Alija Izetbegović je započeo napade na Hrvate koji su branili i obranili Bosnu i Hercegovinu
Najopasnija i najpogubnija ideologija za mir i slobodu u društvu u kojem je, ali i dijelom i za čovječanstvo, je ona koja živi i poslije svog ideologa. Njen život poslije smrti njena začetnika znak je brutalnosti vladavine u prošlosti, no ništa manje ni u sadašnjosti, jednako i u budućnosti. Što im je prošlost bila brutalnija time im je budućnost zajamčenija. Zločini strašniji, žrtve veće, život im je duži. U nizu povijesnih primjera koji to potvrđuju je i onaj alijanizam, krvava i brutalna, genocidno-kršćanocidna ideologija Alije Izetbegovića, koja je Bosnu i Hercegovinu vratila u prošlost turskog danka u krvi. Njenu brutalnost u vrijeme kada ju je njen otac Alija stvarao, provodio i njome vladao ne potvrđuju samo desetine tisuća hrvatskih žrtava nego i činjenica da je ideolog mrtav a ideologija živa.
Alija je mrtav a Izetbegovići su živi, dinastija sa krvavog trona ne silazi, alijanizam živi. I po slikama sljedbenika i čuvara te zloglasne genocidno kršćanocidne, djecocidne i crkvocidne ideologije, alijanizam će na bosanskohercegovačkim krvavim prostorima živjeti i crnilo proizvoditi još dugo, dugo vremena.
Malo je bilo, jest, i bit će tako strašni i za nemuslimane tako tragićni islamističkih ideologija na toj europskoj periferiji kao što je bila, jest i još će biti kao Izetbegovićev alijanizam. Zaorana i posijana još u vrijeme njegova mladomuslimanstva kada je pokušao vratiti Osmanlije na prag Europe, a Bosnu i Hercegovinu ustrojiti 81. turskom pokrajinom, ideologija je pustila duboko korijenje i okupila velik broj pristalica i džihad boraca.
Bila je to Alijina priprema za vjerski beha sukob, kojeg je i započeo početkom devedesetih godina Dvadesetog stoljeća. Ne sprječavan, s malim izuzetkom kratkog zatvorskog zatvaranja, u nacionalističkom muslimanskom djelovanju, širio mu se neometan prostor za djelovanje jedne opasne, po uzoru na islamske ideologije napose na Islamsku revoluciju u Iranu, vjerske muslimanske ideologije, alijanizam.
Financijski pomagan iz najradikalnijih islamskih zemalja piše islamske manifeste i deklaracije, čime dolazi do gotovo svakog Muslimana u Bosni i Hercegovini, pridobivajući ih velik broj na svoju stranu, kao pristalice i borce u prvoj muslimanskoj ideologiji u Europi, na njenim marginama. Ubrzanim povećanjem broja istomišljenika, što je bio znak da bosanskohercegovački Muslimani, njihov najveći broj, nikada nije prihvatio i živio europske vrijednosti, a time ni Bosnu i Hercegovinu oslobođenu od turske okupacije, stvarali su svi uvjeti za planirani vjerski rat.
