Prijedlog zakona koji je uskovitlao stare jugokomunističke strasti
U Saboru se raspravljalo o Vladinu prijedlogu zakona koji treba omogućiti kvalitetniju promjenu i izražavanje europskog uhitbenog naloga te presuda među državama EU-a. U ime predlagatelja je prijedlog zakona predstavila državna tajnica u ministarstvu pravosuđa Vedrana Šimunda Nikolić. Tenzije u sabornici podigla je zastupnica Dalija Orešković, koja je izazvala žestok odgovor državne tajnice, a radilo se o svojevremeno burnom izručenju bivših pripadnika tajne službe Josipa Perkovića i Zdravka Mustača.
“Protivim se praksi usklađivanja zakonodavstva s pravnom stečevinom EU iskazujemo kao da poštujemo tu stečevinu, ovo je maska kojom skrivamo prave stvari kada Vlada Andreja Plenkovića ima model iživljavanja nad sucima”, rekla je Dalija Orešković, na što joj državna tajnica oštro odgovorila.
“Što se tiče ovog zakona kojim se mijenja pravna stečevina, Hrvatska se crveni što smo ove odredbe namjerno poništili za vrijeme SDP-ove Vlade, kada se povrijedilo pravo EU i napravio kaos”, rekla je državna tajnica.
Prvi na redu za raspravu po klubovima bio je upravo član SDP-a Mišel Jakšić: “Ne ulazim u to što je SDP-ova Vlada radila 2013. U ime SDP-a trebam reći da nije potrebna ova ružna razmjena teza, nitko nema problem da se Perkovića i Mustaća sudi. Jedno pitanje koje si postavljamo je koja je to ozbiljna europska država spremna svoje šefove tajnih službi izručiti drugoj državi. Trebalo im je suditi u Hrvatskoj”, rekao je Mišel Jakšić. Sve to u “pluralizmu mišljenja Dalibora Jankovića”, recenzenta udžbenika za povijest ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4.
“Vjerujem da je iz svega napisanog jasno da se povučeni udžbenik povijesti ne uklapa u ono što njegovi kritičari smatraju da bi trebalo pisati o nacionalnoj povijesti . Sažeto rečeno, treba ublažiti ono što bi bilo kritično prema nacionalnim junacima i domovinskoj Hrvatskoj politici, a naglasiti ono što se smatra da bi im trebalo govoriti u prilog.
Pritom se iza pozivanja na “činjenice” i “greške”javljaju i mnogi primjeri izravnih imputacija, manipulacija i apsurdnih zahtijeva, tom prilikom se propisuje ne samo točnost određene interpretacije nego željene formulacije, čak i odgovarajući glagol”, kaže Dalibor Janković.
Što je ovo? Kako protumačiti ovo što govore Dalija Orešković, Mišel Jakšić i Dalibor Janković? Odnosno, koji je odgovor i reakcija na ovo? Ne će te vjerovati, moja reakcija na ovo je pitanje: Zašto HRT šuti o iznošenju istine o Ruđeru Boškoviću, koju su u Bruxellesu iznijeli hrvatski eurozastupnik Karlo Ressler, župan Dubrovačke županije Nikola Dobroslavić i još nekoliko hrvatskih intelektualaca? Dokazali su da Ruđer Bošković nije Srbin.
Iako izgleda da ja pretjerujem kada ovakav odnos prema Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaću, te udžbeniku za povijest ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4 povezujem sa srpskim svojatanjem Ruđera Boškovića, ja to povezujem. Ne samo da to povezujem, nego kažem kako je to, i uzrok i posljedica. Srpsko svojatanje Ruđera Boškovića je uzrok, a srpski genocid nad Hrvatima posljedica. U glavnoj ulozi udžbenika za povijest i tajnih službi. Uz napomenu da je zločin za koji su Josip Perković i Zdravko Mustać optuženi i osuđeni počinjen 9 godina prije međunarodnog priznanja Hrvatske 1983. Pa se njih izručilo kao jugoslavenske, ne hrvatske pripadnike tajnih službi. Štoviše, zločin za koji su optuženi i osuđeni, bio je u funkciji ometanja osamostaljenja Hrvatske.
