Atmosfera je često uznemirujuća, nemirna, u očekivanju nevolje, napeta, nervozna, neizvjesna…
Suvremeni likovni umjetnik, akademski slikar Peter Weisz, autor je respektabilnog opusa, raznovrsne tematike i izvedbe, uz prisustvo snažnog kolora, kontinuirano je aktivan, svakodnevno se posvećujući slikarstvu.
Jedan od njegovih ciklusa posebno mi je privukao pozornost. Riječ je o seriji crteža s temeljnim motivom očiju, oka, širom otvorenih, uplašenih, upitnih, promišljajućih, oči u lebdećem jatu, u oblaku, s dugim pogledima, koji sežu duboko i daleko.
Oči nas promatraju, netremice, okružene usnama i rukama, usnama koje bi ljubile i prstima, rukama koje bi dodirivale, na čistoj, bijeloj podlozi, jednostavan crtež uz niz boja prekriva površinu crteža.
Atmosfera je često uznemirujuća, nemirna, u očekivanju nevolje, napeta, nervozna, neizvjesna, širom otvorene oči, sve vide i sve čuju, svjedoče o tamnim vremenima i opasnim danima.
Opaža se i poneki stidljivi osmijeh, titraj usana, tek jedva vidljivi smiješak, istaknut na bjelini papira, iskradajući se iz nevinosti života.
Oči promatraju kao svjedoci vremena, svjedoci događanja, oči sve vide i nikada ne zaboravljaju.
Vrlo delikatan zapis umjetnika o sjećanju na ljude i događaje, na imena koja su ostala neizgovorena na usnama.
Impresivan opus sjajnog slikara Petera Weisza.
