Lašvanska dolina vapi za pravdom
Posljedice velikosrpskih i velikomuslimanskih tajnih beogradskih pregovora diobe beha zajednice tadašnjih Hrvata, Muslimana i Srba su trajni nestanak Bosne i Hercegovine i cunamijsko stradanje, do ruba biološkog nestanka hrvatstva i katoličanstva u četničko-balijskoj agresiji. Nikada u svojoj četrnaestostoljetnoj povijesti na tom predziđu kršćanstva hrvatski narod nije, sa izuzetkom polutisućljetnog turskog genocidnog danka u krvi, tako planski i u tolikom obimu bio istrjebljivan i istrijebljen, kao u tom tro i pol godišnjem pravoslavno muslimanskom zločinačko genocidnom pothvatu. Tamo gdje nije došla četnička vojska, po diobenom planu, došla je balijska i počinila zvjerske zločine nad “ustašama” koji su rođeni desetljeća poslije ustaštva, i nad onim “ustašama” koji su rođeni dan prije ili na dan počinjenog zločina.
Četničko-balijska vojno zločinačka koalicija planski je krenula u nastavak na tim prostorima nedovršenog Drugog svjetskog rata, čiji kraj su planirali biološkim istrjebljenjem cijelog hrvatskog naroda, opravdavajući i u prošlosti i u sadašnjosti počinjene zločine ustaštvom čak i onih Hrvata koji su se rodili i na sam dan zločina nad njima. Iako ni četnici ni balije, ni velikosrpska vojska ni velikomuslimanska armija ne nađoše nigdje tražene ni izmišljene ustaše, iza njih ostadoše opustošena hrvatska sela i gradovi, puni pojedinačnih i masovnih grobnica, ne ustaša jer ih nije ni bilo i nisu ih stoga ni mogli naći, nego hrvatskog naroda, žena, djece, stari, bolesni, nemoćni i branitelja “križa časnog i slobode zlatne”. I gdje ne stigoše poubijati i izmasakrirati sve žive što nađoše, pa čak i one u majčinoj utrobi, spališe im svaki trag, kao i svetinje koje nađoše u kućama. Gorila su katolička sela zapaljena velikomuslimanskim piromanima uz pjesmu “Od Tirane pa do Trsta ne će bit ni jednog krsta”.
Napose se kršćanofobisti iskusni zlikovci i barbari u istrijebljenju kršćana u islamskim zemljama iz kojih su došli pomoći u ubijanju i etničkom čišćenju braći Muslimanima u Europi, bili brutalni u ubijanju katoličke djece, silovanju curica i njihovih majki, obeščašćivanju crkava, kapelica i križeva. Časne sestre i svećenici bili su im omiljena meta seksualnog zlostavljanja u konclogoru nakon što ih je ratni zločinac Halid Genjac hvatao po Travniku i u kamionima kao stoku slao mudžahedinima i vehabijama, domaćim i stranim u Gluhu Bukovicu. Uz povike “Alah u ekber” koji su izvirali iz vjerske mržnje prema katolicima pokazivali su sav svoj ljudski jad, neljudsku razinu koja je i ispod životinjske, kada su u hrvatskom selu Miletići izmasakrirali 6 civila među njima i šesnaestogodišnjaka kojem su glavu odrubili i pred roditeljima je okretali na šporetu.
Planeri…
Uvijek poslije tih zločinačko genocidnih rituala u obilazak im je dolazio, planer i vrhovni zapovjednik, ratni zločinac Alija Izetbegović nagrađivao ih za počinjene zločine, i ohrabrivao za nastavak.
Kada su Lašvansku dolinu pretvorili u najveći konclogor poslije Drugog svjetskog rata u Europi i u njemu zatočili više od 70 tisuća hrvatskih civila, djece, stari, nemoćni i bolesni, i kada su tu hrvatsku zemlju pretrpali grobnicama poubijanih Hrvata, Željezaru Zenicu preuređuju kao plinsku komoru za ubijanje ostatka ostataka hrvatskog naroda. Zadaću za taj, čak i za turske zločine nad katolicima u fratarskoj Bosni nadmašujući zločin, Alija Izetbegović povjerava Šefiku Džaferoviću, koji je ispisuje bez pogrješke.
