Monografija prikazuje cjelokupnu profesionalnu karijeru hrvatske operne prvakinje
Monografija „Naša Ivanka Boljkovac“ autorice Marije Barbieri predstavljena je u subotu, 21. listopada 2023. u Koncertnoj dvorani ‘Ivo Tijardović’ Hrvatskog doma Split.
Split se uz prikaz profesionalne karijere Ivanke Boljkovac kroz iskaze dirigenta i skladatelja dr. sc. Mladena Tarbuka, dr. sc. Tonćija Šitina, povjesničara i glazbenog kritičara, Marine Jajić, sopranistice i vokalnog pedagoga, uz glasovirsku suradnju Zorana Velića prisjetio nekih značajnih momenata i čestih gostovanja naše nacionalne prvakinje u Splitu.
Bogato ilustrirana monografija nakladnika ‘Metropolis’, na 312 stranica prikazuje cjelokupnu profesionalnu karijeru hrvatske operne prvakinje donoseći sistematiziran pregled njezina umjetničkog djelovanja od vremena školovanja nadalje, pregled svih izvedenih opernih uloga stranih autora – Verdija, Mascagnija, Puccinija, Rossinija, Mozarta, Wagnera, Straussa i ostalih, kao i pregled opernih uloga domaćih autora – Lisinskog, Zajca, Gotovca, Krste Odaka, Zorana Juranića i ostalih. Monografija prikazuje i sve koncertne nastupe te pregled nagrada i priznanja kojima je Ivanka Boljkovac počašćena za svoj rad. Monografija okuplja i probrane osvrte domaće i međunarodne kritike te umjetnika i profesionalaca s kojima je surađivala tijekom profesionalne karijere.
Ivanka Boljkovac jedna je od najuspješnijih hrvatskih opernih pjevačica, koja je cijelih svojih 45 godina karijere do umirovljenja ostala vjerna Zagrebu i Hrvatskom narodnom kazalištu, premda je bila pozivana u brojne europske operne kuće. Nacionalna operna prvakinja u dugoj karijeri ostvarila je velik broj najtežih glavnih opernih uloga i iznimno bogat koncertni repertoar, ponajprije vokalno-orkestralnih djela. Za svoj dugogodišnji rad i izvrsnost nagrađena je velikim brojem nagrada i priznanja, kako za profesionalno operno djelovanje, tako i za ekstenzivan humanitarni rad, veliki doprinos predstavljanju hrvatske kulture i identiteta u inozemstvu, poglavito za vrijeme Domovinskog rata. Odlikovana je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića, Nagradom Milka Trnina, Nagradom Hrvatskog glumišta za svekoliko umjetničko djelovanje i dr. Svojim brojnim nastupima utkala se u hrvatski nacionalni kulturni identitet i nadišla granice kazališnih dasaka i koncertnih podija i postala opće poznata i omiljena.
Rođena je 29. svibnja 1955. u Karlovcu. Godine 1978. diplomira i 1980. magistrira pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, opernim debijem koji je odjeknuo kao senzacija. Mlada umjetnica imala je već za sobom nastupe na Osorskim glazbenim večerima i Varaždinskim baroknim večerima te u KD Lisinski. Godine 1980. premoćno je osvojila prvu nagradu na Jugoslavenskom natjecanju mladih muzičkih umjetnika i drugu nagradu na Međunarodnom natjecanju opernih pjevača Mario Del Monaco u Villi Manin, kad je scenskim debijem na Uskrs 6. travnja 1980. u HNK-u u Zagrebu u ulozi Elizabete u Verdijevu Don Carlosu ušla na velika vrata u hrvatsku kulturu. Njezin moćan, sjajan, topao glas tada još mladodramskog (lirico spinto) soprana, tehnički već toliko izgrađen da je vladala njegovim cjelokupnim ujednačenim velikim rasponom, besprijekorni legato, bogato dinamičko nijansiranje, lake i sigurne visine te savršena muzikalnost odmah su je predodredili za nositeljicu repertoara.
