General Drinjanin i pukovnik Pjanić na grobu Poglavnika
Editorial “DRINA”
Apartado 5024
MADRID – ESPANA
” P R V I K O R A K “
H R V A T S K I V O J N I C I!
(Kako sam i rekao kada pronađem Okružno Pismo “Prvi Korak” da ću ga iznijeti i dati na uvid hrvatskim povijestničarima na raspolaganje, kako sami tekst, ideje istoga, tako i isto i način generalova pokatkada pisanja riječi korijenskog pravopisa NDH. Pronašao sam ga danas 20 veljače 2014. te ga dajem Hrvatima na čitanje, študiranje, razglabanje ali uvijek tako da se svaki pojedinac kod čitanja ovog Okružnog Pisma “PRVI KORAK” stavi u odraz vremena kada je general Drinjanin ovo Okružno Pismo pisao 3 veljače 1962., dakle dvije godine i 5 tjedana poslije Poglavnikove smri. U ta vremena kada su Hrvati bili podijeljeni u dva tabora, da ne kažem i u više tabora, jedni koji su oplakivali Poglavnikovu smrt, drugi koji su se radovali i veselili, a bilo je i treći, četvrti itd. koji su stali po strani kao da ih se ama baš ništa ne tiče. General Drinjanin i pukovnik Ibrahim Pirić Pjanić pišu ovo Okružno Pismo “PRVI KORAK” i daju iseljenim i zarobljenim Hrvatima na znanje da se sa borbom nastavlja za oslobođenje Hrvatske i ponovne Obnove Hrvatske Države. Otporaš.)
Legaliziran statut Drine
Danas je 3. veljače 1962. g., niže podpisani legalizirali smo pred osnovnim španjolskim vlastima statute “DRINE” – dioničkog društva za promicanje hrvatskog tiska. Podpisani su po nama i po našim španjolskim prijateljima dokumenti o postanku i radu “DRINE”, te je, “DRINA” vlastničtvo Vaše, tj. hrvatskih vojnika i hrvatskih emigranata u slobodnom svijetu. Time je stavljena točka na pripremni rad i ovim okružnim pismom mi Vas pozivamo, da nas moralno i materijalno pomognete u izvršenju onoga diela našeg sveopćeg plana, kojeg nazivamo “PRVI KORAK! –
1.) Editorial “DRINA” je djelo Vaše. Kao što smo Vas nekada zvali da za svoju Domovinu dadnete svoj obol krvi, tj. DIONICU KRVI, mi smo Vas pred nekoliko mjeseci pozvali, da dadnete i svoj obol u ZNOJU, svoju DIONICU ZNOJA. Mi smo bili sigurni u hrvatske vojnike i ostale rodoljube, jer oni, koji su bili voljni dati svoju krv, uvijek će biti voljni dati i sve ostalo. Bili smo uvjereni u sviest hrvatskih vojnika i hrvatske emigracije, uopće. Hvala Vam na povjerenju i na sviesti. Tri su “DRINE” već izišle, kao i desetak okružnih pisama i još neke stvari za domovinu, – a četvrta “DRINA” se dovršava, i peta sprema. I još mnogo toga. Prema tome su i opipljivi rezultati Vaše žrtve, a mi se nadamo u Vašu sviest i u Božju pomoć, da ćemo uskoro moći obaviti i dio plana “PRVI KORAK”, a onda redom, vojnički, staloženo, i ostale “Korake”, pa i onaj zadnji, a to je sprovodjenje hrvatskog narodnog ustanka u porobljenoj domovini.
Bez oružanog ustanka i borbe, nema nama ni slobode, ni života, ni časti
2.) Mi smo se savjetovali sa velikom brojem hrvatskih zapovjednika; hrvatskih časnika, dočasnika i vojnika, kao i velikim brojem slobodnih građana, civila, najraznijih političkih i ideoločkih smjerova. Kako iz domovine, tako i iz emigracije stiže nam jednodušno mišljenje, da bez solidne HRVATSKE VOJSKE, bez oružanog ustanka i borbe, nema nama ni slobode, ni života, pa ni same časti. Dok i mali, neznatni pa i poludivlji narodi postižu svoju slobodu i međunarodno priznatu državnu i nacionalnu nezavisnost, stari hrvatski narod, baštinik tisućugodišnje kulturne tradicije, ostaje u dvojstrukom ropstvu: tielo mu je sapeto u okove beogradskog velikosrpstva i jugoslavenske državne ideje, a duša u okove bezbožnog komunizma.
