Dok nesan me mori
Nemoćna da kontroliram
svaki osjećaj i refleks
potajice noću
dok nesan me mori
preobrazim se u upitnik
golicam Te po tabanima
i zakvačim se za Tvoj mali prst
i upitnik grca brojna pitanja
kako su moguća sva ova čuda
i čije ih ruke tvore
iz čega li nastaju
i moje biće u kom je more tuge
što se poput golemog valovlja valja
samo sa sobom sudara
ovi zatrpani zdenci
puni pitke vode
a ja ih ne otkopavam
uz to
često sam nakostriješena
nabodem se na bodlje vlastitog nemira
budem i kaktus u pustinji
koji procvate
nakon sedam sušnih godina
znam i moliti se zdušno
pa se krijesim preko svih meridijana
eto opet mog jada
i hrpe buntovnih pitanja
(općenito gledano
ovo je vrijeme sumnji
bunta i neposluha)
posluh uvjetovan
prijetnjama i ucjenama
nasiljem i mučenjima
pod palicom moćnika
s bezbroj ljudskih mana i zala
tek je nasilje nesklada
i zatočeništvo svijeta