Vjerska vojska
Početak vjerskog rata ubrzava i raspad jugozajednice, u čemu Alija Izetbegović i njegova u ilegali oformljena vjerska muslimanska armija vidi svoje vrijeme pet do dvanaest. I krenula je po onom poznatom turskom zulumu i brutalnostima prema kršćanima, i ubijaju kršćanskog svata, kako bi planiranom ratu dali i potvrdili vjerski karakter. Posebno tu vjersku dimenziju Muslimani mu daju kasnijom agresijom na Hrvate katolike u Lašvanskoj dolini, gdje se slila silna mudžahedinsko-vehabijska ljudska i vojnička mizerija svakog prijezira, s ogromnim iskustvom zločina, brutalnosti i terorizma. U velikoj bratsko vjerskoj muslimanskoj dobrodošlici što im pripremio ratni i poratni zločinac Alija Izetbegović na političkom terenu kojeg je stvorio, pridružuje im se ogroman broj muslimanskih mudžahedina i vehabija koji su bili prošli Alijinu školu sa njegovim školskim kršćanofobičnim udžbenikom Islamska deklaracija. Već tada se naziralo i kasnije potvrđivalo, a to je bio i ostao Alijin cilj, i poslije Alije Alija, i poslije Alije alijanizam, i Alija je mrtav a alijanizam je živ. Kao idejni ogranak globalne kršćanofobije, globalnog svjetskog sukoba civilizacija i vjera, kultura i svjetova, po odanosti svom velikom vođi, koji nije birao sredstva da ostane na vlasti, kao i današnje njegove pristalice u vojnicima Komšić, Bakir, Genjac, Mlaćo, Džaferović… i cijela svita nekažnjenih muslimanskih ratnih zločinaca, potvrđuje se da je to točno, Alija je mrtav alijanizam kao povijesna teroristička vjerska muslimanska ideologija je živa.
Političko terorističko, kršćanofobično djelovanje čuvara i širitelja, branitelja i radikalno odanih ideoloških Alijinih sljedbenika prelazi i granice ne samo “malog terorističkog muslimanskog otoka” koji je pod muslimansko bošnjačkom vlašću, nego i granice daytonske Bosne i Hercegovine. Jer temelje te zločinačke muslimanske ideologije pred europskim vratima Alija je ukopao daleko prije kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, čime je već tada stavio do znanja Europi, i tek oslobođenim kršćanima od turskog zuluma u Bosni i Hercegovini,
Osmanlije su mrtve islam je živ, Turska se vraća na te prostore, i da nije kraj turskog danka u krvi na europskom tlu. Iako je ta bosanskohercegovačka i hrvatska sadašnjost tragična, ona je nažalost takva. Njeno crnilo i tragičnost uveličali su u velikoj mjeri također terorističkim potezima visoki predstavnici Petritsch, Ashdown, Bildt, Schwarz-Schilling i Inzko, u jednakoj mjeri i bivša njemačka kancelarka Angela Merkel, suradnica na migrantskoj politici s turskim predsjednikom Erdoganom.
Kao što je u hrvatskom narodu u beha zajednici bilo, i ima, izdajnika i svjetovni i crkveni, tom istom pandemijom je zaražena i Europa, koja je te svoje bolesnike poslala u daytonsku beha zajednicu da izdajstvom Stare dame zgrnu bogatstva iz islamskih zemalja za širenje islama. Ti visoki predstavnici, i neki djelatnici Haaškog tribunala učinili su sve, a čine i danas iz pozadine, da u beha zajednici i poslije Alije živi i vlada alijanizam. No, ta zločinačko-teroristička islamska ideologija sa svojim bazama i ćelijama danas živi i u Ashdownovoj Britaniji, i u Petritschevo Inzkovoj Austriji, i u Schwarz-Schillingovoj Njemačkoj i u Bildtovoj Švedskoj. Time se potvrđuje stara narodna izreka, “Tko drugom jamu kopa sâm u nju pada”, to se događa zemljama visokih predstavnika koji su cijelo svoje vrijeme razvratno izdajničkog života u beha zajednici kopali jamu hrvatskom narodu i u njoj ga pokopavali, iskopali i sami sebi i svojim narodima u koji ih ukopavaju muslimanski teroristi.
A koliko su im jama dubokih i širokih iskopali islamski teroristi po europskim gradovima i njihovim trgovima vidljivo je i u strahu Europljana koji nisu smjeli slobodno slaviti ni doček, ne samo ove Nove 2024. nego i mnogi prethodni, na trgovima svojih gradova. Nažalost, ne će smjeti i moći još dugi niz godina, a možda i nikada više na otvorenim prostorima slaviti ni nove godine, ni javno čestitati božiće, ni nositi križeve oko vrata kao što to ne smiju ni časne sestre u alijaniziranom Sarajevu.
