Hrvatski Fokus

Nova zbirka pjesama Ljiljane Vasilj

 

Ljiljana Vasilj ponovno raskriljuje dveri svoga pjesničkoga svijeta te nakon stihozbirka Ime za moju čežnju (1997.), Dogodine u Vukovaru (2017.), Poezija, govor neizrecivog (Tkanica, 2020.), Kap beskraja.  (Tkanica, 2022.), pred nas iznosi novu zbirku pjesama pod naslovom Rani mi srce pjesmom (Tkanica, 2023.). Treća je to zbirka pjesama u izdanju zagrebačke nakladničke kuće Tkanica.

Zbirka, kao i prethodne dvije, ima 64 stranice. Na početku zbirke autorica je napisala: »Nisam pozvana govoriti, već u tišini srca prebirati riječi i pisati. I oči i ruke su mi slabe; ipak pišem. Ako jedan dan ne napišem ništa, čini mi se kao da nisam ništa radila. Ako ne pišem, kao da ne živim i hvatam dah.

Duga su razdoblja u kojima ništa nisam mogla napisati; samo sam razmišljala i nizala riječi u sebi. Ipak, imam i taj zdrav odmak, vrijeme kad ništa ne želim pisati. Živim i primam Ljubav SVEPRISUTNOG u svemu što je stvorio za nas.

Često me preplavi strah za napisano, mogu li smijem li… Riječi nisu bezazlene; liječe li, ili siju pomutnju?

Puno puta mi se činilo da je možda previše, nevrijedno, možda samo za mene… pa sam trgala papir… Ali neki stihovi mi se vraćaju i ponovno ih  zapisujem.

Poezija je za mene riječ ljubavi, pismo koje želim poslati; želim da se ono otvori jednog dana i čita. Ponajljepše u tišini.

Na kraju svog životnog puta željela bih samo da mogu reći: Hvala ti, Bože, što sam bila Tvoj NESAVRŠENI svjedok vjere«.

Zbirka ima 53 pjesme. Pri kraju zbirke nalazi se Pogovor Jurja Lončarevića po naslovom »Pjesnički orisi puni tišine«. Urednica zbirke je Mira Ćurić.

Ljiljana Vasilj rođena je 15. kolovoza 1955. godine u Srijemskoj Mitrovici. Otac Vasilj, treći naraštaj Ukrajinaca – grkokatolika koje je Austro-Ugarska naseljavala u sjeverozapadnoj Bosni s drugim katoličkim življem, dolazi u Srijem 1944., gdje je postojala manja zajednica Ukrajinaca, izbjegavši tako put na Zapad, neizvjesnu sudbinu godišta 1928. i križne putove. Majka Ljuba Vasilj iz Krehina Graca (Međugorje) dolazi u Srijem 1942., nakon majčine smrti, a za oca kasnije doznaje da je ubijen iako nije bio pripadnik nijedne vojne postrojbe.

U vrijeme Ljiljanina rođenja roditelji su živjeli u naselju Hesna. Prve korake je napravila u Privlaci kod Vinkovaca gdje je zaposlena majka ostavlja stricu i strini, ostatku obitelji koji je preživio rat i doselio iz Hercegovine u Slavoniju.

Između Privlake i Hesne, najviše u Privlaci, u iščekivanju majke, prolazi djetinjstvo do polaska u školu. Otac tada vraća mali stan u Hesni koji je dobio kao istaknuti član Komunističke partije. Sele u prigradsko naselje Laćarak gdje su sagradili manju kuću s velikom okućnicom.

Prvih pet razreda Ljiljana završava u Laćarku, a onda obitelj seli u veću kuću bliže gradu. Od šestog do osmog razreda nastavu pohađa u Hesni, a zatim nastavlja gimnazijsko školovanje. Treći razred gimnazije završava u Prištini, a četvrti u Srijemskoj Mitrovici.

Visoki studij za socijalni rad i socijalnu politiku završava u Beogradu. U rodnom gradu radi kao socijalna radnica godinu dana. Godine 1980. dolazi u Kutinu gdje također radi kao socijalna radnica  te pohađa poslijediplomski studij socijalne psihijatrije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu.

U Zagreb dolazi 1985. sa suprugom. Radi kao socijalna radnica u Centru za socijalni rad u Sesvetama, a od 2000. u Centru za odgoj i obrazovanje “Dubrava“ s djecom i mladima s posebnim potrebama.

Godine 2004. upisuje se na Institut za teološku kulturu laika (na Katoličkom bogoslovnom fakultetu) i sluša nastavu izabranih predmeta, no zbog narušenog zdravlja ne završava studij i odlazi u mirovinu.

Poeziju je rano počela pisati; još u nižim razredima osmogodišnje škole. Prve literarne sastavke njena učiteljica Lela objavljuje u „Sremskim novinama“. Po dolasku u Zagreb počinje objavljivati u Hrvatskoj književnoj reviji „Marulić“, „Danici“, „Privlačici“, „Hrvatskom slovu“, „Zovu Srijema“, „Novoj Dumki“, „Kršnom zavičaju“, katoličkom tisku. Uključuje se u laički pokret fokolara, jedan  od karizmatskih pokreta za obnovu Crkve, čije je geslo „Obitelj u fokusu“.

Prva pjesma koju je objavila u „Maruliću“ bila je s naslovom „Nada Hrvatska“.

Marijan Majstorović

Povezane objave

Objavljena »Priča o njoj« Miljenka Stojića

hrvatski-fokus

Međunarodni dan šuma – 21. ožujka 2020.

HF

Frljić napao samoga sebe!

HF

Hoće li struka biti grobar hrvatskoga jezika?

hrvatski-fokus

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više