Što bi pravni stručnjak morao znati. Isto kao povjesničar kad je u pitanju nacionalna povijest i nacionalni junaci, te izravne imputacije, manipulacije apsurdnih zahtijeva kad se propisuje točnost određene interpretacije i željene formulacije, čak i odgovarajućeg glagola.
Što je, u ovom slučaju lako provjeriti i utvrditi. Lako je utvrditi tko to tako radi. Lako je utvrditi da se imputira, manipulira određuje interpretacija i željena formulacija, baš u udžbeniku za povijest ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4, u duhu srpskog svojatanja Ruđera Boškovića, te radu jugoslavenskih tajnih službi, koje su ubijale one koji drugačije misle o hrvatskoj nedavnoj prošlosti od napisanog u tim udžbenicima povijesti. Da je to tako, lako je dokazati. Samo treba koristiti poznate činjenice određenog vremena. A poznato je da je Jugoslavija funkcionirala kao SSSR. Poznato je da su Rusi koristili, i mađarske tenkove 1956. u Mađarskoj, kao i češke tenkove u Pragu 1968. Isto tako je poznato da su Srbi imali apsolutnu vlast u vojsci (JNA), policiji, kulturi, pravosuđu, povijesnoj znanosti, tajnim službama i u financijskom sektoru. Također, svima je poznato da je Srbija izvršila genocid nad Hrvatima na određenom prostoru i da je Slobodan Milošević (Srbija) prisvojila sve financijske zalihe SFRJ, te da je neko vrijeme zadržala naziv Jugoslavija, da bi mogla zadržavati i krasti tuđe. Stoga nije logično da jedan povjesničar koji zna da je Slobodan Milošević (Srbija) u vrijeme raspada SFRJ prisvojio sve zalihe financijskih sredstava SFRJ govori ovo kritičarima udžbenika za povijest ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4. Jer je svima poznato da onaj koji raspolaže financijama imputira, manipulira, propisuje određene interpretacije, željene formulacije i odgovarajuće glagole. U suradnji sa tajnom službom. I na kraju, poznato nam je i to da je jugoslavenska tajna služba UDBA ubila nekoliko desetaka Hrvata na Zapadu zbog udžbenika povijesti. Šega sigurno nema u “Jankovićevu pluralizmu mišljenja”.
A suđenje Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaću u Hrvatskoj? Isto kao slučaj Ruđer Bošković? Postoje li pretpostavke da se u Hrvatskoj obrani Ruđer Bošković od srpskog svojatanja? Pa ja u pozadini ove borbe oko Glavnog državnog odvjetnika i ove borbe oko udžbenika za povijest ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4 i “Krajina 1991.-1995. vidim Ruđera Boškovića. Baš u branjenju Josipa Perkovića ovih udžbenika za povijest, te napada na novog predloženog Glavnog odvjetnika Ivana Turudića. Sasvim sigurno, nitko od onih koji brane Josipa Perkovića i udžbenike ZAŠTO JE POVIJEST VAŽNA 4 i “Krajina 1991.- 1995. ne brani Ruđera Boškovića od srpskog svojatanja. Zato, sve pohvale Karlu Ressleru, Nikoli Dobroslaviću i ostalima koji su u Bruxellesu dokazali da Ruđer Bošković nije Srbin. Međutim, nakon toga, u Bruxellesu treba upozoriti na posljedice srpskog svojatanja hrvatskog, krivotvorenje hrvatske, odnosno, srpske povijesti, najviše kroz udžbenike povijesti. Zato, Karla Resslera za predsjednika Hrvatske. A Zorana Milanovića? Je li Zoran Milanović 2. veljače bio na festi svetoh Vlahe u Dubrovniku zbog “ulaska u desno biračko tijelo”? Vjerojatno jest.
