Izvrsnost povlači samo jednu granicu, granicu koja štiti neograničenu moć birokracije. Ako se vrsta izvrsnosti koju prakticira neki odsjek tomu ne prikloni, on se može ukloniti
Bill Readings (1960. – 1994. +, zrakoplovna nesreća) bio je kanadski sveučilišni profesor engleskoga jezika, rođen u Cornwallu. Vrlo opreznim (meta)jezikom, ali točnim i slojevitim opisao je Readings u knjizi “Sveučilište u ruševinama” dramatične promjene na angloameričkim sveučilištima početkom devedesetih XX. stoljeća; a što će se nažalost proširiti na cijeli sveučilišni svijet. Zato je važno izvući autorove oštroumne opaske da bismo shvatili zašto akademski građani (kladio bih se društveno humanističkih studija) glasuju u SAD-u za demokrate, a u Hrvatskoj za Tomislava Tomaševića.
“Nije samo riječ o tome da se sveučilišni profesori proletariziraju, a broj ugovora na određeno vrijeme i honorarnih ugovora u velikim institucijama povećava (uz istodobno izdvajanje šačice dobro plaćenih zvijezda). Proizvodnja znanja na sveučilištu jednako je neizvjesna.”
“Amerikanizacija danas u manjem stupnju podrazumijeva postupak državnog imperijalizma, a u većem opće nametanje vladavine gotovinske spone umjesto ideje nacionalnog identiteta kao odlučujućeg činitelja svih aspekata ulaganja u društveni život. Drugim riječima amerikanizacija upućuje na kraj nacionalne kulture.”
“Sveučilište postaje transnacionalna birokratska korporacija koja je povezana sa transnacionalnim oblicima vlade kao što je EU…” (u tom kontekstu Reading spominje projekte Georgea Sorosa u istočnoj Europi).
“Prema Fichteovim riječima Sveučilište ne postoji radi prenošenja informacija, već radi ucjepljivanja provedbe kritičkog prosuđivanja.”
“Rad na vodećem sveučilištu u nekoj nacionalnoj državi pruža velike prednosti jer naše istraživačke i nastavne aktivnosti još uvijek nisu u potpunosti prepuštene slobodnoj igri tržišnih sila; još se uvijek ne trebaju opravdavati u pogledu optimalnog učinka ili povratka ulaganja.”
Reading navodi da sveučilišta od studenata traže kupovanje znakova simbolične pripadnosti koje prodaju specijalizirane knjižare po diznilendskome modelu.
Jacqueline Scott, rektorica Cape Breton, sveučilište je nazvala integriranom industrijom. Ona smatra sveučilište poprištem razvoja ljudskih resursa. “S jedne strane svi tvrde da je njihova obrazovna institucija jedinstvena, s druge svi opisuju tu jedinstvenost na potpuno jednak način.”
Svi poimaju izvrsnost na svoj način, “izvrsnost povlači samo jednu granicu, granicu koja štiti neograničenu moć birokracije. Ako se vrsta izvrsnosti koju prakticira neki odsjek tomu ne prikloni, on se može ukloniti.” Izvrsnost namjerno ostaje izvan granice realnoga definiranja.
“Sveučilište u Pennsylvaniji, tako prestižna i ključna institucija za ideju o američkoj kulturi, nedavno je odlučilo ukinuti program američkih studija.”
“Zanimljiv je primjer odluka britanske vlade da veleučilištima dopusti preimenovanja u sveučilišta… Takav klasični slobodnotržišni potez potvrđuje da je jedini kriterij izvrsnosti performativnost na proširenom tržištu.”
“Brojne su prednosti interdisciplinarne otvorenosti…, no one nam ne bi smjele zaklanjati pogled prema … rizicima koje sa sobom nose.
Interdisciplinarni programi trenutno žele zamijeniti postojeće discipline; brzo će doći trenutak kad će takvi programi steći prednost pred skupinama disciplina.”
Masao Miyoshi (1928. – 2000.), na kalifornijskom sveučilištu predavao japansku kulturu i književnost) smatra sveučilište birokratskom institucijom koja se razvija prema ulozi samostalne transnacionalne kompanije. “Utoliko što kulturalni studiji i multikulturalnost studentima i znanstvenicima pružaju alibi za sudioništvo u verziji neokolonijalizma koji provode transnacionalne kompanije, oni služe tek kao samo još jedan alat prikrivanja slobodne samoobmane.”
Miyoshi naziva “državništvo” svjetskih vođa smjesom domaće nepopularnosti i međunarodne slabosti.”
