošnjaci, potomci Osmanlija žele nacionalno vjerski šarenom.
Na svjetskoj zajednici je da vidi i prizna bošnjačke namjere i ciljeve i prije negoli se iz Bakirovih dvoraca iz Turske vrate muslimanski ratni zločinci i poviču Alah u ekber, da beha zajednicu podjele po granicama teritorija koje su zaraćene beha strane donijele u Dayton, što je i bio uvjet stvaranja noedržive daytonske Bosne i Hercegovine. Umjesto daytonske Bosne i Hercegovine potrebno je urediti Bošnjačko, Hrvatsko Srpsku Bosansko i hercegovačku uniju. To je jedini način da se mirnim putom zaustavi ratno kavazovićiziranje Bosne i Hercegovine.
