Musliman Bakir na muslimansko-arapskoj televiziji laže i negira hrvatski, kršćanski i katolički karakter Bosne i Hercegovine
Svaka ptica svome jatu leti, kao što i svaki beha narod ide svojim sunarodnjacima i suvjernicima. Svojoj matici. Potvrđuje to i prvi čovjek u muslimana Bošnjaka, Bakir Izetbegović, koji malo po malo pa odleti svojima u islamski svijet. No kad ne može on u islamske zemlje zbog zauzetosti brojenja vojnika u džamijama ili prebrojavanja proizvoda iz namjenske industrije, ne više kako je govorio prije za “ne daj Bože” nego po novoj definiciji za “daj Bože”, islamske zemlje dolaze k njemu u njegov entitet.
No za razliku od Bakirovog odlaska u islamske zemlje koji je barem do sada, bio dvosmjeran s povratkom, dolazak islamista u Bosnu i Hercegovinu je uvijek jednosmjeran bez povratka. Oni i njihova politika vjerskog islamskog radikalizma ostaje u Bosni i Hercegovini. Oni dolaze kao Bakirovi suosvajači i suagresori s namjerom ponovne petstogodišnje vladavine danka u krvi i prisilne islamizacije.
Zbog toga je taj periferni europski entitet i postao baza islamista i kršćanofobista popunjavan svakim Bakirovim odlaskom u neku islamsku zemlju, nakon čega iz te zemlje za njim u rijekama najradikalnijih islamskih ubojica i terorista dolaze migranti. No nakon dobro prebrojanih klanjača u džamijama, za koje je Bakirov kum Erdoğan kazao da su kasarne, a klanjači vojnici, i uvjerio se da ih ne može više stati, da nema kamo sa njima, Bakir preko arapske televizije poziva islamske zemlje u rat protiv Zapada, budući da procjenjuje kako je ovo prava prilika za islamsku pobjedu.
Kao hvala za svu materijalnu i egzistencijalnu pomoć što je njemu i njegovom narodu, čak i u vrijeme vjerskog beha sukoba muslimanska armija njegova oca činila monstruozne zločine nad kršćanima, napose nad katolicima, pružao i pružio slobodni i demokratski zapadni svijet, Bakir jedanaesto rujanskom muslimanskom mržnjom optužuje Zapad. I ne samo optužuje, nego i poziva islamske zemlje da taj njima omraženi zapadni svijet pobijede, u ovom povijesnom trenutku kada je svaki dan iscrpljeniji zbog pomaganja Ukrajini, gdje već najveća bratska Islamska Republika Iran vodi rat na ruskoj strani protiv Zapada i zapadnog kršćanskog svijeta.
Vjerojatno po preporuci iranskih generala isti oni koji su izrežirali a zatim i započeli vjerski rat protiv katolika u Lašvanskoj dolini, gdje su u suradnji sa engleskom vojskom i obavještajcima prvi zapucali po Ahmićima a zatim i prvi došli na mjesto svog zločina, Bakir u intervju arapskoj televiziji Al-Arabiya brutalno i primitivistički, gotovo kako to čine svi islamski teroristi, optužuje i sotonizira Zapad, motivirajući time Islamski svijet da krene do konačne pobjede.
Alijin sin sa suprugom Sebijom kao apsolutni ajatolski vladari na svom beha gruntu pokušavaju biti glavni muslimanske vojskovođe nastavku islamske osvajačke najezde na Europu i kršćanski svijet. Usmjerivši braću muslimane u rat protiv mrskog Zapada, u čemu se ističe bratska mu zemlja Islamska Republika Iran koja uz prijetnju vodećoj zemlji Zapada Americi prijeti i brisanjem države Izrael sa lica zemlje, Bakir na arapskoj1 televiziji kreče, sa lažima genetski naslijeđenim od oca Alije, sa svojom mudžahedinsko vehabijskom vojskom, i nekažnjenim muslimanskim ratnim zločincima u osvajanje hrvatske kraljevine Tvrtka I. i kraljice Katarine.
Muslimani Bošnjaci koje u osvajačkom pohodu predvodi bračni par Izetbegović, pokušavaju, preko arapske televizije, osvojiti i porobiti fratarsku Bosnu u njenim povijesnim fratarsko kršćanskim, gotovo četrnaest stoljeća dubokim korijenima, u kojima je kroz cijelu svoju obrambenu prošlost i neosvojiva i neporobljiva. Neosvojiva je u europskom, slobodarskom, kulturnom i civilizacijskom identitetu, i nepobjediva u kršćanskim vertikalnim vrijednostima sa kojima je izgradiše hrvatski kraljevi i kraljice, i bosanski ujaci čija s vremenom i postade, fratarska Bosna.
Izetbegović mlađi, no po lažima sa kojima se služi iz očeve škole laži već stari iskusni lažov, Islamski svijet lažno, zasigurno drugačije i ne zna čime dovodi u pitanje ispravnost i svoje diplome po uzoru na Sebijinu čiju lažnost i ne može više da obrani, kaže “Kako je BiH zemlja stara tisuću godina u kojoj su različite vjere živjele zajedno”.
Eto povijesnog znanja Alijinog skrivača u vrijeme vjerskog beha sukoba dok su tuđa djeca ginula, a on pod očevim stolom stjecao povijesno znanje a žena Sebija kupovala akademske titule. Kršćani katolici nisu znali, a ne znaju ni danas, a niti će bilo kada spoznati Bakirovu laž, da je prije tisuću godina u kršćanskoj Bosni bilo muslimana i islama, i da su tako skladno živjeli zajedno sa autohtonim domorodačkim katolicima.
Nakon što nam pokušavaju, a dijelom i uspijevaju ukrasti naše katoličke banove, kraljeve, ljiljane, crkve kao onu u Jajcu i mnoge druge na čijim temeljima sagradiše džamije, ubiše i ubijaju fratre, svećenike i časne sestre, sada oštro nasrću i na cijelu kršćansku prošlost, neporušivi temelj fratarske zemlje. Ne će trebati dugo čekati kada će otići, valjda su zbog toga i išli Džaferović i Komšić kod Pape u Rim i zatražili krunu kraljice Katarine koju je tamo ostavila svojoj djeci bježeći pred Turcima, da im je preda, uvjerivši ga da su oni njeni nasljednici, oteta joj djeca odvedena u Tursku i prisilno islamizirani, sin Sigsmund i kćerka Katarina.
U slijedećem gostovanju na arapskoj televiziji Bakir će zasigurno uvjeriti islamski svijet da je kolijevka islama Bosna i Hercegovina i da su muslimani daleko prije turskog osvajanja i prisilne islamizacije i janjičarenja katoličke djece živjeli u njoj. Zbog tolike beha starosti u muslimanskoj vjeri ne bi katolike iznenadilo da Bakir zatraži da se sva muslimanska sveta mjesta prenesu u Bosnu i da ona bude Saudijska Arabija, ono što je danas ta zemlja za muslimane svijeta. Jer ima još katoličkih crkava za rušenje i pretvaranje u džamije, u kojima će po uzoru na svoga kuma Erdoğana u crkvi Svete Sofije, Bakir prvi klanjati. Kultura laži koju je kao oružje za osvajanje teritorija u vjerski beha sukob, kojeg su i započeli, uvela dinastija Izetbegović glavni i jedini je razlog beha stagniranja i nestajanja, ako i ima više šta i nestati u nestaloj Bosni i Hercegovini, i povratka tog malog ostatka ostataka zemlje u najcrnji period njene tragićne prošlosti u isilosmanizam.