Hrvatski Fokus
Kultura

Heimo Zobernig izlaže u splitskoj galeriji Manuš 

Umjetnik je odabrao četiri rada realizirana u mediju slikarstva

 

Heimo Zobernig, jedan od najznačajnijih suvremenih austrijskih umjetnika, po drugi put se predstavlja splitskoj publici od četvrtka, 16. svibnja 2024. u Galeriji Manuš. Za tu prigodu umjetnik je odabrao četiri rada realizirana u mediju slikarstva, bez naslova, koja ne sugeriraju sadržaj, ni ideju niti koncept, koja ne sadrže integralni, konstitutivni dio koji ih estetički određuje.

Za stvaralaštvo Heima Zoberniga od osamdesetih godina prošlog stoljeća do danas karakteristično je načelo heterogenosti umjetničkog izričaja. Njegov opus obuhvaća različite medije, od arhitektonskih intervencija i instalacija, preko performansa, filma i videa, do skulpture i slikarstva. Umjetnik neprestano promišlja o cjelovitosti umjetničke forme i mjestu njezina izlaganja, pa se baš zato u njegovu djelu prožimaju i isprepleću različiti mediji, prostorni odnosi i stilovi. Važna karakteristika njegovog umjetničkog djelovanja je dosljedna nedosljednost, naime on vrlo vješto prelazi iz različitih formi i sadržaja, te na vrlo zaigran i duhovit način kroz svoj umjetnički rad postavlja ona bitna i temeljna pitanja o umjetničkog stvaralaštvu, njegovim povijesnim relacijama ili nasljeđu kao i samoj ideji i cilju umjetnosti. Razvidno je da tijekom četiri desetljeća intenzivnog umjetničkog djelovanja Heimo Zobernig propituje problematiku formalnog jezika modernizma i minimalizma. To se jasno vidi u kontinuiranom istraživanju i eksperimentiranju s teorijom boje: stvaranje monokromnih djela i tekstura geometrijskih formi horizontalnih i vertikalnih linija koje tvore formu rešetki, koje su ujedno i temeljne odrednice njegove umjetnosti. Nakon bogate video i filmske produkcije, zasićen time, umjetnik se usmjerio na slikarstvo, nastavljajući svoje umjetničko i medijsko istraživanje.

Platno je preuzelo funkciju filmskog kadra i postaje filmska slika. Afirmativnim pristupom slici kao povijesnoj kategoriji, ali ujedno kroz percepciju slike kao komunikacijskog koda, umjetnik uspostavlja performativnost izvedbe odabirući sliku kao svojevrsni zumirani kadar pomoću kojeg prenosi informaciju u određenom vremenu, stvarajući novu umjetničku formu na relaciji film–video–slika. Zumirani kadar videa zapravo predstavlja monokrom, jednobojni isječak koji autor prenosi na sliku. U mediju slikarstva Zobernig vrlo temeljito, ali nenametljivo, negira visoki modernistički ideal jednobojne površine, krsteći njegovu estetsku  čistoću uvođenjem elemenata koji narušavaju ideal monokromne površine u kontekstu dekorativnog, funkcionalnog i duhovitog sadržaja. Koristeći monokromne i čiste boje u realizaciji slikarskih ostvarenja, umjetnik im suptilno, na prvi pogled jedva zamjetno, dodaje jezične znakove koji se pri pomnijem promatranju slike oblikuju u jezične konstrukte različitog sadržaja. Kroz performativnu igru boje, strukture i igre riječi, Zobernigova djela otkrivaju umjetnikovu eksperimentalnu zaigranost prema mediju slike, koje dodatno podcrtava povijesnim referencama i citatima.

Ujedno postavlja pitanja o naslijeđu moderne i sadašnjice. Razlog odabira slike kao medija čini se leži u tome da slika nije samo prijenosnik određene poruke nego da se samim činom slikanja ukine ograničenje slike kao medija, ona preuzima funkciju prenositelja poruke u realnom vremenu, ona postaje filmski kadar. Unutar zadanih dimenzija platna, umjesto nepomične slike kao fiksne i zadane činjenice, u oku promatrača događa se igra boje, teksta, različitih struktura. Slike predstavljene na splitskoj izložbi su, indikativno, bez naslova, one ne sugeriraju sadržaj, ni ideju niti koncept, one ne sadrže integralni, konstitutivni dio koji ih estetički određuje. One reprezentacijom svog sadržaja kao da aludiraju na ponovljivost zadanih oblika, na ideju da je neposredna ekspresivna gesta fikcija. Kreirajući svoj osobni umjetnički prostor, pomirujući različite forme i sadržaje, propitujući samu povijest umjetnosti i pripadajuće stilove, Heimo Zobernig na vrlo duhovit i osebujan način uvodi nas u samo propitivanja i razmišljanja o umjetnosti nakon umjetnosti…“ (Martina Munivrana)

Heimo Zobernig rođen je u Mauthenu 1958. godine, Austrija. Živi u Beču. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču od 1977. do 1980. godine, a potom na Sveučilištu primijenjenih umjetnosti u Beču od 1980. do 1985. godine. Od 1994. do 1995. bio je gostujući profesor na Sveučilištu likovnih umjetnosti u Hamburgu, a od 1999. do 2000. predavao je kiparstvo na Stadelsćhuleu u Frankfurtu. Od 2000. do 2022. godine bio je profesor kiparstva na Akademiji likovnih umjetnosti u Beču. Umjetnik je imao brojne samostalne i skupne međunarodne izložbe te je dobitnik brojnih nagrada.

Izložba ostaje otvorena do 9. kolovoza 2024.

Nives Matijević

Povezane objave

Animus – izložba Udruge Naš kvart

HF

Bespomoćan

HF

Kad se kolo zakotrlja

hrvatski-fokus

Slikarski dnevnici Mladena Žunjića

HF

Ova web stranica koristi kolačiće za poboljšanje vašeg iskustva. Pretpostavit ćemo da se slažete s tim, ali možete to neprihvatiti i isključiti ukoliko želite. Prihvati Pročitaj više