Zaokupljena obiješću i egoizmom
Europo, zaokupljena obiješću i egoizmom
Ne znam u ime čega si se odrekla svojih granica,
Nacionalnog ponosa, Boga i samopoštovanja?
Pitam se, koji je u konačnici cilj tvoj,
Kad tako sumanuto žuriš obiteljsku svetinju,
Pretvoriti u parni i neparni broj?
Odrekla si se slavne povijesti.
Sadašnjost razuzdano živiš
U kaljuži pohlepe i bludnosti.
Umjesto da spustiš sidra u smiraj bonace,
Razapela si jedra prema pogibeljnoj budućnosti.
Nisi svjesna Oluja prema kojima ploviš.
Ni vremena i prostora u kojem živiš.
Osjećaš li kako ti izmiče tlo pod nogama,
Dok se pred iskrivljenim zrcalom
Sama sebi samodopadno diviš?
Nisi više poželjna i moćna udavača.
Zanosna princeza i dama,
Nego u vlastitom domu
Pogrbljena i zapuštena starica,
Boležljiva, nadobudna i sama.
Krezuba lavice, nema više kavalira,
Koji će se viteški boriti za tvoju ruku.
Tvoji prosci dolaze stranputicama.
Danonoćno izviru iz šikara i kozjih staza,
Dok još glavinjaš u vonju gerijatrije,
Da ugrabe bar djelić bogatog miraza.
