Prometna nezgoda koja ima korijene u Plenkovićevoj filozofiji vladanja – Mogu, što hoću!
Strašna nesreća, u kojoj je smrtno stradao 40-godišnji otac dvije djevojčice, dogodila se jučer, u okolici Vinkovaca, kad je aktualni ministar obrane Mario Banožić svojim terencem, u pretjecanju kamiona, naletio na kombi vozilo iz suprotnog smjera. Bio je to frontalni sudar. Ministar je teže ozlijeđen. Liječi se u bolnici u Osijeku. DORH je nakon izvida i istraživanja utvrdio da je nesreću skrivio ministar Banožić. Njegovo vozilo je ojačano posebnim dodacima sprijeda, potrebnim za lov. To mu je navodno spasilo život, dok je bilo kobno za vozača kombija. Vani je još bilo polumračno, pojačano gustom maglom. Kolnik je bio mokar i sklizak. Sve te okolnosti nisu spriječile ministra da ide u pretjecanje kamiona. Tu su bahatost, neodgovornost i ponašanje po HDZ-ovskoj filozofiji „mogu što hoću”, učinili svoje. Ministar je navodno žurio u lov. Zar se u lov ide po magli?
Po portalima sad svašta piše i nagađa se. Ministar je navodno proteklu noć u Iloku slavio Martinje. Možda je bio mamuran? Testovi za tu provjeru (krvi i urina) još nisu potvrđeni. Kako bilo da bilo, ministrovim neodgovornim ponašanjem u prometu, ugašen je jedan život. Dvoje maloljetne djece ostalo je bez oca, a obitelj bez hranitelja. Bahatost ministra je ovaj put uzela svoj danak. Ta bahatost je kod ministra Banožića bila stalno prisutna. Sam je sebi u centru Zagreba dodijelio ogromni stan, koji je uređen na račun građana. Isposlovao si je APN kredit od 100.000 eura, za gradnju kuće u Vinkovcima, gdje posjeduje stan. Vozikao se vojnim avionima kao taksijima.
Doktorat!
Posebna je priča i pokazatelj ministrove bahatosti i oholosti, njegova snažna potreba i želja da postane sveučilišni profesor, iako nema referencije za to. Nedavno je Ministarstvo obrane iskazalo pisani zahtjev, za nužnost ministrova uključenja u nastavni rad na Vojnom učilištu, radi unaprjeđivanja nastave. Pitanje svih pitanja je, hoće li itko više nakon što ga je Plenković smijenio s dužnosti ministra, tražiti da doktor Mario Banožić postane sveučilišni profesor. Po nekima je upitana i njegov doktorat.
O tom, potom. Nije jedini koji se na sporan način dokopao doktorata. Imamo doktora za cipele mazati, što se nigdje ne vidi i ne osjeća, osim u koloni kad idu s pravnog fakulteta u HNK, na svečano proglašenje. Pitanje svih pitanja je i zašto i kako je taj čovjek postao ministar. Trebalo je pomiriti nekoliko stvari i odgovoriti na zahtjeve iz Slavonije, kao i za HDZ-ovsku kadrovsku križaljku. Znalci kažu da je to bio najnesposobniji i najosporavaniji ministar u svim vladama. On navodno nema niti jednog radnog dana provedenog u realnom sektoru. Na funkcije je dolazio, uz potporu HDZ-a i njegovih utjecajnih članova. Ministarstvo obrane je jedno od bitnih i važnih ministarstava. Tu je potreban sposoban, obrazovan, pošten, pravedan i domoljuban ministar. Što je od toga resilo ministra Banožića? Baš ništa. Dobro je to znao Plenković, ali ga je držao kao ministra, unatoč, zahtjevima da ga smijeni. U tim se zahtjevima posebno isticao predsjednik države Zoran Milanović, navodeći ministrovu nesposobnost i niz negativnih osobina. Milanoviću u inat Plenković nije smijenio ministra Banožića. Vidimo do kuda je taj inat došao. Morao je smrtno stradati jedan čovjek, da bi predsjednik Vlade smijenio ministra, krivog za prometni udes.
Gdje mi to živimo? Kakva smo mi to država? Jesmo li uopće država? Dokle će razni nesposobnjakovići, nedovoljno obrazovani, nesposobni, oholi, bahati i neodgovorni ljudi zauzimati najviše državnike dužnosti i službe? Komu to treba? Nikomu, osim možda aktualnom predsjedniku Vlade, kako bi se on uzdigao iz te mase nesposobnih.
Upitno je zašto vođa tima u svoj tim bira razne nesposobnjakoviće i po mnogo čemu upitne likove. Stručnjaci bi to mogli objasniti. Po meni, u tom slučaju, nešto nije u redu, sa samim vođom tima. On je nesiguran, narcisoidan, egoističan, neracionalan i samodostatan.
Međutim, kad te vodi filozofija i politika “mogu što hoću” nema se čemu čuditi i očekivati da u vladi budu najbolji, po svemu.
Žao mi je gospodina Banožića bivšeg ministra, kao čovjeka. Uništio si je karijeru i zapečatio relativno mladi život. Bez obzira na kaznu koju će pobrati zbog ovog nemilog udesa, to ne će vratiti u život smrtno stradalog oca dviju djevojčica, supruga i sina. Međutim, kod sada već bivšeg ministra, sve u njegovu radu, djelovanju, ponašanju i vrtoglavom usponu u politici i karijeri, vodilo je k nečem ovakvom. Bahatost je uzela svoj danak.
