Na djelu je stvaranje novog „nacionalnog programa“ koji će očito zadirati u prava i teritorije drugih naroda i država, a posebno Bošnjaka
Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i poglavar srpskog entiteta u BiH – Republike srpske – Milorad Dodik, uz asistenciju poglavara Srpske pravoslavne crkve (SPC) patrijarha Porfirija, ponovno slijede projekt “Srpski svijet” i pripremajući još jedan u nizu svojih “srpskih nacionalnih programa”. Najavili su da će se na pravoslavni Uskrs 5. i 6. svibnja u Beogradu, ali i u “drugim dijelovima Srbije”, održati veliki (a kakav drugi?) “Uskrsni sabor Srbije i Republike srpske”, piše Vlado Vurušić za Jutarnji list.
Kako piše beogradska Politika, “takav zaključak dogovoren je nakon višesatnih razgovora” koje je Vučić vodio s Miloradom Dodikom, “uz nazočnost patrijarha Porfirija”. Vučić je sastanak nazvao “jednim od najvažnijih”, a nova vlada Srbije, koja još nije formirana, i Vlada RS pripremit će deklaraciju i druge zakonske akte koje će uputiti skupštinama Srbije i Srbije. Republike srpske na usvajanje. Pojedini mediji u Srbiji smatraju da se sve ovo najviše odnosi na Kosovo, čiju realnost neovisnosti u Srbiji stalno pokušavaju ignorirati.No, kako kaže Vučić, “patrijarha Porfirija smo upoznali s težinom političke situacije u kojoj se nalazi cijeli srpski narod” i “zamolili njegovu svetost za blagoslov i podršku Srpske pravoslavne crkve”. Vučić je tu izravan, govori o “teškoj političkoj situaciji u kojoj se nalazi cijeli srpski narod”. Dakle, ta uskršnja deklaracija odnosit će se na, kako kaže, “težak položaj” svih Srba u regiji, a to znači samo jedno – daljnje zaoštravanje odnosa s većinom susjeda, posebice s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom, Makedonijom, Kosovom i Hrvatskom. “Na Uskršnjem saboru bit će donesene važne odluke o opstanku srpskog naroda na svojim ognjištima, njegovom gospodarskom napretku, očuvanju srpskog jezika i ćirilice te zajedničke kulturne baštine”, navode iz Vučićevog kabineta.
Rastuće tenzije
Podsjetimo, još 2017. Vučić i Dodik su već najavili sličan nacionalni dokument „Deklaraciju o zaštiti i opstanku srpskog naroda“, a tijekom 2023. prijetilo se osnivanjem „Narodnog pokreta za državu“, također s podršku Dodika i patrijarha Porfirija. Na pravoslavni Uskrs možda ćemo dobiti još jedan (upitan) srpski nacionalni program, peti u posljednjih 150 godina. Nakon “Načertanija” Ilije Garašanina, prvog (veliko)srpskog nacionalnog programa iz 1844., preko Svetosavskog kongresa u selu Ba 28. siječnja 1944., kao odgovora četničkog ravnogorskog pokreta Draže Mihailovića na Drugo zasjedanje AVNOJ-a. , već spomenutom ratnohuškačkom Memorandumu srpskih akademika iz 80-ih godina 20. stoljeća, koji je uzrokovao ratove na tlu Jugoslavije, te maglovitoj Deklaraciji o opstanku srpskog naroda, srpska politička elita (u suradnji s SPC) sada priprema novu platformu koja će ponovno podići napetost u okruženju, prije svega zbog sasvim svježih uznemirujućih sjećanja na prethodnika “memoranduma”.
Vučić ponovno diže tenzije u regiji, ali prvenstveno u vlastitom društvu, a ne preza ni od antagoniziranja Srba protiv država u kojima žive. Poznato je da se želi predstaviti ne samo kao predsjednik Srbije nego i svih Srba, što je, naravno, duboko poremećena politika i pozicija. Uz to, stvara atmosferu napetosti i trajnog izvanrednog stanja među Srbima u Srbiji, na čemu je, konačno, i radio svih ovih godina koliko je na vlasti. Na djelu je stvaranje novog „nacionalnog programa“ koji će očito zadirati u prava i teritorije drugih naroda i država, što pokazuje da Aleksandar Vučić i Milorad Dodik ne odustaju od politike destabilizacije regije, ali i držanja Srbije i većine Srba u permanentnom opsadnom i kriznom stanju i histeričnoj situaciji nacionalne apokalipse. No, teško je oteti se dojmu da nije riječ o još jednoj prijetnji regiji Vučićevsko-dodikovske kuhinje. Time su Vučić i Dodik po tko zna koji put priznali da ne priznaju Bosnu i Hercegovinu i da ne odustaju od politike “svi Srbi u jednoj državi”, koju političke “elite” i državotvorni mediji pod njihovom kontrolom i u Srbiji i u RS, a njihovi Trabanti u Crnoj Gori, ionako pričaju godinama.
