Uz fratre kapucine tu su pokapani i poginuli domobrani u sukobu sa Crnogorcima u Krivošijskoj buni
Visoki spomenik od crnoga mramora krije danas tijelo Stjepana Jovanovića, zapovjednika Dalmacije i dubrovačke vojarne, austrijskog zaposjedatelja (s generalom Josipom Filipovićem) BiH, te njegove male kćeri Katice.
Stjepan Jovanović (Pazarište kraj Otočca, 5. siječnja 1828. – Zadar, 8. prosinca 1885.) bio je vojni zapovjednik Austrijskog Carstva. Od 1861. do 1865. bio je austrijski generalni konzul u Sarajevu.
Bio je zapovjednik 28. pješačke divizijske grupe, s kojom je sudjeluje u Zaposjedanju Bosne i Hercegovine. Posebno se istaknuo pobjedama kod Čitluka, Stoca i Klobuka. Preminuo je 1885. u Zadru.
U dubrovačkoj Narodnoj svijesti od 2. veljače 1924. spominje se da je baron Jovanović dopustio za festu svetoga Vlaha pucanje iz dvaju brodskih topova. Titulu barona su automatski dobivali svi visoki časnici. Elegantan je piramidalni grobni spomenik cesarskokraljevskoga podmaršala Gerlitzy pl. Aranyi Jochanna, s natpisima bočnim na mađarskom, hrvatskom, njemačkom i talijanskom jeziku.
U članku o baroknoj palači Giovanija Felicea de Gerlitzy (P. Pulhinger, Krasanka Majer Jurišić) doznajemo neke podatke o obitelji.
Obitelj Gerliczy u Rijeci u XVIII. stoljeću i naručitelj palače članovi obitelji Gerliczy (Grličić) podrijetlom su iz Bosne, odakle su još u XV. stoljeću izbjegli pred turskim osvajanjima. Nakon 1650. Joannes Marco Gerliczy i njegova žena Helena Salem stekli su riječko građanstvo. Njihov sin Giorgio Antonio oženio se 1712. Elenom de Benzoni s kojom je imao petero djece. Dva istaknuta člana obitelji bili su njegovi sinovi Giovanni Felice i Giovanni Giuseppe, koji su rođeni u Rijeci gdje su živjeli i radili te ostavili značajan trag u političkom i društvenom životu. Giovanni Felice Gerliczy (1715. – 1797.) započeo je karijeru kao carski povjerenik Karla VI. u vrijeme turskog rata. Godine 1741. imenovan je bakarskim kapetanom, a 1747. se vratio u Rijeku gdje se bavio sudskim poslovima. Stupio je 1751. na visoku političku dužnost glavnog vijećnika riječkog magistrata (consigliere maggiore), koju je obnašao sve do 1776. godine. Zbog političkih i gospodarskih zasluga, osobito za unaprjeđenje trgovačkih veza s istokom Monarhije, dodijeljen mu je 1774. barunat. Bio je oženjen Marijom Annom Losi de Losenau, bivšom komorkinjom carice Elizabete, s kojom je imao tri sina. Njegov mlađi brat Giovanni Giuseppe (1721. – 1798.) bio je riječki gradski vijećnik od 1752. godine, te upravitelj starog riječkog kazališta od 1770. do 1784., poznatog pod nazivom Kazalište Bono-Gerliczy. S obzirom na znatne prihode, Giuseppe je posjedovao više kuća u gradu Rijeci. Tršćanski Il Diavoletto od 24. kolovoza 1859. (Đavolčić) izvješćuje da Gerlitzy putuje iz Trsta u Dubrovnik (Ragusa), pod domaće vijesti. Možda je to povezano sa putem Maksimilijana i Šarlote von Habsburg u Dubrovnik?
Više je grobova knezova Lichtenberg u Gospinom polju (orođenih sa dubrovačkom vlasteoskom obitelji Gozze – Gučetić), jedan se grob von Lichtenberga nalazi i na glavnom dubrovačkom groblju Boninovu. Evo genealogije istih sa prikazom jednoga životopisa.