I danas u tom prostorno malom no po zločinima na kojima poćiva i egzistira “velikom terorističkom muslimanskom otoku” na pragu Europe, ti muslimanski zlikovci, potomci Osmanlija, uživaju slobodno i nekažnjeno kao počasni građani gradova u kojima više, gotovo, da nema ni hrvatstva ni katoličanstva, Bugojno, Zenica, Kakanj, Sarajevo, i svi drugi beha gradovi koje je muslimansko-teroristička armija obojila u zelenu boju, pa čak i nogostupe.
Lašvanska dolina spaljenih i danas u korov zaraslih hrvatskih sela, iz čijih kuća koje samo zidovi obilježavaju i govore da je tu nekada rastao život, je izrasla prava šuma svekolikog drveća, nadograđeni je muslimanski spomenik turskom genocidnom vaktu, kojeg su Muslimani čuvali i održavali svojim vjerskim fanatizmom sve do nove prilike za obnavljanje koju im je dao i za nju pripremio ratni zločinac Alija Izetbegović.
To vrijeme, taj crni turski vakat Muslimani su oživjeli konclogorom Lašvanske doline držanog, kako piše vitez.info, 316 dana u potpunoj zatvorenosti oko 70 tisuća hrvatskog naroda, i u tom periodu poubijali, po istom izvoru, 653 vojnika i civila. U tom, za hrvatske žrtve vječnom vremenskom razdoblju, odvojeni od svijeta a čvrsto povezani sa svojim islamističkim teroristima, gotovo iz dana u dan činili su zločine genocida i kršćanocida po hrvatskim selima i katoličkim župama. Redali su genocid za genocidom u Miletićima, Brajkovićima, Grahovčićima, Pojskama, Čuklama, Rudniku, Ovnaku, Bikoši, Maljinama, Krpeljićima, Radonjićima, Bukovici Maloj i Velikoj, Gučoj Gori, Banovićima, Šarićima, Ćifluku, Bandolu, Travniku, Novom Travniku, i svim njihovim selima, te napose u Vitezu i selima koja mu pripadaju Dubravica, Poćulica, Križančevo Selo, Buhine Kuće…
Zločin djecocida počini muslimanska armija biha, u čijim redovima je bio i današnji politički zločinac nad Hrvatima, uzurpator hrvatskih mjesta u institucijama vlasti, muslimanski zet Željko Komšić koji i danas agresira na Hrvate, kojom je zapovijedao izdajnik i ratni zločinac Alija Izetbegović, ubivši na najbrutalniji način, piše vitez.info, 21 hrvatsko dijete.
U muslimanskom genocidu i djecocidu u Lašvanskoj dolini 22 djece ostalo je bez oba roditelja, 431 bez jednog, a bez muževa ostalo je 328 udovica. U Bikošima uz preporuku krvnika Halida Genjca (na slici) ratni zločinac koji je zapovjedao stranim i domaćim mudžahedinima, vehabijama, isilovcima i hamasovcima Mehmed Alagić ubija pred roditeljima tri sina, s namjerom sprječavanja potomstva, u neposrednoj blizini u Ćuklama isti zločinac ubija Sarafini Lauš 3 sina i muža, sa istim planom i ciljem. Mali je to spomenuti dio velikog muslimanskog nekažnjenog zločina genocida nad Hrvatima, i na tom genocidu i djecocidu, crkvocidu i kršćanocidu muslimanske ubojice i zločinci, uz šutnju Svjetske zajednice ostatak ostataka hrvatskog naroda drže u federalnom sužanjstvu, što je otvoreni muslimanski nastavak zločina biološkog istrjebljenja Hrvata katolika u kraljevini njihove kraljice Katarine, čija djeca su završila na isti način u turskom djecocidu kao današnja hrvatska u muslimanskom.
Nekažnjavanje muslimanskog zločina henocida nad Hrvatima katolicima, razlog je njegova nastavka i u Zbirnom beha entitetu, zbog čega nestaje i svaka buduća Bosna i Hercegovina.