Politički događaji krajem godine 1961. u redovima hrv. politike dokazali su, da naša politika, tj. naše političke stranke, ne samo da nisu kadre sprovesti djelo oslobođenja iz dvostrukog ropstva, nego da na to uopće i ne misli, jer niti su osjetili zov krvi i duha iz domovine, niti su pokušali uopće izići pred slobodni zapadni sviet sa programom, koji bi bio u isto vrieme i državotvoran i prihvatljiv po svietu. Zato mi, hrvatski vojnici, sviestni odgovornosti i pozivanja, uzimamo sudbinu Domovine u svoje ruke.
3.) Mi hrvatskim vojnikom smatramo svakog hrvatskog sina, koji je sposoban za oružanu borbu. Hrvatska Vojska mora biti oružani dio svog naroda, koji će uz djelatno sudjelovanje svih narodnih snaga, preuzeti na sebe zadaću koja joj i pripada: oslobođenje svoje Domovine i čuvanje reda i sigurnosti Države iza oslobođenja. Hrvatski vojnik, zato, mora biti svaki hrvatski građanin, koji na vojničku dužnost bude pozvan. To je načelna stvar, pa zato se hrvatskim vojnikom smatra svaki građanin, koji je bilo gdje, bilo kada, bilo u čijoj vojsci, bilo pod kakvim okolnostima, služio u miru i ratu, ili je to pozvan učiniti. Tako je to u svim civiliziranim državama, tako je to svuda na svietu, tako je to, nekada, bilo i u Hrvatskoj Državi. To je norma, zakon, običaj i potreba, pa se iz toga nitko ne može izvući.
4.) Mi unaprijed i načelno nikoga ne izključujemo. Mi to i ne možemo, niti smiemo učiniti, jer bi time ne samo nanieli uvredu izključenom, nego bi učinili i zločin protiv interesa hrvatske oslobodilačke borbe, protiv Domovine, koja nas sve zove i treba.
Radi nesretnih prilika u našoj politici, radi težkog geopolitičkog smještaja našega prostora i radi skrajnjeg egoizma naših mnogobrojnih susjeda, mi smo kroz našu poviest bili križari i janjičari, krajišnici i panduri, legionari i askari, domobrani i ustaše, partizani i zaštitari.
Ali, sada već u atomsko doba, zaista je već došlo vrieme, da budemo samo i jedino HRVATSKI VOJNICI, u službi hrvatskih stratežkih i političkih ciljeva, a sa hrvatskim oznakama, hrvatskim zapovjedničtvom i hrvatskim i božjim blagoslovom.
Nas je premalo da uređujemo sviet, ali nas je upravo dosta da oslobodimo svoju zemlju, povratimo čast našim stjegovima, i osiguramo slobodu i sreću svom narodu. zato nikog ne izključujemo, jer će svi trebati. treba samo svakog postaviti na mjesto, gdje može biti koristan svojoj domovini.
Mi nismo pučisti
5.) Mi nismo “pučisti”. Mi ne mislimo imitirati nikoga iz hrvatske ni strane političke pozornice. Mi ne želimo biti “pukovnička liga”. Mi nismo “hrvatski militaristi”. Mi se ne mislimo igrati diktatora, ni diktatorčića. Mi nismo neka nova ni stara stranka. Nismo ni nastavak ijednog pokreta, ideologije, organizacije. Nas ne veže nikakva osoba, grupa, osoba, ni bilo kakvi javni ili tajni politički program. Mi nismo ni u čijoj službi, mi nemamo obveze prema nikome. Mi se ne mislimo vezati za rep bilo kome. Nas ne vode osobne ambicije.
Mi želimo samo i jedino služiti ideju oslobođenja i očuvanja države. Hrvatski vojnici nisu zatajili ni 1914., ni 1918., ni 1928., ni 1941., pa ni 1945., jer smo u svim tim poviestnim zgodama bili spremni dati život na oltar Domovine.