Tu se nalazi pruski konzul:
Friedrich August Freiherr von Lichtenberg |
|
| točnije: | “Fridrich August Ludwigov de Lichtenberg” |
| rođen: | Studeni 14, 1817 |
| Mjesto rođenja | Darmstadt, Darmstadt, Hesse, Germany (Njemačka) |
| smrt: | Listopad 03, 1877 (59) Dubrovnik, Općina Dubrovnik, Dubrovnik-Neretva County, Croatia (Hrvatska) |
| Mjesto ukopa: | Dubrovnik, Dubrovnik-Neretva County, Croatia |
| Uža obitelj: | Sin od Freiherr Ludwig Christian Christoph Freiherr von Lichtenberg i Margarita von Lichtenberg Suprug od Nika von Lichtenberg (Gucetic rod. Facenda) i Johanna von Lichtenberg Otac od Ludwig Klemens Matthaus von Lichtenberg, freiherr Brat od August Bernhard Freiherr von Lichtenberg; Ernst Freiherr von Lichtenberg; Wilhelm Freiherr von von Lichtenberg; Ludwig Freiherr von Lichtenberg i Georg Freiherr von Lichtenberg Polubrat od Luise Freiin von Lilien |
| Zanimanje: | Konsul, Gutsbesitzer |
| Upravljan od: | Arseniy Rusakov |
| Posljednje ažurirano: | 29. Travanj 2022. |
Pokopani i ruske izbjeglice pred crvenim terorom Tu se nalazi i Miksa Keczer sa svojom suprugom Ilonom Jelenom) Gozze, mornari sa Tritona, parobroda stradalog u eksploziji ispred Lokruma 1859. godine, visoki časnici Swoboda, Prohaska, Budisavljević i drugi. Uz fratre kapucine tu su pokapani i poginuli domobrani u sukobu sa Crnogorcima u tzv. Krivošijskoj buni 1869. godini, vojni liječnici i graditelji. strani mornari i poslanici stradali i umrli u Dubrovniku i okolici. Ističe se mladi mornar Lakeman i engleski diplomat Andrew Archibald Paton (Edinburgh, 1819. – Dubrovnik, 5. travnja 1874.), istaknuti pisac, gospodin, najsimpatičniji muž. Gospodin je svakako bio i dobar pisac koji je jako dobro opisao Srbe i njihov mentalitet, ali i hrvatske krajeve i susjedstvo, te osobito Orijent. U vrijeme sukoba Austrije s Italijom 1866. godine javlja položaje svjetala austrijskih Englezima.
Već sam pisao o njemu opširno u Hrvatskom Fokusu od 22. 11. 2022. godine. Tu se nalaze i ruski izbjeglice pred crvenim terorom, jedan von Bittner, Rimski Korsakov i dr. Ironijom sudbine pokapaju se tu i starojugoslavenski žandarmi, te hrvatski vojaci iz Drugoga svjetskoga rata.
Muslimanski grobovi po običaju nemaju oznaka. Naše vojake, odnosno njihovo počivalište je oskvrnula nakon 1945. godine jugovojska, ali je danas lijepa ploča kamena s njihovim imenima postavljena, iako pretežu domaći, ima ih iz cijele Hrvatske. Fanni Morhamer tu počiva, nježna mladica, kćer Jochanna, Brigadier und Festung (utvrda) zapovjednika, kasnije generala. Ipak, iako je trava uredno podšišana, groblje još djeluje zapušteno, neki grobovi su napukli. Dirljiv je grob s anđelom, koju podiže časnik mrtvoj supruzi.
Piše na njemačkom (otprilike) u stihovima da je već anđeo postala, iako je sada zemni prah, i da će joj se suprug pridružit. Neka romantična duša redovno donosi cvijeće na taj dirljiv kipić anđela. Dosta je dječjih grobova, tada je smrtnost mladih bila visoka, a životni vijek ljudi obično ispod 60 godina. Odmah uz groblje urbanistički genijalci su podigli dvije nove zgrade i deponij hotela Libertas. Appetitlich! Aferim! Svaka čast, pogled na budućnost!
