Rođen je u mjestancu Horning u zapadnoj Pennsylvaniji od oca iz Drvenika u Makarskom primorju i majka Podravke iz Pitomače
Hrvati, u prvom redu oni koji su živjeli ili žive u svijetu, dobro znaju razlikovati poznate od zaslužnih Hrvata koji su među njima živjeli (ili žive). Prvi su relativno malobrojniji i nisu bili uvijek od velike koristi mjesnim hrvatskim zajednicama i/ili Hrvatskoj. Ipak, ponosni smo na njih jer možemo reći da smo kao narod dali svijetu lijep broj uspješnih pojedinaca i talenata svjetskoga glasa.
Na drugoj strani, u svijetu je bilo (i danas ima) nebrojno zaslužnih Hrvata. Oni su svojim radom i žrtvama mnogo pridonijeli uspjesima zajednica u kojima su živjeli; neki su i cijeli život posvetili radu za Hrvatsku, a poneki i život položili za slobodu svojega naroda. Većini onih zaslužnih ne ćemo nikad ni imena doznati. Ali se oni i nisu se žrtvovali radi slave, nego iz ljubavi za svoju zajednicu i svoj hrvatski narod. Naravno, imamo i one koji su i poznati i zaslužni. Takve možemo svrstati u kategoriju znamenitih!
U ovom kratkom prilogu upoznat ću vas s jednim poznatim Hrvatom, odnosno Amerikancem hrvatskih korijena, za kojega su rijetki čuli, ne samo u Hrvatskoj nego i među Hrvatima u Americi, asvojim je profesionalnim uspjesima zaslužio da se i za njega čuje.
Sin juga i sjevera Hrvatske
Huey Louis Kostanick (Kostanić) (1918. – 2000.), poznat jednostavno kao Louie, rođen je u mjestancu Horning u zapadnoj Pennsylvaniji 7. travnja 1918. godine. Otac mu je bio iz Drvenika u Makarskom primorju, a majka iz Pitomače u Podravini. Osnovnu i srednju školu završio je u rodnom kraju, a sveučilišnu diplomu iz političkih znanosti dobio je (1940.) na sveučilištu u Pittsburghu (University of Pittsburgh). Magistrirao je geografiju na Sveučilištu Clark (Clark University) 1942. godine.
Bila su to ratna vremena i Louie je (1942. – 1943.) služio kao civilni djelatnik Ureda strateških služba (Office of Strategic Services – OSS). Tijekom tog vremena stupio je u vojsku i postao djelatnikom američke tajne službe. Posljednjih godina rata proveo je na više „istočnoeuropskih zadataka”. Službovao je jedno vrijeme u Egiptu i Italiji, potom je bio u američkom izaslanstvu Savezničke kontrolne komisije u Bugarskoj. Nakon rata (1946.) radio je kraće vrijeme kao analitičar za „Istočnu Europu” u Državnom uredu (State Department) u Washingtonu.
Iste godine (1946.) Louie se vratio na poslijediplomske studije na Sveučilište Clark i 1948. postigao doktorat iz geografije. Ali i prije dobivenoga doktorskoga naslova otpočeo je predavati geografiju na kalifornijskom sveučilištu u Los Angelesu (University of California, Los Angeles – UCLA). Zvanje profesora postigao je 1962., a u mirovinu je pošao 1983. godine.
Profesionalni uspjesi
Po svojim znanstvenim radovima Louie Kostanić je bio poznat ne samo u Americi nego i mnogo šire. Posebno se isticao u demografskim proučavanjima takozvane „Istočne Europe”, uključujući Balkan i Jugoslaviju toga vremena. Hrvatski jezik znao je još od djetinjstva, a poslije je naučio ostale slavenske i druge jezike, pa je bio poznat i kao vrstan poliglot.
Osim što je bio poznat kao znanstvenik, bio je i vrlo popularan profesor geopolitike i predmeta koji su se ticali bivšega Sovjetskoga Saveza i drugih europskih zemalja pod komunističkom vlašću. Studenti su ga nagrađivali izborom „Profesorom godine” na UCLA-u , bio je mentor nekoliko doktoranada, a služio je i kao predsjednik Društva geografa na obalama Tihoga oceana. Povrh svega, krasila ga je dobroćudnost i trajan osmijeh na licu.
Hrvatima uglavnom nepoznat, ali poznat u američkim znanstvenim krugovima, posebice geografima, Louie Kostanić, čiji korijeni sežu do obala Jadrana i ravne Podravine, preselio se u vječnost 21. srpnja 2000. u dalekoj Kaliforniji. Iza njega je ostala supruga Celeste (umrla 2012.) i sin Christopher.
