Slatko je i časno umrijeti za domovinu!
Stari su Rimljani imali izreku: “Dulce et decorum est pro patria mori!” (Slatko je i časno umrijeti za domovinu!) ZDS je dakle svjedočenje o ‘slatkoj’ i ‘časnoj’ spremnosti žrtvovanja života za obranu svoje domovine
U Hrvatskoj je na neprestanom udaru negativnih silnica sve što je Božje, ljudsko i hrvatsko. Ta mračna i crna ‘negativa’ dolazi gotovo uvijek iz istih krugova (‘piramidalnog oblika’), a širi se preko ‘zlokobnog trojstva’: politike, znanosti (i kulture) ter medija. Tako se preko leđa Hrvatskoga naroda prelama ista muka s kojom se suočava Crkva, kako je sažeto definirao sveti papa Ivan Pavao ‘Dragi’ u briljantnoj knjizi “Prijeći prag nade”: “Crkva svakoga dana obnavlja borbu s duhom ovoga svijeta, borbu koja nije ništa drugo doli borba za njegovu dušu. Ako su u njemu s jedne strane nazočni Evanđelje i evangelizacija, s druge strane postoji snažna antievangelizacija koja raspolaže sredstvima i programima i žestoko se opire Evanđelju i evangelizaciji. Borba za dušu suvremenoga svijeta najžešća je tamo gdje se duh ovoga svijeta čini najjači, (a to su) danas svijet znanosti, kulture, sredstava komunikacije; to su ambijenti u kojima se stvaraju intelektualne elite, pisci, umjetnici.”
Uloga kulture smrti
Dakle, progon koji je već dva tisućljeća kontinuirano usmjeren prema CRKVOljublju na globalnoj razini, u Hrvatskoj se jednakom žestinom izkazuje također na DOMoljublju. Iz toga je očito kako su ekleziofobija i domofobija složne ‘sijamske blizanke’, koje djeluju doslovce kao što je kultura SMRTI stalno usmjerena PROTIV kulture ŽIVOTA!
Taj fenomen možemo ilustrirati zgodom iz tzv. zabavne kulture, kada npr. na nekom rock koncertu glavni pjevač pred punim stadionom publike zaurla u mikrofon:
– Jeste za seks? – a masa odgovori:
– Spremni!
– Za drogu?
– Spremni!
– Za rock?
– Spreemniiiii!”
Sigurno nakon toga mediji ne bi javljali o ustaštvu i nacizmu na tome koncertu. A novinari bi rekli da je publika reagirala – cool! Ali, zato kad bilo gdje pojedinac ili skupina (uz)vikne: “Za DOM spremni!”, slijedi užasna medijska oluja, kao što je bilo na dočeku hrvatskih zlatnih rukometaša na Jelačićevu trgu u Zagrebu prije gotovo dvadeset godina, kao i mnogo puta poslije toga diljem Hrvatske. Isto se događa i danas kada na bilo kojem važnom skupu ili komemoraciji bilo tko obuče (HOS-ovu) majicu s nadpisom ZDS – neki tzv. uglednici pobjegnu odatle “kao vrag od tamjana”. Odmah političari, povjes(t)ničari (i istoričari), kolumnisti i razni drugi njima isti s tzv. lijevog spektra zapjenjeno daju izjave o “ustaštvu”, “nacizmu”, “najcrnjem desnom radikalizmu” itd.! A ako tko u Crkvi ustane u obranu toga “mračnjaštva”, onda je to još i – “klerofašizam”.
Što je zapravo ZDS?
Stoga smatram potrebnim makar kratko razmotriti što je to, zapravo, taj zloglasni “pozdrav” ZA DOM SPREMNI! – koji u današnjoj Hrvatskoj više i NIJE POZDRAV, nego doslovce očitovanje nečijega odnosa prema DOMovini ili prema Hrvatskome narodu. Ovom zgodom činim to s dopuštenjem dr. sc. Tomislava Draguna, legendarnog revizora i osnivača Hrvatskog uljdbenog pokreta, koji je ZDS zaštitio kao vlastiti brend. Rado je odgovorio na moju molbu i pitanje kojim je pravom to mogao učiniti:
“Uvaženi Don Kaćunko,
- Moje se autorsko pravo na izraz ‘Za Dom Spremni’ odnosi kao na poslovni znak (brend), pa ga štitim samo glede ružnog govora o njemu.
- Nitko nikada nikoga nije pozdravljao govoreći mu ‘Za Dom Spremni’?
- Nisu t.zv. Ustaše uvele u uporabu ‘Za Dom Spremni’ (prilog – rukopis moje knjige o tome.
Srdačan pozdrav
Dr. sc. Tomislav Dragun”
Na koncu je dodao odobrenje da njegovu knjigu mogu “koristiti u svakom obliku”.
U ovom objašnjenju ZDS-a želim najprije napomenuti i naglasiti da meni osobno – a siguran sam da isti osjećaj ima golema većina hrvatskoga naroda, poglavito mladi ljudi! – taj ZDS (ni kao troslovnu kraticu, ni kao trorječni iskaz nečijega raspoloženja) NIKADA ne povezujem ni s ustaštvom ni s tzv. NDH i uopće mi nije bitno njegovo podrijetlo!!!
