Sarajevo – značajno islamsko vjersko i hrvatsko kulturno središte u Europi
MUSLIMANSKE NOVINE, ČASOPISI I NAKLADNE KNJIŽNICE U HRVATSKOJ (2/1)
Munir Šahinović-Ekremov, „Novi list“, Sarajevo, 20. studenog 471, str. 7.
Bez pravilnog shvaćanja tih značajki ne može se shvatiti niti bitnost niti razvojna snaga niti razlog obstanka onog zanimljivog europskog kulturnog središta, koje se zove Sarajevo.
Prva muslimanska novina u hrvatskim krajevima, tiskana europskim pismom, bio je službeni list „Bosna“, koji je, kao poluslužbeni list turske pokrajinske uprave, počeo izlaziti u Sarajevu 1869. Malo iza toga javlja se tjednik „Neretva“, koji je izlazio u Mostaru i „Sarajevski Cvietnik“, prvi nezavisni hrvatsko-muslimanski tjednik u Sarajevu, što ga je izdavao prvi pređteča hrvatsko-muslimanskih novinara Mehmed Šakir Kurtćehajić, inače osobito zaslužan Hrvat, kome u hrvatskom kulturnom dossieru još nije dato mjesto, kakovo odgovara njegovim zaslugama. Ta sva tri lista izlazila su uzporedo na hrvatskom i turskom jeziku.
Nu novinstvo, čije smo značajke napried iztaknuli, javlja se obilato tek u doba austro-ugarskog zaposjednuća Bosne i Hercegovine. Prije nekoliko godina je poznati hrvatski politički pisac i novinar Munir Šahimovic-Ekremov u zagrebačkom dnevniku „Obzor“ u desetak nastavaka objavio vrlo preglednu razpravu o muslimanskim novinama i časopisima počevši od 1869., gdje je pojedinačno obradjeno svako izdanje te vrsti.
Prije prvog svietskog rata medju muslimanskim književnim časopisima izticali su se „Behar“ u Sarajevu i „Biser“ u Mostaru, te novine „Bosansko – hercegovački glasnik“, „Božnjak“, „Ogledalce“, „Muslimanska sloga“ i mnoge druge, poslije svietskog rata pak novine „Pravda“, „Naša Pravda“, „Jednakost«, „Islamski Sviet“, „Slobodna Rieč“, „Narodna Pravda“ i t. d.
U svemu se je medju muslimanskim Hrvatima do danas javilo nešto oko petdesetak povremenih tiskopisa, najviše pak tjednih novina, velikom većinom pisanih hrvatskim jezikom i tiskanih latinicom. Poslije duljeg ili kraćeg izlaženja te publikacije su prestajale izlaziti, da budu zamienjene drugim.
Nu naša je namjera pisati o današnjim novinama i časopisima muslimanskih Hrvata, one iz prošlosti tek uzgred spominjemo.
Hrvatska Sviest
Sarajevo je doista značajno islamsko vjersko i hrvatsko kulturno središte u Europi, zanimljivo i važno već s toga, što je taj grad duhovno i kulturno središte jedinih podpuno slobodnih europskih muslimana ravnopravnih boraca za Novu Europu. Malo pobliži pogled na muslimanske novine i časopise u Sarajevu, svakako će koristiti svakom naobraženom Europejcu. Naš pak članak ima dužnost o toj zanimljivoj kulturno-političkoj pojavi obaviestiti našu najširu javnost.
Danas u Sarajevu izlaze dvie čisto muslimanske novine i tri takova časopisa, pokraj još dviju novina, koje imaju, da tako reknemo, tek polumuslimanski značaj. Prijašnjih godina, naročito za vrieme stranačkog života, taj broj je znao biti i nešto veći.
Medju današnjim novinama i časopisima muslimanskih Hrvata osobito je značajna pojava „Hrvatska Sviest“. To su polumjesečne novine velikog omjera, tehnički bezprikorno uredjene, svakako jedno od najuzpjelijih novinskih izdanja u državi. Tiska se na finom ugladjenom papiru, redovni brojevi obsižu 4, 6 ili 8 stranica, posebni i svečani brojevi i do 32 stranice.
„Hrvatska Sviest“ je pokrenuta početkom 1936. godine i izlazi neprekidno do danas.
Muslimanska Sviest
Taj list su pokrenuli ugledni muslimanski javni radnici Munir Šahinović-Ekremov i Muhamed Hadžibaščaušević, inače prvi promičbenici ustaške ideologije medju muslimanima Hrvatima, koji su kasnije, po oslobodjenju, zauzeli vidna mjesta u državnoj upravi odnosno ustaškom pokretu. List je u ožujku 1936. trebao početi izlaziti pod svojim današnjim imenom t. j. kao „Hrvatska Sviest“ i s podnaslovom „glasilo hrvatskih muslimana“, nu srbska cenzura nije dozvolila niti takvo ime niti takav podnaslov, pak je list počeo izlaziti pod konfesionalnim imenom „Muslimanska Sviest“. Nu u čitavom sadržaju njegovih prvih brojeva bila je toliko vidno, gotovo upadno iztaknuta hrvatska nacionalistička nota, da se je, i bez posebnog podnaslova, posve jasno mogao vidjeti izrazito hrvatski i odriešito nacionalistički pravac lista.
Treba pripomenuti, da je u Sarajevu u doba izmedju priključka Bosne Austro-ugarskoj 1910. i početka prvog svietskog rata 1914. izlazio jedan muslimanski politički tjednik pod imenom „Muslimanska Sviest“, kome je bio izdavač današnji Doglavnik Ademaga Mešić, a glavni urednik ugledni hrvatski književnik pok. Dr. Hamid Ekrem Šahinović, u kome su takodjer bile očevidne naklonosti prema Zagrebu, nu svakako u daleko manjoj mjeri, nego u njenom kasnijem imenjaku.
Desetak brojeva kasnije „Muslimanska Sviest“ je uspjela staviti u svoj podnaslov, da je „organ hrvatskih muslimana“, a još prije toga svojim izrazito hrvatskim nacionalističkim pisanjem uspjela je sebi pribaviti počastno mjesto na indexu srbske novinske cenzure.
„Muslimanska Sviest“ je kroj čitavo vrieme svog izlaženja bila i ostala izrazito politički list, koji je stajao u oštroj oporbi prema Beogradu i uobće svemu što je srbsko i jugoslavensko, dosljedno i uporno nagoviešćujući jedno novo doba, koje mora doći, i kome će biti izpravljene sve nepravde što ih je Beograd sustavna nanosio hrvatskim muslimanima, jedno novo doba, u kome će se Hrvati islamske vjere osjećati svoji na svome. Svojim neustrašivim pisanjem, koje je, gotovo bi rekli, namjerno provociralo Srbe i izazvalo njihovu neprikrivenu mržnju prema tom „frankovačkom“ listu, kako je bio redovito nazivan od protivnika, „Muslimanska Sviest“ je jačala hrvatski oslobodilački duh medju muslimanima.
