Ivan Oršanić je, upravo starčevićanski, cijeloga života izgarao za ostvarenje hrvatske države
Nova knjiga Davora Dijanovića: „Filozofska, politička i državnička misao Ivana Oršanića“
U nakladi udruge „Duhovno hrašće – spomen“ izišla je knjiga Davora Dijanovića „Filozofska, politička i državnička misao Ivana Oršanića“.
U prvome dijelu knjige u bitnim se crtama donosi Oršanićev životopis i objašnjava povijesno-politički kontekst njegova djelovanja. Nakon toga se razmatra njegova filozofska, državnička i politička misao. Nju se razmatra i izlaže na temelju njegovih članaka i eseja, od kojih je velika većina objavljena u „Hrvatskoj smotri“ i „Republici Hrvatskoj“.
Iako već za monarhističke Jugoslavije predstavlja izgrađenoga intelektualca i političkog organizatora, au NDH obnaša niz istaknutih funkcija, politički najizgrađeniji Oršanić (i najslobodniji u izričaju!), sa zaokruženom slobodarskom političkom filozofijom, ali i neprocjenjivim političkim i životnim iskustvom iza sebe, onaj je u poslijeratnoj emigraciji. Daleko najveći broj radova Oršanić nakon rata piše u već spomenutom časopisu „Republika Hrvatska“ koji je osnovao zajedno sa suradnicima.
Tamo promišlja značenje i uzroke sloma NDH, piše o vanjskopolitičkom položaju Hrvatske i odnosu prema susjedima, ali i širim nadnacionalnim okvirima. Dok većina emigrantskih autora iscrpljuje svoje težnje u stvaranju samostalne hrvatske države, Oršanić je stvaranje samostalne države doživio i kao takav, uvjeren u neupitno rušenje i komunističke Jugoslavije, ukazuje i na to kako bi samostalna i neovisna Republika Hrvatska trebala biti uređena te s kojim će se sve problemima susretati.
I danas Oršanić je aktualan po tomu što je u svoje vrijeme odlično opisivao karakter različitih integracijskih ideja koje nerijetko predstavljaju negaciju težnja za slobodom i samostalnošću malih naroda i država.
Iz dijela „Zaključna razmatranja“:
Ivan Oršanić je, upravo starčevićanski, cijeloga života izgarao za ostvarenje hrvatske države. Bio je klasičan primjer homo politicusa, weberovski rečeno: čovjeka koji nije živio od politike, nego za politiku. Nije mogao biti lišen duha vremena u kojemu je živio i njegovih zabluda, no u sve tri faze svoga političkog života – monarhistička Jugoslavija, NDH i poslijeratna emigracija – bio je dosljedan svojim kršćanskim i moralnim pogledima na svijetu i svojoj ideji slobode naroda i pojedinaca.
Njegov je stil pisanja strog, precizan, apodiktički, moralistički, formalistički i nadasve logički krut, samo na prvi pogled i suhoparan. Oršanićeve su ideje filozofski utemeljene, slobodarske i općeljudske.
U već spomenutom pismu Dragi Mihaljeviću, Oršanić je zapisao „Ipak je sve, apsolutno sve, u ‘vjerovati’“.
Oršanić je duboko vjerovao. Ne samo u Krista, nego i u ostvarenje ideje hrvatske samostalnosti, čak i onda kad gotovo nitko više nije vjerovao. Njegove slobodarske ideje, ideje produhovljenog čovjeka, o nacionalnoj borbi odgojile su čitave naraštaje hrvatske mladeži. Oršanić nije želio bilo kakvu Hrvatsku. Želio je slobodnu i uređenu državu. Njegova Hrvatska treba biti ponos Europe.
Koncept „integralne slobode“ slijedi najbolje tradicije hrvatske političke misli starčevićanske inspiracije.
Rijetko je tko tako precizno i tako argumentirano definirao načelo nezavisnosti i hrvatskog narodnog suvereniteta. Nitko nije tako temeljito raščlanio uzroke i posljedice jugoslavenske ideologije niti je itko u emigraciji tako jasno koncipirao kakva bi Hrvatska kao demokratska zemlja trebala biti.
Ivan Oršanić je do prošle godine imao ulicu u Zagrebu. Ukidanje te ulice od aktualnih zagrebačkih vlasti svjedoči o bijednoj duhovno-političkoj situaciji u današnjoj Hrvatskoj, koja se i dalje nije riješila jugoslavenskih zabluda koje je Oršanić ponajbolje od svih detektirao kao jedan od ključnih čimbenika hrvatske povijesne tragedije. (hf)