Podsjetimo, Vučić konstantno propagira politiku “srpskog svijeta” koja se oslanja na sličnu politiku “ruskog svijeta”. Stoga nije naodmet napomenuti da se jedan od najbližih suradnika Aleksandra Vučića i formalni šef vladajućeg SNS-a i aktualni ministar obrane Miloš Vučević nedavno slikao sa zastavom nestale “Avetinje” zločinačka organizacija SAO Krajina u ratnom vihoru.
Remetilački faktor Balkana
Vučić je u potpunosti prihvatio Putinovu ratnu politiku plašenja vlastitog naroda ugrožavanjem opstanka i opstanka Srbije i Srba, odvajanjem od europske matice i matice, ali i slanjem nedvosmislenih poruka da Beograd i Banja Luka nemaju dobrosusjedske odnose i normalizaciju stanje u regiji. Doista. Dakle, ništa novo na srpskom političkom nebu; to samo potvrđuje da nisu odustali od tih maloimperijalnih i osvajačkih postulata i da su njihove pozicije uvijek iste, koliko god zastarjele i promašene bile.Osobito sada su ponovno oživjeli u svjetlu farsične izborne pobjede Vladimira Putina i uvjerenja da su se stvari na ukrajinskom frontu okrenule u korist Rusije. Naime, srpski nacionalizam, ponovimo još jednom, nakon raspada Jugoslavije i poraza u ratovima, posebice gubitka Kosova, postao je izdanak ruskog velikonacionalizma, u nadi da će Putinova pobjeda i strah Europe od nje omogućiti da im se revanširaju i osvete za svoje gubitke i ratne poraze.Vučić i Dodik očito, dogovorno ili “dobrovoljno”, s Kremljom usklađuju politiku destabilizacije Balkana. U Srbiji su, prate li tamošnji mediji i istupi Vučićevih megafona i brojnih političara, uvjereni u raspad Europske unije i Putinov trijumf nad njom, pogotovo ako se u Bijelu kuću vrati Donald Trump, kojeg prizivaju. Moguće je da se radi o politici koja je dogovorena s Moskvom, pogotovo nakon nedavnog boravka Milorada Dodika u Rusiji, gdje je prvi čestitao Putinu na gotovo Kim Jong-un izbornoj pobjedi.Što god se dogodilo s tog Uskršnjeg sabora, očito je da Vučić i Dodik ne odustaju od bizarne, ali opasne politike “srpskog svijeta” te da je Srbija i dalje jedini pravi remetilački faktor na Balkanu, koji neprestano širi nemire i čini ne odustati od destabilizacije susjednih zemalja. Ako su na to spremni nakon pada prigradskog naselja Avdiivka, što će ako padne još koje selo u Ukrajini?, pita Vurušić.
Kako će odgovoriti Bošnjaci?
Ovo je opća analiza pogleda na novu homogenizaciju Srba kakva se dogodila prije raspada Jugoslavije. Kao da srpski čelnici ponavljaju gazimestanske mantre Slobodana Miloševića. Zna se tko je platio najveću cijenu takve osvajačke srpske politike – Muslimani. Zašto? Jer balkanski muslimani sa Srbima dijele najveću zajedničku teritoriju. Za sada, osim nekoliko formalnih osuda takve politike, posebno upućenih Miloradu Dodiku, značajnijih odgovora bošnjačkih prvaka na tu politiku nema. Bakir Izetbegović je još uvijek, barem nominalno, nacionalni lider Bošnjaka i od njega se očekuju odgovori na to. Još glasniji o ovoj temi bio je reis Husein Kavazović. Kao što se nisu oglasili ni predstavnici iz Sandžaka i Crne Gore, koji se najizravnije tiču ove inicijative srpskih čelnika.Možda će ovaj put dati za pravo bivšem predsjedniku Mustafi Ceriću, koji je bio na čelu Svjetskog bošnjačkog kongresa (SBK), kao institucionalnoj formi kroz koju bi se Bošnjaci mogli suprotstaviti i odgovoriti Srbima na takve osvajačke politike.