Ako smo, ipak, stigli u ropstvo i u Bleiburg, bilo je zato, jer smo dobili zapovjedi od svoje Vlade i Vrhovnog zapovjedničtva, da se predamo zapadnim saveznicima. Tada su bile pogažene naše zastave, tada su oskvrnuti grobovi palih, tada su heroji vezani žicom i poklani kao janjci. I zato: više nikada hrvatski vojnici nećemo propustiti nikome drugome svoju sudbinu!
Na zapad smo došli da naše spašavamo glave
6.) Mi nismo došli na zapad zato da spasavamo naše glave. Mi smo te glave davno založili i samo čekamo priliku, da pošteno i koristno izkupimo naš zalog. Ljubav za domovinu natjerala nas je, da izpitujemo i razloge našega pada. Tako smo došli do uvjerenja, da i na nama ima grieha za naše jade. Ako budemo sve krivnje stavljali na zapadne saveznike, a pri tome ne budemo imali pameti i hrabrosti uvidjeti i vlastite pogreške, onda nemamo prava zahtijevati od ostalih, da uvide svoje pogreške, koje se djelomično na zapadu priznaju, a pokazuje se i nešto volje, da se pogrješke izprave.
Zato i hrvatska politika mora ispitati svoju savjest. Mi se neizmjerno veselimo kada čujemo Dra. Krnjevića, da će i On zgrabiti pušku u ruke i pohiti u Hrvatsku boriti se, ali mi bi bili još sretniji, ako Njegova stranka DANAS oda počast onima, koji su godine 1941. tu pušku uzeli u ruku i pali u vršenju dužnosti.
Mi smo sretni da čujemo: postoje organizacije, pokreti i stranke, koje u riečima nikome ne daju preda se, ali bi bili sretniji, kada te rieči ne bi izgovorili ljudi, koji su gods. 1941. dezertirali, proglasili se talijanskin državljanima i dočekali Ruse u Beču sa cviećem i šljivovicom. (Ovo se za sigurno odnosi na dra. Andriju Ilića, jer je u pismima svojim suradnicima general pisao baš o tome kako je dr. Andrija Ilić kao talijanski državljanin dočekao Ruse u Beču. Da se zna ili da se ne zaboravi, dr. Andrija Ilić je u početku pokretanja Hrvatskog Narodnog Odpora i tiskanje prvih “DRINA” početkom pedesetih godina prošlog stoljeća radio skupa sa generalom Drinjaninom. I ne samo to, nego je jedno vrijeme dr. Andrija Ilić bio tajnik generalu Drinjaninu, te uzevši to u obzir, svakako da je general vrlo dobro upoznao dra. Ilića kroz taj zajednički rad i da su bili prijatelji. Zato ga je Maks Luburić kao prijatelja i tada tajnika Hrvatskog Narodnog Odpora izabrao da mu bude vjenčani kum 19 studenoga 1953. Mo. Mile Boban, Otporaš,) Mi bi bili sretni, kada bi se zaista skupljalo nove vitezove, a ne raztjeravalo ono malo preživjelih, koji su zaista bili na svom mjestu “kad je grmilo”.
7.) Mi se ograđujemo od sve vrsti vjerskih ispada. Mi osuđujemo sve vrsti vjerskih nesnošljivosti. Među hrvatskim vojnicima nije nikada bilo, nema danas, i sve ćemo učiniti, da ne bude problema vjerske naravi. Mi uopće i ne razumijemo kako do tog može i doći među braćom i u ova zla vremena. To samo može želiti dušmanin, neprijatelj i Hrvatske i Krista i Allaha! Mi bez kompleksa govorimo o Kristu i Allahu, mi smo vjernici i vjerujemo, da treba ići putem, kojeg su nam ostavili veliki ljudi, umovi, vjernici i patrioti. “DRINA” će ostati vjerna ideji snošljivosti, ljubavi, odanosti bez rezerve Bogu i Vjeri, i mi molimo i ostale, da razmisle o svemu, jer moraju, ako iskreno misle, doći do uvjerenja, da sloboda jednih prestaje tamo, gdje počima sloboda drugih, – a ako se ova izgubi, gubi se, za sve, a ne samo za jedne! Ima danas mnogo i pravoslavnih i židova, koji se nisu u komunističkoj Jugoslaviji bojali napisati da su pravoslavci Hrvati, da su židovske vjere a hrvatske narodnosti, i to potvrđuju službeni komunistički izvori. Eto na razmišljanje duhovnoj djeci nadbiskupa Šarića i reis – ulme Čauševića!
