Prema projektu Hrvatskog nacionalnog vijeća „Sagradi mlin gdje je voda“ predviđenja je gradnja „malih matica“ u sedam mjesta gdje ima Hrvata
Pozivam sve dobronamjerne ljude svijeta bez obzira na nacionalnost i vjeru, a posebno Hrvate u cijelom svijetu te bivše i sadašnje stanovnike Hrtkovaca, da osnuju Društvo donatora za izgradnju „male matice“ u Hrtkovcima
Po procijeni Hrvatskog nacionalnog vijeća i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini da u naseljima Hrtkovci, Nikinci i Platičevo ima dovoljno preostalih Hrvata 23. prosinca 2022. godine osnovano je Hrvatsko kulturno društvo “Dr. Nikola Dogan” sa sjedištem u Hrtkovcima, a pred ovogodišnje izbore osnovan je i Mjesni odbor DSHV-a u Hrtkovcima, koji pokriva ova tri mjesta.
Po projektu Hrvatskog nacionalnog vijeća „Sagradi mlin gdje je voda“ predviđenja je gradnja „malih matica“ (po uzoru na „Maticu“ u Subotici) u sedam mjesta u Vojvodini gdje ima Hrvata. Projekt je usvojila Vlada Republike Hrvatske i već izdvojila 1,2 milijuna eura za prvu fazu koja čini izradu projektno tehničke dokumentaciije i HNV je potpisao ugovor o suradnji u vezi izgradnje „malih matica“ s hrvatskim udrugama u Monoštoru, Somboru, Sonti, Šidu, Rumi i Opovu.
Po svojoj povijesti, hrvatskim društvima i poznatim ličnostima (o čemu sam pisao bezbroj puta) Hrtkovci su također zaslužili svoju „malu maticu“!
U eri vladavine Tomislava Žigmanova u našoj hrvatskoj manjinskoj zajednici u Srbiji skrajnuto je mnogo toga u vezi Hrtkovaca, a tu politiku nastavljaju čelnici hrvatskih krovnih institucija u Subotici koje je na ta mjesta postavio Žigmanov, pa tako i „mala matica“ nije predviđena u Hrtkovcima, što je još jedna velika nepravda prema Hrtkovčanima i onom što u svijetu predstavljaju Hrtkovci!
Udruga „Dr. Nikola Dogan“ nema svoje prostorije i nema izgleda da ih uopće ikada dobije te ovim putem iniciram rješenje ovog velikog problema.
Dr. Nikola Dogan, hrvatski teolog, katolički svećenik i visoki crkveni dužnosnik je svoju kuću u Hrtkovcima u Ul. Stjepana Radića 45 (koju svi Hrtkovčani i danas zovu Cakića šor, iako je trenutačno zvanično ime Ul. Radomira Putnika) za života poklonio Crkvi, koja je istu poslije njegove smrti odmah prodala privatnom licu.
Kuća Doganovih u Cakića šoru
Bilo bi idealno kada bi se mogla otkupiti kuća Doganovih i preurediti u „malu maticu“ za mjesta Hrtkovci, Nikinci i Platičevo, no, to je teško ostvariva ideja, ali gradnja nove „male matice“ u Hrtkovcima je moguća ako se osnivanjem Društva donatora za izgradnju „male matice“ u Hrtkovcima (DDIMMH) prikupe dovoljna sredstva za njenu gradnju, posebno ako je Hrvatsko nacionalno vijeće uključi u svoj projekt „Sagradi mlin gdje je voda“ i bude nosilac akcije oko donacija i kasnije drugih aktivnosti sve do tehničkog prijema ovog objekta!
Hrtkovci su u svakom slučaju zaslužili gradnju „male matice“, a posebno i zato što su za gradnju Hrvatskog doma već jednom bila prikupljena sredstva, ali je izgradnju osujetio Drugi svijetski rat!
Projekt za gradnju Hrvatskog doma u Hrtkovcima je izradio čuveni zagrebački arhitekta Aleksandar Freudenreich, poslije rata angažiran na uređenju kompleksa Brijuni. O tome sam pisao u članku „Dom kulture u Hrtkovcima“ objavljenom u „Hrvatskoj riječi“ br. 594 od 22. kolovoza 2014. godine u rubrici „Priča o fotografiji“! (u prilogu originalni tekst u cijelosti na srpskom jeziku i fotografije)
„Mala matica“ u Hrtkovcima se svakao ne bi gradila po projektu arh. Freudenreicha ali bi bila, između ostalog, i sjećanje na inicijativu gradnje ovog objekta prije skoro sto godina!
U svakom slučaju Hrtkovci i Hrvatsko kulturno društvo “Dr. Nikola Dogan” su zaslužili da dobiju svoj objekat za rad i druženje te se nadam da će biti dovoljno donatora za realizaciju ovog projekta.
S poštovanjem.
Branimir Miroslav Cakić, arhitekt u mirovini (mob: 065 688 2032) (sve u vezi ovoga, kao svega drugog kada je u pitanju naša zajednica, radim volonterski i s velikom radošću)
U Novom Sadu, 20. travnja 2024. godine.
Prilog: Originalni tekst „Dom kulture u Hrtkovcima“ u cijelosti (na srpskom jeziku i fotografije)
Dom kulture u Hrtkovcima
I ranije, ali posebno u periodu između dva svetska rata i pod uticajem Hrvatske seljačke stranke, u Srijemu se osećao snažan duh hrvatstva. Diljem Srijema osnivaju se razna udruženja animatora kulturnog, sportskog, prosvetnog i drugih vidova života sa hrvatskim predznakom. Tako se u Hrtkovcima 1910. godine osniva Hrvatska čitaonica koja je imala i svoju kazališnu grupu, 1925. godine osniva se Hrvatski radiša, a 1926. godine Hrvatsko športno društvo „Šubić“ (sa istoimenim nogometnim klubom).
