Možda bi dolazak Ivana Anušića na čelo HDZ-a stvari malo poboljšao…
Kako Hrvatsku služe demokracija i demografija? Izgleda da je demokracija u obrnutom srazmjeru s demografijom. Snaga stožerne hrvatske stranke HDZ-a je takva da je od 1990. najjača stranka u Hrvatskoj. I danas nosi 61 od 151 saborskih mjesta, ako odbijemo manjince koji apsurdno nose osam zastupnika tada dobijemo 61 od 140 “normalno” izabranih, tj. nekih 44 posto. Jasno D’Hondtova metoda raspodjele glasova odgovara HDZ-u i SDP-u koji zajedno nose 103, tj. preko 73 % mandata. Čudna metoda kojom glasujući za nekoga tko ne će proći prag (npr. HSP) dajete glas HDZ-u i SDP-u!
Zašto ljudi glasuju za HDZ i SDP?
Preko milijun Hrvata je otišlo u inozemstvo. Mladi većinom ne izlaze na izbore. Dakle, ljudi od preko 60 godina osrednje obrazovanosti odlučuju o vlasti. Veći dio HDZ-ovih birača glasa za stranku iz straha pred “Možemo”, HNS-om i SDP-om koji zastupaju liberalne vrijednosti, jugonostalgiju i LGBT vrijednosti. Jasno da se biračko tijelo ne sjeća više korone, niti razumiju što znače Istanbulska konvencija i Marakeški sporazum. Još manje shvaćaju što se događa s vanjskom politikom i u samom EU-u, te s ekonomijom. Ne shvaćaju niti što znači u sadašnje doba napuštanje nacionalne valute. Planovi, programi, strategije, taktike i koncepcije su im apstrakcija. To vam je kao da imate Papu koji zastupa neke vrijednosti i teze koje su nespojive s kršćanstvom. Većina vjernika bi i takvoga papu slijedila jer su podložni autoritetu.
Što je sa strankama centra?
HSS je još dobro stajao s Dragom Stipcem, Zlatko Tomčić ga je de facto učinio suvišnim, tj. uništio. HSLS je dokaz Budišine naivnosti. U državi gdje je 90 % nominalnih katolika biti liberal nije politički pametno. Udružiti se sa Slavkom Goldsteinom i Jozom Radošem još više odbija desno tijelo. Koalicijom sa SDP-om, koju je dugo odbijao Budiša, sebi je napisao političku osmrtnicu. Tome je prethodila američka aktivnost koja je uspjela šest oporbenih stranaka ustrojiti u blok. Na izborima lukavi Ivica Račan i Zdravko Tomac su nasapunali dasku Budiši i pobijedio je Stipica Mesić.
Socijalist Dragutin Lesar “jeo” je biračko tijelo HNS-a i SDP-a, osobito na sjeveru Hrvatske. Na jugu je don Ivan Grubišić (kojega je Mesić stavio u Vijeće HRT-a) bio jak, osobito u Splitu. Lesar je stradao pučem iznutra, don Ivan se podredio SDP-u i išao u nemoguću misiju za župana, propustivši izgledno gradonačelnikovanje Ivi Bladasaru iz SDP-a. Zašto? Tajna ide s njim u grob.
Nije im palo na pamet udružiti snage (Lesaru i don Grubišiću), kao ni MOST-u (jak u Dalmaciji i Zagrebu) i Domovinskom pokretu (sjeverna Hrvatska). Tolike stranke prava, tolike stranke centra, toliki nezavisni zapravo su često trojanci i bez D’Hondta.
Uostalom prostor u tzv. centru je 10 – 20 %, i kad se on ispuni nastupaju koalicije, ili kupovine “igrača”, ili raspad ubrzan nezadovoljenim očekivanjima naroda, ili sukobi taština. Jasno da činovnici, koncesionari, ljudi koji duguju razne usluge vlastima (građevinsku dozvolu, mirovinu… i sl) glasuju za poziciju.
Istra je IDS, Rijeka je SDP, Split je kaotičan, u Slavoniji je jak Domovinski, Dalmacija zahvaljujući turizmu glasuje za HDZ (i lideri su HDZ-a od Sanadera Dalmatinci).
Zagreb i SZ Hrvatske dokazali su liberalnost, pogotovo je neshvatljiva podrška skupini “Možemo” i Radimiru Čačiću. HDZ je preživio pritiske Haaškoga suda i EU-a, pad Ive Sanadera (koji je mala maca prema pravome gospodarskome kriminalu u Republici Hrvatskoj), osrednjost gospođe Jadranke Kosor (koja ima jugoslavensku prošlost).
Tomislava Karamarka (opet Dalmatinac!) ne ću dirati jer je doveo Zlatka Hasanbegovića i imao solidnu vlast s MOST-om i Tihomirom Oreškovićem, za razliku od Zorana Milanovića i Andreja Plenkovića koji su bili izrazito loši predsjednici vlada.
Dijagnoza je očajna. Ima nas u domovini svega 3,5 milijuna. Malo je realne proizvodnje, sve se zasniva na turizmu. Građevinarstvo ždere prostor. Dolazi strana radna snaga. Sve što vrijedi je u stranim rukama, čak i banke.
U BiH je kaos, Srbija se nije odrekla Velike Srbije. Amerika i Rusija se već natežu preko Ukrajine što Europi uskraćuje rusko tržište i jeftine energente. Amerika i Kina se odmjeravaju na Južnom kineskom moru. Bliski Istok vrije. A hrvatski političari se bore za sinekure u Europskom parlamentu koji ni o čemu ne odlučuje. Crkva pak mudro šuti. Šutnja je zlato. A objektivno nema se u Hrvatskoj ni na koga osloniti.
Možda bi dolazak Ivana Anušića na čelo HDZ-a stvari malo poboljšao. Ipak sanjam o tome da pukovnik Marko Mujan, general Željko Glasnović, Slavko Kulić i Karolina Vidović Krišto budu u istom timu.
