Protiv smo državnih zakona koji sili ginekologe da izvrše ubojstvo nerođena djeteta
Da nerođeno dijete ima pravo na život, tj. roditi se nije isključivo stav ili nauk katoličke Crkve ili neke druge vjerske ustanove odnosno vjeroispovijesti. Postoji naravoučenije ili evidentna spoznaja poretka žive i nežive prirode koje pripadaju statusu razumnog bića (čovjeka- homo sapiens), a ne nekog vjernika, jer začetak čovjeka u utrobi žene ne događa se po principu čovjek-vjernik ili nevjernik, kao i što dišemo kisik, hodamo zemljom dok nas isto sunce grije i voda održava, pa bili mi ovi ili oni po vjeroispovijesti ili ideologiji. Evidentne su, na primjer, nepromjenjive datosti kao što su: dan-noć, svjetlo-tama, život-smrt, tvrdo-mekano, začeće-rađanje, narav-nadnarav ili pak duh i materija i redom dalje. Viđenje ili spoznaja da je netko začet i da će se roditi nakon 9 mjeseci nije ničiji privilegij znanja po ideologiji ili vjeri. Zašto bi onda pravo na rađanje bilo podređeno bilo čijem pravu da mu to spriječi; da mu spriječi disati zrak hodati po zemlji, piti vodu biti obasjan suncem danju i mjesecima noću i zvijezdama, upoznati i ljubiti svoje roditelje i svoj rod? Zašto da netko bude privilegiran, i to zakonom, ubiti nerođenog čovjeka? A da ne govorim kakvim načinom ili metodama, tj. da netko treći, prisegnuti ginekolog da će liječiti od začetka, zakonom bude vezan za čin ubojstva? Po meni, ovo je vrhunac zla ove civilizacije, tj. nema većeg zločina na svijetu od zločina namjernog pobačaja. I kad se uzme da legaliziran pobačaj znači da mu je autor sabor ili parlament neke države a to znači da parlament(sabor) čine izabrani zastupnici koji donose zakone (legislativu), a oni su izabrani od naroda koji izlazi na izbore, i to oni s pravom glasa.
Treći istočni grijeh
Više puta i na više mjesta sam pisao kako je namjerno ubojstvo nerođenog djeteta (abortus – pobačaj) treći istočni grijeh, a sada dodajem, a i ponavljam da je to najveći zločin (maximum crimen) na zemlji. Dakle čak veći od grijeha Adama i Eve. Zašto? Adam i Eva su kažnjeni jer su nešto učinili, jeli sa stabla spoznaje dobra i zla, ali pri tome su i uživali (jeli jabuku) iako su znali i imali zapovijed da to ne čine, što znači da su upregnuli svoju moć, želju, strast za nečim da postanu viši od onoga kakvim su do tada bili, a imali su podršku od nekog stvora koji je tu s njima komunicirao (sotona). E sad usporedimo nerođeno dijete! Što nerođeno dijete čini ili je učinilo ispred roditelja da bude „kažnjeno“ ili da mu se oduzme pravo na život? Ali, to nije „ni po mise“, kako kod mene u Prugovu (moje rodno selo) kažu. Što se sve događa ili što je sve upregnuto da se pobačajem oduzme djetetu život? Tu su tri osnovna faktora koja satiru to dijete: roditelj (najčešće majka) kao subjekt, ginekolog (ubojica) kao objekt i državni zakon kao monstruozna sila koji ubijaju to neizrecivo nedužno i nevino dijete. Zašto sam podcrtao državni zakon kao monstruoznu silu? Ako majka hoće ubiti dijete predstavlja pojedinačnu silu kao i ginekolog, ali državni zakon koji sili ginekologa da izvrši ubojstvo onda se zapravo radi o tisućama, desetcima tisuća, stotinama tisuća i milijunima birača na izborima koji su izabrali svoje predstavnike u parlament-Sabor koji donose zakone, kao i postojeći, kod nas, koji dopušta(legalizira)ubojstvo nerođenog djeteta. To je brojna sila birača na život nemoćnog djeteta tj. smrtna presuda istom da u gorkim mukama u utrobi svoje majke umire.
