Početkom 1912. na čelu tajne hrvatske omladinske organizacije u Sarajevu bio je Salih Šahinagić, odličan djak petog razreda gimnazije
JEDNA SVIJETLA ŽRTVA: HRVATSKI MUČENIK MERHUM SALKO ŠAHINAGIĆ (1/5)
Demonstracije protiv Ugarske u Sarajevu 1912. – Zvjerstva policije
„Muslimanska svijest“, broj 5, 1. travnja 1936.
Kada se bude jednom pisala povijest hrvatskih zemalja bez dvojbe će u istoj biti dokaza, da nijesu pridonijeli svoje žrtve, bilo svojim životima ili drugim čim za bolje dane samo oni, koji su proslavljeni ili se danas proslavljuju, nego još i mnogi drugi, živi i mrtvi, znani i neznani.
Nepobitna je činjenica, da medju prve od takovih spada i rahmetli Salih Šahinagić, o kojem do danas nitko u državi na žalost ne nadje za vrijedno napisati barem što.
Bezakonja koja su vladala i odigravala se pod Austro-Ugarskom u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini ilustrirao je Polak, bivši viši policijski činovnik koji je bio na službi 1912. g. u Sarajevu, u svojoj knjizi, što ju je izdao 1933. u Varšavi pod naslovom „Juni 1914.“ Medju ostalim opisao je podrobnije i značaj djačkih demonstracija 1912. g., za slobodu hrvatskog naroda izpod jarma Madžarske, pa je pri tomu prikazao i prvu žrtvu — mučenika za hrvatsku misao u Bosni — Saliha Šahinagića.
Prva izkra za oslobodjenje hrvatskog naroda izpod tuđjinskog jarma, pojavila se je medju zagrebačkim studentima i sarajevskom srednjoškolskom omladinom i početkom 1912. g. svi bez razlike odlučili su, otpočeti javno s protestima i tako dati oduška svome ogorčenju.
Uobičajeno sredstvo u čitavom svijetu da narod vidno pokaže svoje ogorčenje svojim tlačiteljima i kao uvod borbe za traženje svojih prava i slobode, jesu demonstracije. Početkom 1912. na čelu tajne hrvatske omladinske organizacije u Sarajevu bio je Salih Šahinagić, odličan djak petog razreda gimnazije, čeličnog karaktera i plemenit do krajnih granica. Kao predsjednik Organizacije bio je otvoren, vrlo odlučan, darovit i neobično izkren, a kako je bio i čvrstog uvjerenja i stalna značaja u svemu što je lijepo i dobro za naš narod, bio je toliko oduševljen, da bi dao krvi ispod svoga grla za hrvatski narod.
Kao najaktivniji borac za narodne slobode i protiv nepravdi svih vrsta, na njegovu inicijativu a u sporazumu sa zagrebačkim studentima sarajevski srednjoškolci su i organizirali historijske demonstracije priređene 18. veljače 1912. u Sarajevu. Odluka, da na ovaj dan odpočnu demonstracije, donesena je u Hrvatskoj Organizaciji, koja je bila skrivena u skromnoj kući u Hadži Omerovoj ulici broj 16, u Sarajevu.
