Ne rade cvjećarne, grobovi zarasli u travu…
Nedjelja je. Sastale smo se, dvije mlade umirovljenice s punim radnim stažem. Na južnom ulazu u groblje Mirogoj. Nosila sam cvijeće budućnosti, ono koje dugo traje. Moja prijateljica bila je poslije duljeg vremena na Mirogoju i smetnula je s uma. Do kraja 16 nedjelja rada. Cvjećarna zatvorena. Nigdje uputa gdje se može eventualno kupiti cvijeće i svijeće. Srećom, bio je u blizini susretljivi policijski službenik koji joj je rekao da mora otići do cvjećarne koja je blizu glavnog ulaza. Prvo pitanje, tko birokratski brani rad cvjećarima da rade nedjeljom, kada je to dan kada ima velik broj potencijalni posjetitelja.
Po završetku obilaska, ponovno smo se sastale na izlazu. Zapažanje, u blizini je WC. Neki gospodin se čudi. Tu je niz godina do sada bio WC za muške, sada je za ženske. Nigdje ne piše, gdje je najbliži za muške.
No obilazak nas je potpuno rastužio. Ona s cvijećem, nije zbog visine i gustoće trave mogla pristupiti grobu svojih najmilijih. Jedan prolaznik joj je objasnio. Nemojte se čuditi, svega je nekoliko kosaca i jedna kosačica. Ne mogu naći kosce, a kosilice su im stare i često se kvare.
Pri rastanku su se pitale. Hoće li barem do blagdana Svih svetih biti mirogojski prolazi do grobova pokošeni? U neka druga, protekla vremena, nismo imali barem problema s dostupom grobovima najmilijih. Zna se tko je za takvoj stanje najodgovorniji.