Bila je nakon dugo vremena pravi veliki hrvatski operni glas. A uz to i izrazito kreativna umjetnica. Njezine kreacije bile su cjelovita glazbeno-scenska ostvarenja. Nakon šest mjeseci Ivanka Boljkovac stupila je u stalni angažman u zagrebačku Operu. U Zagrebu je nizala uloge u operama stožernih opernih skladatelja: Verdija, Čajkovskog, Mozarta, Wagnera do Richarda Straussa, s posebnom pozornošću na opus hrvatskih skladatelja. Godine 1981. pjevala je iznimno zahtjevnu sopransku dionicu u Verdijevu Requiemu. 1982. slavni Giancarlo del Monaco izabrao ju je za ulogu Santuzze u Mascagnijevoj Cavalleriji rusticani. Irmengarda u koncertnoj verziji Porina Vatroslava Lisinskog i Ulla u koncertnoj praizvedbi gotovo nepoznate opere Rudari Ivana pl. Zajca u sklopu Večeri na Griču bili su njezin prvi veliki doprinos hrvatskoj operi. Slijedile su Eva u Zajčevu oratoriju Prvi grijeh i Rusana u prvoj, koncertnoj, izvedbi njegova Mislava u 20. stoljeću. A kad je 1993. pjevala Irmengardu u neskraćenoj, scenskoj izvedbi Porina, za nju je dobila Nagradu hrvatskog glumišta.
Godina 1983. donijela joj je Evu u Zajčevu Nikoli Šubiću Zrinjskom, koju će pjevati više od dvadeset godina kao njezina najistaknutija interpretkinja, te Aidu, krunu verdijanskog sopranskog repertoara. Slijedile su premijere Krabuljnog plesa u Splitu, Zagrebu i Osijeku. Za Elizabetu na premijeri Don Carlosa u Splitu 1985. dobila je Nagradu Milka Trnina. Nizale su se Anna u Nabuccu i Leonora u Trubaduru u Zagrebu, Desdemona u Otellu u Zagrebu i na Splitskom ljetu, Mozartove Donna Anna na premijeri Don Giovannija i Elektra u koncertnoj verziji Idomenea u Zagrebu, zatim 1987. Volumnija u koncertnoj izvedbi Koriolana Stjepana Šuleka. A kad ju je 2004. ostvarila na sceni, za nju je drugi put dobila Nagradu hrvatskog glumišta. Uslijedio je prvi susret s Wagnerovim opusom u ulozi Sieglinde u Walküri, biseru zagrebačke Opere, s kojom je gostovala u Kijevu i Boljšoj teatru u Moskvi.
Onda je 1990. došla Elektra Richarda Straussa na prvoj hrvatskoj scenskoj izvedbi opere. Bio je to potpun trijumf umjetnice na vrhuncu karijere. Elektra ju je definitivno potvrdila kao prvi dramski sopran bivše Jugoslavije, sa 35 godina! Koncertni repertoar Ivanke Boljkovac obuhvaćao je kapitalna djela svjetske glazbe, uz Verdijev Requiem, djela Bacha, Beethovena, Händela, Schuberta, Mahlera, Dvořáka, Brucknera, Mozarta, Liszta, Ivana Brkanovića, Frane Paraća. Gostovala je na koncertima u inozemstvu, po Španjolskoj, u Njemačkoj, Luksemburgu, Austriji, Italiji, Češkoj Republici. Počela je surađivati u posebnim projektima, ali je ostvarila i nekoliko novih uloga, među njima želju gotovo svih primadona – Puccinijevu Toscu, ulogu s primjesom komike, kao što je Doma u Eri s onoga svijeta Jakova Gotovca i iznimno dramatsku Crkvenjarku u Jenůfi Leoša Janačeka, kao i intrigantnu Ortrud u Wagnerovu Lohengrinu. Osvajala je ljupkim nastupom u baletu Mačak u čizmama Brune Bjelinskog, drami Kvartet Ronalda Harwooda i nastupima na televiziji koji su joj donijeli golemu popularnost. Počela je i njezina višegodišnja koncertna suradnja s prvom hrvatskom gradionicom orgulja Heferer, utemeljenom 1849. godine. Aksinjom u operi Lady Macbeth Mcenskog okruga Dmitrija Šostakoviča 2004., Vješticom u operi Ivica i Marica Engelberta Humperdincka 2013. i Fatom Morganom u opera Zaljubljen u tri naranče Sergeja Prokofjeva 2017. ponovno je zašla u karakterno-komični fah u kojemu teško da će je itko dostići. Bio joj je otvoren put na svjetske scene, ali ona je ostala u Hrvatskoj i na određeni način postala ikona hrvatske glazbe. Bezbrojne su manifestacije na kojima je sudjelovala, vrlo često bez honorara, nemjerljivo pridonoseći dobrotvornim radom. Odlukom Ministarstva kulture od 17. lipnja 2003. potpuno je zasluženo proglašena nacionalnom prvakinjom.
Ova monografija je podsjećanje na sve ono lijepo i dobro što nam je Ivanka Boljkovac dala, ne samo sa operne scene, nego i u druženju i suradnji s umjetnicima, ali i s onima manje sretnima kojima je potrebna pomoć.