8.) Jedan stari borac ovako definira rad “DRINE”: “Drina” je naš top, a njene stranice su šrapnele. Top – tiskara je dobro smještena u zemlji generala Franka, koji je pobijedio međunarodni komunizam topom i istinom. Prvi pogodci ukazuju na uspjeh. A svi ste Vi “osmatračnica”, pa gdje vidite, da nismo pogodili, a Vi ispravite naše kalkulacije. Mi smo voljni prihvatiti razloge. Svi smo sudionici jednog pohoda, svi se žrtvujemo za isti ideal, za istu Hrvatsku. Ona je jedna čarkarima i generalima! Neka svatko izvrši svoj dio. Mi smo stroj sastavljen iz stotine tisuća sviestnih dielova. Zato da mašina može dobro djelovati, svaki sviestni dio mora biti u stanju. “PRVI KORAK” počimlje današnjim danom i mi smo uvjereni da pišemo jednu zlatnu stranicu hrvatske vojne poviesti. Mi zato živimo. Taj rad daje značenje našem životu, daje mu smisao. Pripreme su završene, uđimo smjelo u prvi dio plana naše akcije. Uspjeh ovisi o nama. Što može vojska bez duha? Bajunete su nošene ne samo rukom, nego i duhom. Što je Vojska bez generala? Šta su generali ostavljeni od svojih vojnika? Što su Vojska, Borci i Generali bez plana rada? Šta su svi, ako nije dobro postavljen cilj?
Ne radimo na svoju ruku
9.) Znamo, da će i opet biti prigovora, da radimo na svoju ruku. Znamo, da će biti predbacivanja sa strane političara. Ali još jednom:
a.) neka hrvatski političari stvore HRVATSKO NARODNO PREDSTAVNIČTVO, ili bilo kakav forum, i neka postave osobu ili osobe, Odbore, za vojničke poslove i tada će se uvjeriti, da smo mi stegovni, pošteni i požrtvovani vojnici, koji jedva čekamo, da nam hrvatska politika dokaže, da nam ima tko zapovijedati, da nam ima tko davati ciljeve, bodriti nas i braniti nas pred svietom.
b.) mi ćemo, tada, postaviti temelje budućoj hrvatskoj vojsci, organizirati njene zakone, pravilnike, vježbovnike, stručne i administrativne odsjeke i riešavati tehničke probleme. Tada ćemo postrojiti i odjele, koji će voditi brigu o tome, da se među nas ne uvuku neprijateljski agenti, da se pošteni borci ne tjeraju u očaj i oduzimlje im se čast po strančarskim kortešima (agitatori, provokatori i sl., mo. Otporaš.) koje nismo vidjeli tamo, gdje je trebalo dokazati svoju povezanost.
A tako dugo, nas neće nitko s puta svratiti, jer ne želimo, da se ponovi ni Odesa, (Odessa gdje su za vrijeme prvog svjetskog rata srpski vojnici na desetke tisuća poubijali hrvatskih vojnika koji nisu htjeli stupiti u tada novu stvorenu jugoslavensku vojsku, koju je predstavljao Jugoslavenski Narodni Odbor: Trumbić, Meštrović, Supilo i drugi, pročitaj “Krfska Deklaracija, mo. Otporaš.) ni Bleiburg.
10.) Mi Vas pozivamo, da izgradjujete svoja društva, svoje stranke, svoje pokrete, da svaki sliedi osobu, program ili skupinu, koja mu je najbliža. Ali da ne zaboravi, da HRVATSKA VOJSKA mora biti samo jedna: bez razlike na vjersku pripadnost, pokrajinu, stranku ili ideologiju. HRVATSKA DRŽAVA JE JEDNA I ZATO I HRVATSKA VOJSKA MORA BITI JEDNA!
Mi ćemo u tom pravcu nastaviti i voljni smo sve od sebe dati, pa i život, da se postave zdravi temelji HRVATSKOJ VOJSCI!
Tako nam Bog pomogao!
U Madridu 3. veljače 1962.
general Drinjanin v.r.
pukovnik Ibrahim vitez Pjanić v.r.