“MMF određuje kreditnu sposobnost nacionalnih država na temelju nekoliko kriterija, no važan je kriterij središnje banke koja je neovisna o državnom nadzoru (kao što su Američke savezne rezerve ili Engleska narodna banka), što znači da je podložnija nadzoru MMF-a.” Zanimljivo je da raspad SSSR-a i BiH tumači Readings nemogućnošću pomirivanja tolikih nacionalnih interesa. Readings uviđa trend povećanja broja migranata, od koji je tad samo 37 % izbjeglo zbog rata i sl.
“Osoban i kulturna cijena migracija strahovita je, no jasno je da zbog ekonomskog pritiska na migraciju, na globalnomu tržištu radna snaga fleksibilnija i prilagodljivija kapitalu na izravnu štetu cjelovitosti nacionalne države kao kulturne tvorevine.”
“U iskušenju sam riječima velikog W. E. B. Du Boisa (1868. – 1963.) sociologa, povjesničara, panafričkog aktiviste, koji je studirao u Berlinu i Harwardu), te koji je smatrao da je problem XX. stoljeća problem boje (kože, netočno, ratovi Japana i Kine, Rusije i Njemačke, pa čak i antisemitizam i dva svjetska rata se odvijaju uglavnom unutar iste rase op., T.T) dodati da je problem XXI. stoljeća problem granice države, koji je usko povezan s pitanjem rase.”
“Pad nacionalne ideologije znači da kapital više ne treba pružati srednjoj klasi taj ideologijski osjećaj pripadnosti i da će ju rado proletarizirati”, pa tako i profesore.
“Na sveučilištu izvrsnosti rektor je birokratski administrator koji se bez imalo truda kreće od predavaonice do športskoga terena i dvorane za upravu. Od suca do sintetičara, izvršitelja i prikupljača sredstava, i to bez javnog izricanja mišljenja ili ikakve prosudbe.”
“Ne obrazuju narod u duhu razuma, nego mu nude čarobna rješenja.
Teologija tako ljude poučava kako da se spase a da ne budu dobri, zakon ih upućuje kako da se presudi u njihovu korist, iako nisu iskreni. Medicina ih uči kako da liječe bolesti, umjesto da ih pouči zdravom životu.”
Problem XXI. stoljeća problem granice države, koji je usko povezan s pitanjem rase
“Nije slučajnost što se u tom trenutku javlja niz transdisciplinarnih pokreta koji s drugih gledišta postavljaju pitanje identiteta: ženski studiji, lezbijski i gay studiji, postkolonijalni studiji i kulturalni studiji.
Takvi pokreti označuju kraj vladavine književne kulture kao organizacijske discipline kulturne misije sveučilišta, jer raskidaju vezu između subjekta i nacionalne države.”
“Kultura kao takva više ništa ne znači…”
“U tom je smislu usmjerenost na prikaze rase i roda u sklopu kulturalnih studija poseban simptom nesposobnosti američke akademske zajednice da razmišlja izvan paradigme Čiča Tomine kolibe.”
“Uklanjanje kulturnih tabua odvija se žustrim tempom. Madonna, ikona Djevice (Marije, op., T.T.) na ekranu se pojavljuje u krevetu sa homoseksualnim crncima.” To je društvo kojemu se pruža jeftini spektakl u obliku šoka (kao kod A. Warhola i sličnih kulturalnih tričarija, op., T.T.).
Posthistorijsko sveučilište jest sveučilište bez ideje
Brzina i “učinkovitost”, ako i orijentiranost na tržište doprinosi sve manjem zannju, ali i upute nastavnom osoblju da doktorate poguraju, tj. da ih ne opisuju kao nedovršene.
“Scenu poučavanja trebalo bi shvatiti kao radikalan oblik dijaloga.”
“Mišljenje je neproizvodni rad, pa se u takvim bilancama (administratora i poslovnih ljudi, op., T.T.) pojavljuje jedino kao gubitak.”
“Vrijednost istraživanja (ironično Reading navodi ovo, op., T.T.) ovisi o tomu što o njemu misle kolege, vrijednost poučavanja ovisi o ocjenama koje daju profesori i vrjednovanju koje provode studenti; vrijednost administracije ovisi o položaju Sveučilišta na ljestvici sveučilišta. Znakovito je što se sinteza vrjednovanja odvija na razini administracije (užasno, op., T.T.).
Sveučilište u pelenama, ali staračkim, zaključio bih.
