Tama natkriljuje plavo, crveno, smeđe, svjetlost i užurbano prevlači svoj crni plašt preko svega živoga, preko stvarnosti
Drugi dio novoga žestokog kolorističkog ciklusa akademskog slikara Duška Šibla, na većim formatima platna, u akrilu, obilježen je tamninom, nadolazećom tamom, koja se nezaustavljivo rasprskava u jedva vidljive točke,koje narastaju do neslućenih razmjera.
Tama natkriljuje plavo, crveno, smeđe, svjetlost i užurbano prevlači svoj crni plašt preko svega živoga, preko stvarnosti.
Zanimljiva i izazovna vizija autora o svakidašnjici i o budućnosti, prošlost je već ionako zaboravljena, a i od prošlih vremena za veliku većinu malo je koristi.
Sve je tamno na ovim slikama i vjetrovi i sunce i svjetlost, sve podliježe ili jednostavno nestaje u mračnim dubinama crnila.
Energični naleti crnog vjetra, orkana govore o snazi tame i o njezinim neograničenim mogućnostima.
Kako u svemu tome sačuvati poneku svijetlu točku, neznatni plamičak, svjetlost?
Perspektiva čovjeka očito, nije posebno dobitna jer on mora uložiti silnu energiju kako bi titravi plamen postao buktinja, kako bi dan i njegova magična svjetlina osvijetlili sve vidljivo i nevidljivo.
Vrlo atraktivan kolorizam razorne snage novoga ciklusa Duška Šibla s mnogo upita i gotovo bez odgovora i istodobno poticajan za sve nas.
Kako sačuvati svjetlost?