Pred tri godine u Klaićevoj bolnici, u Zagrebu preminula je pretučena djevojčica iz Nove Gradiške. Po svjedočanstvu bake preminule djevojčice mama ju je okrutno dotukla, čula je taj njezin posljednji vrisak, ali ne samo taj dan kad su je predali bolnici nego da je u više navrata mala primala batine. Smije li se postaviti pitanje tko je ovdje najviše kriv ili pak glavni uzrok? Ja bih ovdje, u potpunoj slobodi, naveo opći ili globalni uzrok svakog zločina koji se izvršuje nad nevinom i nemoćnom osobom, a to je nedovoljna društvena svijest o vrijednostima života, tj. pravo na vlastiti život i dostojanstvo u neposrednoj životnoj sredini kao što je prvenstveno vlastita obitelj. A to počinje od samog začetka života u utrobi žene. Jer kakva je to općedruštvena svijest kada razne udruge skaču na sve četiri noge zbog ubojstva djevojčice od dvije i pol godine a da iste brane neko „pravo žene“ da može vlastito dijete ubiti već u svojoj utrobi i to uz pomoć države odnosno njenog zakonodavstva i ginekološke tehnologije, a godišnje se to događa na desetke tisuća kod nas a na milijune u cijelome svijetu?
Ja bih rekao da se Adamov potomak drznuo kako bi jeo sa stabla života(stajalo je posred Edena, rajskog vrta i poslije grijeha Adama i Eve Jahve ih je protjerao iz tog vrta da ne bi jeli i sa tog stabla jer bi onda vječno živjeli u prokletstvu,Post 3, 22-24), kao da je on tvorac i gospodar života. tj. ubijanjem djece(plod muža i žene) po utrobama žena, i zato je njegov grijeh veći od Adamova koji je jeo plod sa stabla spoznaje (jabuke). A dobro je ovdje sjetiti se upozorenja ondašnjeg nadbiskupa Alojzija Stepinca glede pobačaja u njegovim propovijedima kao na primjer iz ove na trgu ispred katedrale 31. listopada 1943. usred Drugoga svjetskog rata:
„I jer smo radi naših grijeha pali u ruke Boga živoga koji danas poput groma obara ne samo pojedine gradove i sela nego i čitave narode, to nam zdrav razum govori: ako hoćemo da se spasimo od potpune propasti, da nam se valja poput onih iskvarenih Ninivljana poniziti pred Bogom i iskrenom pokorom okajavati grijehe što vape u Nebo za osvetom“ Istom je prilikom u vezi pobačaja podcrtao ovako: „Tko da vjerno ocrta zločinačke pobačaje, izvršenih u zadnjih dvadeset godina u ime tobožnje znanosti i tobožnjih socijalnih indikacija…“ A kad smo zadnji put od naših živućih nad/biskupa u svojim priopćenjima za javnost zadnji put čuli da su iti spomenuli riječ pobačaj, posebno ispred novih izbora za parlament? E moj narode, zar da se prepustiš nestanku ili ćeš promisliti odnosno odazvati se pozivu našega blaženika Alojzija Stepinca!? Znači nije ga bilo strah izgovoriti:“zločinačke pobačaje“. A naši iz vrha klera u toj istoj zagrebačkoj katedrali i i drugim zagrebačkim crkvama, a i diljem Hrvatske, daju Pričest i našim vrhovnicima u vlasti koje je lako prepoznati, a isti zastupaju ili održavaju na snazi zakon koji, dakle legalno, dopuštaju zločinačke pobačaje po našim klinikama uz naplatu za tu vrstu „zdravstvenih usluga“ od strane ginekologa-doktora.