Pođimo najprije od zadnje riječi – što uopće znači pojam SPREMNOST? Hrvatski enciklopedijski rječnik za pojam SPREMAN navodi: “1. koji je gotov nakon priprema; 2. koji je u dotičnom stanju; 3. koji je željan, odlučan, koji naginje čemu”, a za SPREMNOST kaže da je to “stanje ili osobina onoga koji je spreman”. Dakle, u kontekstu ove teme, to je (trajno) raspoloženje čovjeka da izvede određeni čin. Dakle, ZA DOM je spreman! onaj tko je (stalno) voljan, ako je potrebno i do smrti, braniti svoj DOM, tj. Domovinu ili svoj narod odnosno boriti se za njegovu slobodu! Eto, mili Bože, to je u nekim glavama, doista užasno i zloglasno raspoloženje! Međutim, kod nas se stalno ističe da su to raspoloženje izmislili ustaše! A još stari Rimljani imali su izreku: “Dulce et decorum est pro patria mori!”(Slatko je i časno umrijeti za domovinu!) To je dakle svjedočenje o ‘slatkoj’ i ‘časnoj’ spremnosti žrtvovanja života za obranu svoje DOMovine! Također, mnogi ne znaju da je pozdrav ili iskaz “Spremni!” upotrijebio još 1074. godine jedan od najvećih hrvatskih vladara Petar Krešimir IV. želeći time naglasiti da su Hrvati spremni braniti svoju državu od Venecije.
A glede spominjanja DOMA, valja podsjetiti da je pozdrav ili bojni poklič “Za dom, za dom!” upotrijebio i Nikola Šubić Zrinski kod proboja turske sile u 16. st. (na što nas podsjeća arija U boj, u boj iz opere “N. Š. Zrinski”). Ironično možemo reći da su oni “praustaše” iz vrjemena prije više od 900 odnosno 400 godina! Također, između dva rata u prošlom stoljeću, među katoličkim intelektualcima rabio se pravi pozdrav: “Za Krista i Dom!”
Kršćanski temelj ZDS-a
Međutim, što smatram posebnim i najvažnijim, na koncu želim dati ‘teološko opravdanje’ ZDS-a, tj. iztaknuti činjenicu o kojoj čak ni većina trijeznih domoljuba – koji rado uzvikuju ZA DOM SPREMNI! – uopće nema svijesti, a to je njegovo KRŠĆANSKO utemeljenje. Odnosno, korijen toga domoljubnog svjedočanstva nalazi se u Evanđelju u Isusovim riječima, kako ih je zapisao Sv. Ivan, a one glase da “nema veće ljubavi nego život svoj položiti za prijatelje svoje” (v. Iv 15,13)!
Dakle, svaki kršćanin trebao bi biti spreman za djela ljubavi. Jednako tako svaki pravi Hrvat-katolik uvijek bi trebao biti spreman, poput Bl. Alojzija Stepinca, za ljubav prema Bogu, Crkvi i DOMovini. Sjetimo se, na sudu je Bl. Alojzije pred glavnim tužiteljem rekao: “Isus je Bog, mi smo za nj spremni i umrijeti!” Doslovce tako svaki iskreni kršćanski DOMoljub treba biti spreman ako je potrebno i život dati za Boga, Crkvu i DOMovinu! Jer to zapravo spada u kršćanski poziv odnosno to je vjernička dužnost svih Kristovih učenika, tj. onih koji žele (kako kaže Sv. Ivan – 1Iv 2,6) “ići putom kojim je On hodio”. On, Isus Krist, koji je na križu svoj život spremno položio za sve ljude! Tako su se ponašali naši branitelji u Hrvatskom obrambenom domovinskom ratu, što je sjajno opjevano i Thompsonovoj pjesmi “Čavoglave”! Ginući s tim svjedočanstvom na ustima, nisu dali živote ni za Tita, ni za Pavelića, ni za Tuđmana, ni za Gotovinu, nego za SLOBODU svoga NARODA, za svoj hrvatski DOM! Iz ljubavi prema svojemu narodu, svojoj rodnoj grudi, svome DOMu i svojoj DOMovini. Iz LJUBAVI…!
Upravo zato protiv toga DOMoljubnog iskaza jesu i mogu biti samo patološki zlobnici kojima je nepodnošljiva svaka hrvatska sloboda i neovisnost. A zato su protiv ZDS-a također antikršćanski orijentirani pripadnici sotonerijskih organizacija, koji (bolje od mnogih kršćana!) znaju kako on ima temelj u nauci Isusa Krista!
ZDS se ne može uprljati
Na koncu, ponavljam, zbog toga uopće nije bitno kada je, gdje i kako taj “pozdrav” ili iskaz – ZA DOM SPREMNI! – nastao, jer u njemu je sažeta spremnost na žrtvu za vlastiti narod, a takvom stavu temelj je Evanđelje! I upravo zato ga se ničim ne može uprljati niti “kompromitirati” (kako je rekla bivša predsjednica KGK), kao što npr. ni dragocjeni biser ili dijamant ne gubi na vrijednosti čak i kad padne u septičku jamu! A najnovija hajka na izraz ZDS pokazuje kako je on upravo takav “biser”, koji je čudnim okolnostima dospio u lijevu stranu mozga raznih mesića, goldštajnića, klasića, pupovaca, krausovaca, jakovinaca ter svih vrsta antifovaca, i koji ih žulja kao kamenčić u cipeli točno ispod pet(okolonašk)e šepave lijeve noge. Ali to nije naš hrvatski problem, nego njihov kompleks i muka njihovih sponzorušoljubnih financijaša, koji im ne dopuštaju ni da operiraju mozak, ni da ‘olakšaju’ svoju lijevu cipelu, jer bi brzo postao transparentan vonj “ambre” čarapa “ocvalog imperija” – kako je sjajno dijagnosticirao veliki Aralica – i svi bi znali odkud dolazi “smrad trulih lešina”. A to bi onda, ne samo kod nas nego “i šire”, mnogima bilo jaaako nEUgodno!