Posle ubistva Stjepana Radića u Skupštini Kraljevine Jugoslavije 1928. godine hrvatstvo u Srijemu dobija novi zamah. U to vreme u Hrtkovcima se 1930. godine osniva Hrvatsko prosvjetno društvo „Tomislav“ sa muškim pjevačkim zborom, 1935. godine Crveni križ, a 1938. godine Ženski crkveni pjevački zbor.
Izuzetno zanimljiv podatak za taj period je da je tada planirana i gradnja Hrvatskog doma u Hrtkovcima. Naime, kazališna grupa u Hrtkovcima u okviru Hrvatske čitaonice je, sa jednim od njenih osnivača, a zatim voditeljem i redateljem, apotekarom i vlasnikom apoteke u Hrtkovcima, Stjepanom Dornom, ostvarila zapažene rezultate. Vrlo uspešno su izvedene predstave Graničari (J. Freudenreich), Franjo barun Trenk (J.E.Tomić), Muka Isusova (po predlošku S. Pavunića i Đ. Sertića) i mnoge druge, a kako su se aktivnosti i drugih sekcija u okviru Hrvatske čitaonice znatno povećale, nastala je u Hrtkovcima potreba za adekvatnim prostorom za njihov rad.
U Hrvatskoj je u to vreme djelovala Matica hrvatskih kazališnih dobrovoljaca (MHKD) kao propagator narodne umetnosti svih oblika (pesme, plesovi, glazba, narodne nošnje i dr.), sa ciljem za što autentičnijim scenskim prikazom hrvatskih drama iz narodnog života, a čiji osnivač je bio poznati hrvatski arhitekta Aleksandar Freudenreich.
Sa preko pet stotina izvedenih objekata arhitekta Aleksandar Freudenreich (rođen u Zagrebu 1892. godine u poznatoj porodici: ded Josip mu je jedan od osnivača Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, otac Dragutin je poznati kazališni glumac, brat Vojislav je apotekar, a brat Milan takođe arhitekta), spada u najproduktivnije hrvatske arhitekte moderne dvadesetog stoleća. Uz grandiozne projekte, kao što su uređenje svetišta Marija Bistrica ili objekat Matice hrvatskih obrtnika u Zagrebu, te niza društvenih objekata (škole, bolnice, pozorišne zgrade i dr.), stambenih i poslovnih zgrada, kao i privatnih objekata i vila, arhitekta Freudenraich je na ovim prostorima uveo jedan novi tip društvenih objekata nazvanih „Hrvatski dom“. Za vreme NDH ime ovih objekata se menja u „Prosvjetno ognjište“, a za vreme nove Jugoslavije u „Dom kukture“. Do 1941. godine izgrađeno je desetak takvih objekata i za vreme rata još toliko, ali mnogi projekti nisu realizovani. Jedan takav projekat je za Hrvatski dom u Hrtkovcima.
Naime, redatelj uspešne pozorišne grupe u Hrtkovcima Stjepan Dorn stupio je u direktan kontakt sa arhitektom i zaljubljenikom u pozorište Aleksandrom Freudenreichom i ovaj je sa zadovoljstvom 1942. godine izradio projekat Hrvatskog doma (Prosvjetnog ognjišta) u Hrtkovcima. Određena je i lokacija u Školskoj ulici, odmah iza crkve, i obezbeđena su inicijalna srtedstva, ali u najvećem jeku priprema za gradnju usledila su loša vremena za objekte ovakvog imena i namene, iako su mnogi kasnije posle rata izvedeni kao Domovi kulture, a arhitekta Aleksandar Freudenreich je angažovan po završetku rata na uređenju kompleksa Brijuna.
U Hrtkovcima je konfiskovani objekat bioskopa porodice Harak imenovan za Dom kulture, a Hrtkovci, neopravdano okarakterisani kao jedno od najustaškijih sela u Srijemu, nikada nisu dobili nikakvu materijalnu pomoć od zajednice, a samo od samodoprinosa se nije mogao izgraditi novi dom kulture.
Entuzijasti iz Hrvatske čitaonice u Hrtkovcima, u čemu su prednjačili oni iz kazališne grupe, od delom sakupljenih sredstava za Hrvatski dom izgradili su prvi arteski bunar u Hrkovcima. To su oni isti iz već ispričane priče u „Hrvatskoj riječi“ (br.62) o „živoj vodi“: Stjepan Dorn, Paško Cakić, Nikola Vuksanić, Franjo Vagner, Eugenija Radivojević, Đuro Pavišić, Nikola Grišić, Vladimir Hranilović, Tomo Mandušić i drugi.
Novi Dom kulture „Sveti Sava“ su na mestu Harakovog bioskopa sagradili novi doseljenici u Hrtkovce čim su došli tih burnih devedesetih godina prošlog stoleća i Hrtkovci, u svetu poznati kao sinonim za izgon Hrvata iz Vojvodine, umesto „Prosvjetnog ognjišta“ 1942. godine dobili su, samo posle pedesetak godina, „Svetog Savu“. Tako je ovo ustvari priča o nesuđenoj fotografiji i mnogo, mnogo više od toga.
