Na ceremoniji otvaranja možete svašta vidjeti, ali ništa što ima veze s kršćanstvom
TV prijenos ceremonije otvaranja Olimpijskih igara u Parizu bio je jedino što je funkcioniralo na tom okultnom sotonskom festivalu u čast novog svjetskog poretka. Ne može se osporiti da su izravan televizijski prijenos pariških dionizijskih orgija koje su se odvijale na mnogim mjestima odlično odradili TV majstori. Sve ostalo bilo je pretenciozno papinstvo probuđene propagande i ikonografije koja je pod krinkom “radosti”, uključivosti, jednakosti, slobode i bratstva među ljudima, pokušavala poslati brojne subliminalne poruke o budućnosti koja nas čeka, ali i napraviti sprdnju svih vrijednosti na kojima počiva Stari svijet, odnosno Europa.
Najviše negodovanja izazvale su scene “Posljednje večere” u kojoj Isusa i njegove sljedbenike predstavljaju debeli predstavnici LGBT populacije, zbog čega su mnogi komentirali kako nije sramota ako im je to posljednja večera. Iako su organizatori naknadno objasnili da spomenuta šala nije bila referencija na Da Vincijevu sliku “Posljednja večera”, već na sliku “Gozba bogova”, nizozemskog slikara Jana van Beylerta, svi klipovi sa spomenutom scenom bili su odmah uklonjen s interneta.
Ova gomila je, međutim, pompozno slavila svaku ludost “nove normale” koja nam se nameće, a čak je i jedan od njih, testis neke nove boginje, ispao iz donjeg rublja, lijepo uslikan uz djevojčin profil. Da ne govorimo o novoj normali i urnebesu “trojke” (dva momka i jedna djevojka), novih božica s bradama, proročanskih poruka “glava koje padaju” (aluzija na Mariju Antoanetu) i, naravno, posljednjeg konjanika apokalipse koji je ponosno, na blijedom konju, jahao Parizom u svojoj hologramskoj veličini.Paradoks ovog ludila, kao i uvijek kada je „woke“ kultura u pitanju, leži u dvostrukim mjerilima – ismijavanju kršćanstva i svih “starih vrijednosti” s jedne strane, dok je, s druge strane, brazilskom surferu zabranjen nastup s pločom s likom Isusa Krista – jer Olimpijada „ne želi imati nikakve veze s vjerom i politikom”. Tako su se na šetalištu Seine vijorile izraelske zastave, ali nije bilo ruskih.A radi se o tome da su televizijski prijenosi masovnih športova i prije bili moćna platforma političke i ideološke propagande, s tom razlikom što se svijet u međuvremenu probudio. Sjetimo li se otvaranja Olimpijskih igara u Londonu 2012., jasno je da su nam redatelji budućnosti rekli što možemo očekivati (medicinske sestre s maskama radosno plešu oko kreveta bolesne djece) ili, ako se sjetimo otvaranja tunela St. Gotthard, kada su sotonske utvare svirale pred nama najavljujući đavolski svijet tame.Diljem svijeta provodi se eksperiment kuhanja žaba. Ili, drugim riječima, ovo je samo još jedna verzija kuhanja žestokog pića.
